SVETI TOMA, apostol

3. srpnja

"Toma" u aramejskom jeziku znači blizanac. Zato ga Ivan evanđelist i naziva Tomom blizancem. On je u popisu dvanaestorice apostola kod Mateja na sedmom, kod Marka i Luke na osmom, a u Djelima apostolskim na šestom mjestu. Četvrti je evanđelist u četiri zgode postavio i Tomu. Najljepša je, svakako, ona o susretu nevjernog Tome s uskrslim Kristom.

 

Zazivaju ga kod sljepoće i u slučaju sumnje, a zaštitnik je teologa, arhitekata, graditelja, slijepaca, konstruktora, zidara, klesara, mjernika, geometara, Indije, Šri Lanke te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva: Tomašica kod Garešnice, Tomaš kod Bjelovara, Donja Voća, Rajić kod Novske, grad Pula i Pulska biskupija, Rovinj, Dobropoljana na Pašmanu, Tkon na Pašmanu, Prapatnica kod Segeta, Bijeli Brijeg-Mostar.

 

Kad su židovski glavari već čvrsto odlučili ubiti Isusa, on se jedno vrijeme nalazio "s onu stranu Jordana, na mjestu gdje je Ivan krstio" (Iv 10,40). Tada je k njemu stigla vijest da je bolestan njegov ljubljeni prijatelj Lazar. Kad je Lazar umro, Isus je odlučio poći k njemu. "Rabi" - rekoše mu učenici - "pa sad su te Židovi htjeli kamenovati, a ti ponovo ideš onamo!" (Iv 11,8). Apostoli su očito smatrali da je opasno ići natrag u Judeju pa Isusa nekako diskretno na tu opasnost upozoravaju. Ali kad Isus odlučno reče: "Lazar je umro, hajdemo k njemu!" Toma, zvani Blizanac, reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njim!" (Iv 11,15-16). Da li je to bilo junaštvo ili potišteno mirenje sa sudbinom, teško je reći. Neki tumači Svetog pisma misle da se prije radi o ovom drugom. Kad bi se radilo o prvom, bila bi to od Tome veoma lijepa gesta.

Kad je Isus na zadnjoj večeri, na rastanku s učenicima, govorio o nebeskim stanovima i rekao im: "Tamo kamo ja idem već znate put", (Iv 14,4) odvratio mu je Toma: "Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo poznavali put?" (Iv 14,5). Toj primjedbi dugujemo jednu od najljepših Isusovih izjava, koja je za sve njegove sljedbenike tako mjerodavna. Isus je svečano izjavio: "Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni" (Iv 14,6).

A sada pogledajmo Tomu u njegovoj nevjeri i njegovu susretu s Uskrslim, koji ga dovodi do vjere. "Toma zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, nije bio s njima kad je došao Isus. Drugi mu učenici rekoše: 'Vidjeli smo Gospodina.' Toma im odvrati: 'Dok ne vidim na rukama njegovim znak od čavala i ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati.'

Poslije osam dana učenici njegovi bijahu ponovo unutra i Toma s njima. Dok su vrata bila zatvorena, dođe Isus, stade pred njih te reče: 'Mir vama!' Zatim reče Tomi: 'Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!' 'Gospodin moj i Bog moj!' - izjavi Toma. Isus mu reče: 'Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli'" (Iv 20, 24-29).

I napokon Tomu nalazimo i kod čudesnog ribolova i ukazanja na Tiberijadskom jezeru. On se nalazi među sedmoricom apostola i svjedok je ne samo čudesnog ribolova, susreta s uskrslim Kristom, već i Petrova prvenstva, dana mu od samoga Gospodina: "Pasi ovce moje!" (Iv 21,17). Toma je u tom događaju spomenut na drugom mjestu, odmah nakon Petra.

Znademo li još što sigurno o apostolu Tomi? - Jedva! Navest ćemo ipak neka mišljenja i podatke o njemu iz spisa crkvenih pisaca starine.

Prema Euzebiju Cezarejskom, ocu crkvene povijesti, Toma je bio jedan od apostola kod koga je bio poučen o Isusovu nauku apostolski učenik Panias, kasnije i sam pisac. Nadalje Euzebije navodi da je Toma kao polje svoga rada dobio Perziju.

Klement Aleksandrijski piše da je gnostik Herakleon nijekao mučeništvo apostola Tome. Međutim, jača i općenitija predaja, kojoj su svjedoci sv. Grgur Nazijanski i Nicefor, tvrdi da je Toma, nakon naviještanja Evanđelja, kao mučenik poginuo u Indiji. Apokrifna književnost sv. Tomi pripisuje jedno Evanđelje, Djela apostolska i Apokalipsu. Dakako da su to posve apokrifni spisi koji su nastali daleko kasnije i nemaju veze s Tomom.

Vjerojatno je poslije djelovao među Partima u Siriji i Perziji. Predaja, kojoj je svjedok sv. Grgur Nazijanski, tvrdi da je Toma, nakon naviještanja Evanđelja, poginuo mučeničkom smrću u Indiji. Legende o počecima kršćanstva u Malabaru, jugozapadnoj indijskoj pokrajini, govore da je propovijedao tamo. Svojim je rukama navodno izgradio prvu tamošnju crkvu. Prema njemu dio vjernika u Indiji naziva se "Tominim kršćanima". Njih je oko godine 1600. bilo 75.000, a danas ih ima više od 750.000. Podijeljeni su u 4 biskupije, a u bogoslužju upotrebljavaju siro-malabarski obred. Prema jednoj legendi pokrstio je i mudrace koji su se došli pokloniti malom Isusu u Betlehemu. Toma je navodno proboden kopljem 21. prosinca 72, dok je molio na jednom brežuljku u Mylaporeu, južnom dijelu Chennaia, glavnog grada indijske države Tamil Nadu. Zazivaju ga kod sljepoće i u slučaju sumnje, a zaštitnik je teologa, arhitekata, graditelja, slijepaca, konstruktora, zidara, klesara, mjernika, geometara, Indije, Šri Lanke te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Tomašica kod Garešnice, Tomaš kod Bjelovara, Donja Voća, Rajić kod Novske, grad Pula i Pulska biskupija, Rovinj, Dobropoljana na Pašmanu, Tkon na Pašmanu, Prapatnica kod Segeta, Bijeli Brijeg-Mostar). Sretan imendan želimo svim našim dragim Tomama i Tomislavima!

 

Kod mjesta Sveti Toma od Mailpura, nedaleko od Madrasa, na obali Coromandel, nalazi se križ iz VII. stoljeća s natpisom na staroperzijanskom jeziku te prema općenitom mišljenju označuje mjesto mučeništva svetog Tome apostola. I veliki svjetski putopisac Marko Polo te najveći portugalski pjesnik Camoens govore o Tominu misionarenju u Indiji.

Među brojnim oltarima u bazilici Sv. Petra u Rimu nalazi se i jedan posvećen svetom apostolu Tomi. Grob apostolskog prvaka, nad kojim se diže velebna bazilika, govori o Petrovoj vjeri, zbog koje ga je i sam Isus pohvalio. Pa ipak je ta vjera u kušnji postala slaba i Petar je zatajio Isusa. Toma nije htio vjerovati u Uskrsloga dok se iskustveno nije uvjerio, a onda je svoju vjeru sažeo u poklik: "Gospodin moj i Bog moj" (Iv 20,18). S Petrom je bio u ribolovu na Tiberijadskom jezeru te opet vidio Uskrsloga i Toma, ali i čuo ispovijest Petrove ljubavi prema Isusu: "Gospodine, ti znaš sve. Ti znaš da te ljubim" (Iv 21,17). Nakon toga njegov i Petrov život ne bijahu drugo nego samo vjera i ljubav