Alfons Maria de Ligouri

(Marianella, Italija, 27. rujna 1696. – Pagani, 1. kolovoza 1787.)

 

3. kolovoza

 

Alfons Ligouri – talijanski katolički svećenik, svetac, biskup, crkveni naučitelj, teolog, pisac i osnivač katoličkog crkvenog reda redemptorista.

Rodio se 1696. u pokrajini Kampaniji, u tadašnjem Napuljskom kraljevstvu u plemićkoj obitelji. Bio je prvo od sedmero djece. Sa 16 godina išao je u školu za pravnike i postao priznati odvjetnik. S vremenom, postao je nezadovoljan poslom i odlučio je s 27 godina, da će postati svećenik. Njegov otac tome se protivio i nailazio je na prepreke, no postao je svećenik s 30 godina.

Prve godine svećeništva radio je s mladim, napuštenim ljudima u Napulju. Pokrenuo je projekt "večernjih kapelica". Do njegove smrti, bilo je 72 takve kapelice, oko kojih se okupljalo oko 10 000 aktivnih članova, koji su brinuli oko kapelica, molili se, družili, raspravljali o vjeri i obrazovali se. Nakon par godina ustanovio je, da izvan Napulja postoje još siromašniji i potrebniji ljudi. Godine 1732., osnovao je novi katolički crkveni red redemptoristi, nakon što mu je časna sestra Marie Celeste Crostarosa rekla da je imala viziju, da ga je Bog odabrao za pokretanje tog reda. Redovnici tog reda, brinuli su se za siromašne ljude u predgrađima i sirotinjskim četvrtima. Osnovana je i ženska grana reda, koju je vodila časna sestra Marie Celeste Crostarosa. U to vrijeme postajala je i heretička sekta jansenista pa su vodili žustre rasprave s njima.

Godine 1762., Alfons je proglašen biskupom. Nastojao je izbjeći tu dužnost, zbog brojnih obaveza, ali ipak je prihvatio, ali 1775. je tražio umirovljenje na dužnost biskupa kako bi se posvetio radu sa siromašnima, što su mu i odobrili. Dok je bio biskup mnogo je pisao kako bi pomogao ljudima u vjerskim pitanjima. Posebno je poticao pobožnost prema Presvetom Oltarskom Sakramentu i Djevici Mariji. Napisao je 111 djela iz područja teologije i duhovnosti. Postala su jako popularna, prevedena su na 72 jezika u oko 21 500 izdanja, zbog čega je jedan od najprevođenijih i najčitanijih katoličkih pisaca. Umro je 1787. godine.

Papa Grgur XVI. proglasio ga je svecem 1839. godine. Papa Pio IX. proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1871. godine. Papa Pio XII. spominje ga u enciklici Haurietis Aquas i naziva ga zaštitnikom ispovjednika vjere i moralista. Alfons Ligouri napisao je važno djelo "Moralna teologija", u kojem je nastoji prikazati u pravom svjetlu i manje kruto i rigorozno od njegovih suvremenika.
Izvor: Vikipedia

Drugi izvor:

Alfonz je rođen 27. rujna 1696. u Napulju kao sin velikoga admirala Napuljskoga Kraljevstva. Bio je veoma nadaren, volio je glazbu, pjesništvo i slikarstvo, ali se po očevu nalogu morao posvetiti studiju prava. Već sa 17 godina života postao je doktor pravne znanosti. Dvije godine kasnije postao je samostalan odvjetnik. Izgubio je veliki proces između vojvode od Gravine i velikoga toskanskoga vojvode. Tada mu se zgadilo nepoštenje u takvim procesima pa je zauvijek napustio odvjetničku karijeru.

Htio je najprije stupiti u družbu oratorijanaca sv. Filipa Nerija, ali se tome usprotivio njegov otac. Tako je postao biskupijski svećenik i počeo djelovati u svome rodnom Napulju, ali s izvanrednom pastoralnom svježinom i novošću. Posvetio se vjerskoj pouci malih i velikih, brizi za bolesnike. Silna aktivnost naškodila mu je zdravlju pa je teško obolio te bio poslan na podulje bolovanje. Kako je tada imao vremena, mnogo je razmišljao i u njemu je dozrio njegov životni plan. Više neće davati prednost pastvi u gradu, već na zapuštenim selima. Da bi to postigao, osnova i novi red nazvavši ga redom Presvetog Otkupitelja. Njegovi se redovnici zbog toga zovu redemptoristi. Kao što je Isus slao svoje učenike dvojicu po dvojicu, osobito po selima, da propovijedaju blagu vijest Evanđelja, tako će raditi i duhovni sinovi sv. Alfonza. Zato je sastavio mnogo pastoralnih priručnika i katekizama. U njima se često puta očituje svečeva neobična domišljatost.

Veliko područje djelovanja sv. Alfonza bila je moralna teologija, u kojoj njegov rad otvara novu epohu, koja se u mnogo čemu kao vrijedna zadržala još i danas.

U dobi od 66 godina Alfonz je morao preuzeti biskupsku stolicu postavši biskupom biskupije Santa Agata dei Goti. Bila je to mala, ali veoma raštrkana biskupija. Zbog sve veće kostobolje svetac je mnogo trpio te molio da bude oslobođen biskupske službe, koju je obavljao vrlo vjerno i savjesno. No Papa mu je na molbu ovako odgovorio: "Meni je draže da vi i dalje upravljate biskupijom, pa bilo to i iz kreveta." U 79. godini mogao se ipak povući u svoj samostan u Noceri dei Pagani, gdje je proživio daljnjih 12 godina. Ispunio ih je radom oko pisanja nabožnih knjiga kao što su: Veliko sredstvo molitve, Pohodi Presvetom sakramentu, Vječne istine, U Božjoj službi i još mnoge druge.

 

Tolikim je dušama donio mnogo svjetla i utjehe, ali je sam morao u posljednjim godinama života mnogo pretrpjeti od skrupula i drugih tjeskoba. Umro je kao 91-godišnji starac. Bio je velik štovatelj Majke Božje i njoj u čast napisao je glasovitu knjigu Marijine slave, prevedenu na mnoge jezike, i koja je tolike uvela u pravu pobožnost prema Majci Božjoj. Papa Grgur XVI. proglasio je g. 1839. Alfonza svecem. Kasnije ga je papa Pio IX. proglasio naučiteljem Crkve, a Pio XII. nebeskim zaštitnikom svih ispovjednika i moralista.

Zazivaju ga bolesnici od artritisa i presavjesni, sitničavi, pedantni, kolebljivi i sumnjičavi ljudi, a zaštitnik je teologa, svećeničkih zvanja, ispovjednika, moralista, savjesnih ljudi, Napulja te mnogih naselja, učilišta, župa i crkava diljem svijeta. Njegovi redemptoristi, više od 6 tisuća članova, uspješno djeluju i danas, na svim kontinentima, u više od 77 zemalja (u našem Vukovaru, u grkokatoličkoj župi Krista Kralja, djeluju redemptoristi istočnoga obreda)