Sveti Prvomučenici Rimske Crkve

30. lipnja

Strašno je to kad luđaci, neuračunljivi i neodgovorni tipovi dođu na vlast. Tada prijete mnoga, ali ne i ugodna iznenađenja. Tip neodgovorne i samovoljne vladavine bio je rimski car Neron. On je i tipičan primjer umišljene veličine. Smatrao je da bi svojim pjesničkim darom nadmašio čak i staroga Homera, samo kad bi mu se pružio prizor sličan onome kod pada Troje. Zato je 16. srpnja godine 64. dao podmetnuti požar koji je djelomično ili posve uništio više gradskih četvrti u velikom Rimu. Mnoštvo je ljudi zbog njegove ludosti ostalo bez krova. U gradu je nastalo silno neraspoloženje koje se lako moglo pretvoriti u bunu protiv samovoljnika i tiranina u carskome grimizu. U strahu za vlastitu kožu Neron je bacio krivnju na nedužne kršćane. I tako je buknulo prvo progonstvo protiv kršćana u samome Rimu.

Rimski povjesničar Tacit u svojim Analima (Ljetopisima), u 15. poglavlju, govori o "velikom broju" kršćana koji su tada bili stavljeni na muke. Jedne su od njih bacali pred divlje zvijeri, a drugi su gorjeli kao žive baklje u Neronovim vrtovima, dok se on sa svojim ulizicama zabavljao i iživljavao u razvratu. O rimskim mučenicima u Neronovo doba piše koncem I. stoljeća sveti papa Klement I. u svojoj prekrasnoj poslanici Korinćanima. Evo izvatka iz te poslanice što govori o prvim junacima, mučenicima i svjedocima Rimske crkve: "Ostavimo se starih primjera, pristupimo najbližim boriocima! Uzmimo uzvišene primjere iz svojega doba! Zbog ljubomore i zavisti bijahu najvjerniji i najpravedniji stupovi Crkve progonjeni i sve do smrti su se borili. Stavimo sebi pred oči dobre apostole! Petar s nepravedna ljubomora ne podnese samo ovaj ili onaj jad nego svu silu nevolja, te tako po mučeničkoj smrti dođe na mjesto slave što ga ide. Po ljubomoru steče Pavao nagradu za svoju postojanost. Sedam je puta nosio okove, bježao i bio kamenovan. Posta propovjednikom na Istoku i na Zapadu i ubra uzvišenu slavu s vjere svoje. Cio je svijet on učio pravednosti, došao je Zapadu na granicu, pretrpio mučeničku smrt pred zapovjednikom tjelesne carske straže, rastao se sa svijetom, preselio se na sveto mjesto i postao nam tako najveći uzor postojanosti.

Tim ljudima što su proživjeli svet život pridošlo je veliko mnoštvo izabranika koji su zbog ljubomora bili zlostavljani mnogim mukama i mučenjima i postali su nam najljepšim primjerom. Zbog ljubomora progonstvo su pretrpjele žene Daneide i Dirka, pošto su podnijele teška i okrutna mučenja, dale se na čvrstu trku vjere te slabašne tijelom plemenitu nagradu primiše. Ljubomor otuđi mnoge duše žena od njihovih muževa i preinači riječ oca našega Adama: Ovo je kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa. Ljubomor i svađa raskopaše velike gradove i istrijebiše brojne narode."

Tom često upotrebljavanom riječju "ljubomor" sv. Klement vjerojatno cilja na Židove, koji su u Neronovo doba ljubomorni - ili bolje zavidni prema kršćanima - podjarili rimsku vlast protiv njih.

Štovanje se rimskih prvomučenika razvilo zajedno sa štovanjem apostolskih prvaka Petra i Pavla, koji su također bili žrtve istoga progonstva. To je štovanje u Rimu još i danas veoma živo, o čemu svjedoče jedna kapela i jedna župna crkva. Kapela maloga sjemeništa rimske biskupije posvećena je rimskim prvomučenicima, isto tako župna crkva na staroj Aurelijevoj cesti. Prva je podignuta g. 1933., a druga g. 1964. Mali sjemeništarci i budući pastiri Vječnoga grada mogu, doista, u rimskim prvomučenicima gledati savršene uzore vjernosti. Oni su izdržali i najteže muke, pokazali se vjernima i u najvećim kušnjama.

Veliki poljski književnik, nobelovac Henryk Sienkiewicz opisao je te događaje u svojem proslavljenom romanu „Quo vadis“ (1896).

Quo Vadis je američki historijski film snimljen 1951. u režiji Mervyna LeRoya. Radnja je smještena je u Rim u doba vladavine cara Nerona (čiji lik tumači Peter Ustinov). Protagonist filma je rimski vojskovođa Marko Vicinije (glumac Robert Taylor), koji se zaljubi u kršćanku po imenu Ligija (Deborah Kerr); to se događa u kontekstu sve većeg sukoba dekadentnog rimskog poretka (koje simbolizira razvratni i poludjeli Neron) sa novom religijom.

Quo Vadis je predstavljao jedan od najambicioznijih holivudskih projekata svog vremena, koji je gledateljima nastojao pružiti dotada neviđeni spektakl. U tu se svrhu snimao u rimskim studijima Cinecitta gdje je u potpunosti rekonstruiran stari Rim, te izrađeno čak 32.000 pojedinačnih kostima - rekord koji dan-danas nije oboren. Iako je nominiran za osam Oscara, nije dobio nijedan. Usprkos toga se smatra jednim od najpoznatijih filmova koji je potakao snimanje niza historijskih spektakala sa biblijskom tematikom u 50. i 60. godinama prošlog stoljeća (Ben Hur...)