Sveti Šimun, biskup i mučenik († 107.)

17. travnja (i 18. veljače)

 

Za svetoga Šimuna, drugog jeruzalemskog biskupa, misli se da je bio sin Kleofe, jednog od dvojice učenika kojima se Isus ukazao na putu u Emaus. Nakon mučeničke smrti sv. Jakova Mlađega, prvog jeruzalemskog biskupa oko godine 62., preostali učenici izabrali su Šimuna za njegova nasljednika. To je zabilježio otac crkvene povijesti Euzebije u svojoj Crkvenoj povijesti. On misli da je to bilo nakon razorenja Jeruzalema, što ne odgovara istini. Daleko je vjerojatnije da je to bilo prije i da se za opsade Jeruzalema Šimun sklonio u Pellu. Gospodin, koji je prorekao i razorenje Jeruzalema, opomenuo je svoje učenike da tada bježe. Šimun je za to znao i zato je pošao u Pellu. Svojim boravkom u Pelli zameo si je trag pa se tako kao Gospodinov rođak nije morao pokazati u Rimu po naredbi cara Vespazijana i Domicijana.

Sv. Šimuna su za progonstva prvih godina carevanja cara Trajana optužili pogani i Židovi da je kršćanin i Davidov potomak. Godine 107. bio je dugo mučen, a zatim raspet. Pobudio je i čuđenje i divljenje gledatelja pa i samoga konzularnoga legata Tiberija Klaudija Attika, jer je bio starac od 109 godina, a od toga biskup 43 godine. Kako je bio Gospodinov suvremenik, pa čak i rođak, zanimalo bi nas mnogo više iz njegova života, ali, na žalost, vjerodostojni izvori o tome šute.

Za štovanje sv. Šimuna u zapadnoj Crkvi imamo prve podatke u Adonovu martirologiju, a spominje ga i Rimski martirologij kao i knjige o svecima i mučenicima na Istoku. Svi ga od reda slave kao Kleofina sina. Na Zapadu se neke crkve kao npr. u Brindisiu, Bologni i Bruxellesu ponose što imaju njegove relikvije. Međutim, predaja je o njihovoj vjerodostojnosti posve nesigurna.

 

Razlikuj: Svetog Šimuna Starca (8. listopada) i Šimuna Apostola (28. listopada i 18. veljače)

 

U Evanđelju po Mateju čitamo Šimuna ili Simeona koji je opisan kao jedan od braće ili skrbnika našeg Gospodina. Njegov otac je bio Cleophas, brat svetog Josipa, a njegova majka, prema nekim piscima, sestra naše Gospe. Stoga ćemo vjerovati da je da je bio rođak Gospodnji,  oko osam godina stariji od Njega.
Nema sumnje da je on jedan od onih braće Krista, koji se spominju u Djelima apostolskim i koji su primili Duha Svetoga na Dan Pedesetnice. St. Epiphanius kaže da kada se Židovi masakrirali sv Jamesa Lessera (istražujemo), njegov brat Šimun ih je prekorio za njihovu okrutnost.

Nakon toga apostoli i učenici susreli su se i zajedno imenovali nasljednika Jakova kao biskupa u Jeruzalemu, a jednoglasno je izabran Šimun, koji je vjerojatno pomogao bratu u vođenju Crkve. U 66. godini građanski rat izbio je u Palestini, kao posljedica židovske opozicije Rimljanima.

Kršćani u Jeruzalemu su upozorili na predstojeće uništenje grada, a čini se da im je Bog naredio da ostanu.

Accordingly that same year, before Vespasian entered Judaea, they retired with St. Simeon at their head to the other side of the Jordan, occupying a small city called Pella.

Nakon uhićenja i zapaljenja Jeruzalema, kršćani su se vratili i nastanili među ruševinama, ali car Hadrijan ga je nakon toga u potpunosti srušio

We are told by St. Epiphanius and by Eusebius that the church here flourished greatly, and that many Jews were converted by the miracles wrought by the saints.

Kad su Vespazijan i Domicijan naredili uništenje svih koji su bili na Davidovom putu, sveti Šimun je izbjegao potragu, ali kada je Trajan je dao sličan nalog,  te Šimuna osudio kao ne samo jednog od Davidovih potomaka, ali i kao kršćanina pa je pred Atticusom, rimski upraviteljem bio osuđen na smrt, a nakon što je mučen i raspet. Iako je bio iznimno star - legende navode da je dostigao dob od 120 godina - Simeon je podnosio svoje muke sa stupnjem jakosti koji izazvala Atticusovo divljenje. Njegov je blagdan 18. veljače.

Izvor. Catholic Saints of the Day, prijevod Google