O svecima

Svaki je čovjek, pa tako i svetac, različit od drugih. I zbog toga ih ne možemo sve svesti pod jedan nazivnik. Različiti smo po dobi, po izobrazbi, po zalaganju, po životnom iskustvu, po značaju, po duhovnosti. Unatoč toj različitosti, kao kršćani svi imamo istu težnju, slične putove kojima koračamo ili, bolje rečeno, jedan te isti put zacrtan od Evanđelja. Pa ipak, svaki je kršćanin tim evanđeoskim putem išao na svoj osobni, izvorni način. To vrijedi i za svece, a zato je svaki od njih zanimljiv, i hagiografija nastoji otkriti, pokazati i ocrtati njegov put, uz one zajedničke crte upozoriti na one svakome vlastite.

 

S najboljom namjerom počeli smo prikupljati podatke o svecima i povezivati ih s pojedinim danima, blagdanima, ali samo u oglašavanju Svetih Misa.

 

Služeći se djelom "Lives of the Saints"Albana Butlera, Benziger Bros. edition (1894) koja je nastala između 1756. i 1759. godine, knjigom Divne Zečević "Poželjne biografije", p. Josipa Antolovića "Duhovni velikani", podacima Sandre Skenderlić, knjigom Marije Rosso "Sveci zaštitnici zvanja i zanimanja, Sveci kroz 365 dana kroz godinu", dijelom stranice Svetac dana Katoličkog radija, djelom Antuna Jarma, Imena i imendani, obiteljski imenar u izdanju Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral, Zadar 1996, još nekoliko knjiga izvana - a sve dalje podacima s interneta, u vremenu  od 11. svibnja 2010. počeo sam prikupljati tekstove, dostupne crteže, slike i fotografije svetaca, polako punili bazu i kompletirali do 2019. godine. Primjeri:

Ukratko o papama - Koji je svetac najbrže kanoniziran i slično.

 

Neki tekstovi će neko vrijeme biti i na engleskom jeziku, neki dijelovi neprovjereni, ali, kako rekoh, radim ovo s najboljom namjerom. Tekstove sam prilagodio čitanju vjernicima koji imaju poteškoće u čitanju (vrsta fonta, lijevo poravnanje i slično.

 

Kako u neke dane, posebno nedjelje, nije moguće staviti i ime sveca, zamolio sam župnika Darka da mi o tome nešto kaže:

Bog daj. Udarni sveci i datumi se ne mijenjaju. Opet zavisi ako nešto padne u nedjelju onda ima nedjelja prednost pri upisu, (kako moramo službeno oglašavati), opet ovisi početak korizme, došašća…. Puno puta se zna dogoditi da u istom danu imamo npr. neki blagdan i sveca. Onda se liturgijski slavi blagdan. No, to je samo par puta na godinu. Svake godine nekome se daje više prednosti, sljedeće drugome (liturgijska pravila). Npr. Uskrs mijenja datume i odmah "pojede" svece koji bi trebali biti te nedjelje. No, Vama je dobro krenulo, možda Vas papa uzme za svoga kroničara. Hvala na velikom trudu." - kaže plebanuš Darko

Prema gore navedenim pravilima, svake godine u oglašavanjima Svetih Misa opet će se pojaviti neki novi podaci,  imena.. Drago mi je što će mnogi pronaći svoje ime, svog sveca zaštitnika i svoje novo zanimanje našem u vjerskom životu. I dok konačno stanem negdje na 9.999 svecu Sveti Petar odškrinut će mi vrata da i ja poluknem u njihovo obitavalište. Sretno čitanje.

(Ivan, Iwo, raw, IBa...)

 

Pa krenimo:

Koliko točno ima svetaca?

Dio ovog teksta pronašao sam  u izdanju US Catholic iz studenog 2013. (Vol. 78, br. 11, stranica 46)

U povijesti i prema rimskoj martirologiji i pravoslavnim izvorima postoji preko 10.000 svetaca i blaženika, ali konačan broj se ne zna.

Povijesna vijest koja je proizašla iz crkvenog sabora održanog 11. veljače 2013. je ostavka pape Benedikta XVI. Ali to nije bio jedini događaj vrijedan vijesti: Benedikt je pozvao konzistorij da glasa o tri razloga za kanonizaciju. Zatim je 12. svibnja Katolička crkva priznala još 802 svetaca. Blažena Laura Montoya Upegui iz Kolumbije i bl. Maria Guadalupe Garcia Zavala iz Meksika osnovale su vjerske redove u zoru 20. stoljeća. Blaženi Antonio Primaldo i ostalih 799 budućih svetaca bili su stanovnici Otranta u južnoj Italiji, ubijeni jer su odbili prijeći na islam nakon što su Osmanski Turci opsjedali njihov grad 1480. godine.

Ova 802 muškarca i žene pridružit će se više od 10 000 svetaca koje Katolička crkva već štuje. Točan broj katoličkih svetaca uvijek će biti sporan. Rane kršćanske zajednice štovale su stotine svetaca, ali povijesna istraživanja katoličkih znanstvenika iz 17. i 18. stoljeća utvrdila su da je vrlo malo priča tih svetaca bilo potkrijepljeno čvrstim povijesnim dokazima. Životi tako poznatih ličnosti poput sv. Jurja, sv. Valentina i sv. Kristofora temeljili su se ili na legendi koja je često prethodila kršćanstvu ili su bila potpuno izmišljena. Ostali sveci imali su lokalne sljedbenike.

U ruralnoj Francuskoj, sveti Guinefort je bio štovan kao zaštitnik dojenčadi nakon što je spasio bebu svog gospodara od ugriza zmije. Sveti Guinefort je bio pas.
Mogućnost štovanja pasa ili narodnih heroja mučila je neke crkvene vođe. Tijekom srednjeg vijeka, pape su počele tvrditi da je kanonizacija bila snaga samo njihove službe. U početku je sve što je bilo potrebno bilo je biskupsko dopuštenje da se sveti muškarac ili žena časte kao svetac. Godine 1588. papa Siksto V. integrirao je proces proglašenja za sveca u papinsku birokraciju, zaduživši Kongregaciju obreda i ceremonija provjeravanjem potencijalnih svetaca.

Godine 1969. Pavao VI. osnovao je Kongregaciju za kauze svetaca da nadgleda ovaj proces. Također je potisnuo nekoliko svetačkih kultova uglavnom na temelju toga što se djela i čuda koja se pripisuju svecima, ili u nekim slučajevima čak i osnovne činjenice njihova postojanja, nisu mogli povijesno provjeriti. Ljudi koji su već bili pod njihovim patronatom mogli su nastaviti štovati te svece, ali oni se više ne pojavljuju u rimskom kalendaru i pod njihovim imenom neće se otvarati nove župe ili druge ustanove.

Revizije procesa kanonizacije 1983. osigurale su da ćemo u budućnosti vidjeti više svetaca. Ivan Pavao II. ukinuo je ured promicatelja vjere, ili, kako je poznatije, đavoljeg odvjetnika, kanonskog odvjetnika koji je imao zadatak da se zalaže protiv moguće kanonizacije neke osobe. Posljedično, Ivan Pavao II. kanonizirao je više svetaca nego pape iz prethodnih 500 godina zajedno.

 

Kako Crkva bira svece?

Kanonizacija, proces kojeg Crkva koristi kako bi nekoga proglasila svecem, koristi se tek od 10. stoljeća. Stotinama godina, počevši s prvim mučenicima prve Crkve, svece je proglašavao puk. Iako je ovo bio demokratskiji oblik priznavanja nekog svetim, neke priče o svecima bile su iskrivljene legendama, a neki nisu nikada ni postojali. Postepeno, prvo biskupi a na kraju Vatikan preuzeo je ovlast nad proglašavanjem svetaca.
Godine 1983. Papa Ivan Pavao II. unio je velike promjene u postupak kanonizacije. Proces započinje trenutkom smrti katolika kojeg ljudi smatraju svetim. Često taj proces počinje nekoliko godina nakon smrti kako bi se na kandidata gledalo iz perspektive. Mjesni biskup istražuje kandidatov život i rukopise kako bi se utvrdile herojske vrijednosti (ili mučeništvo) i pravovjernost doktrine. Zatim skupina teologa u Vatikanu procjenjuje kandidata. Nakon njihovog odobrenja i odobrenja kardinala Kongregacije za Proglašenje Svetaca, papa kandidata proglašava "časnim".
Sljedeći korak je beatifikacija koja traži svjedočanstvo o jednom čudu (osim u slučaju mučenika). Pošto se čuda smatraju dokazima da je ta osoba na nebu i da se može zauzimati za nas, čudo se mora dogoditi nakon smrti kandidata i kao rezultat posebne molbe kandidatu. Kada papa proglasi kandidata "blaženim", tu osobu može častiti neka sredina ili skupina ljudi za koje je osoba od posebne važnosti.
Tek nakon još jednog čuda papa će sveca (što uključuje i mučenike) kanonizirati. Pojam "svetac" nam kaže da je ta osoba živjela svetim životom, da je na nebu, i da je Jedinstvena Crkva časti. Kanonizacija ne čini osobu "svetom". Ona priznaje ono što je Bog već učinio.
Iako je kanonizacija nepogrješiva i neopoziva, ona iziskuje mnogo vremena i mnogo energije. Tako dok je svaka osoba koja je kanonizirana svetac, svaka sveta osoba nije kanonizirana. Vi vjerojatno znate mnogo "svetaca", a Bog i Vas poziva na svetost.

Kada je Crkva počela častiti svece?

Do godine 100. kršćani su častili druge kršćane koji su umrli i tražili su njihov zagovor. Mnogi misle da je čašćenje svetaca nešto što je Crkva kasnije uvela, ali to je bilo dio kršćanstva otpočetka. Zapravo, praksa je proistekla iz duge tradicije židovstva koji su u svetištima častili proroke i svete ljude. Prvi sveci bili su mučenici, ljudi koji su se u vrijeme progona kršćana odrekli svoga života zbog vjere.

Je li držanje slika i kipova svetaca idolopoklonstvo?

Pogledajte u slike vaših voljenih u novčaniku ili u kući i u uredu. Zašto držite upravo baš te slike? Možda ćete odgovoriti da nosite te slike kako bi vas podsjetile na osobe koje volite, kako biste osjetili njihovu blizinu kada niste zajedno, ili kako biste je pokazali ljudima koje sretnete. Ali sigurno ne kažete da ih obožavate. Ovo su neki od razloga zbog kojih imamo kipove i slike svetaca. Pogled na kip Svete Tereze iz Lisieuxa, koja je izgubila majku kada je bila dijete, može nam pomoći da se osjećamo manje usamljenim kada tugujemo. Slika Svetog Franje Asiškog može nas podsjetiti na to koliko je volio Božja stvorenja i učiniti nas svjesnijim svoje okoline.

Mole li se katolici svecima?

Mi se molimo sa svecima, a ne njima.
Jeste li ikada molili nekoga da se mole za vas kada vam je bilo teško? Zašto ste izabrali baš tu osobu?
Vi ste vjerojatno izabrali nekoga u koga vjerujete ili nekoga tko razumije vaše probleme, ili nekoga bliskog Bogu. To su također i razlozi zbog kojih molimo svece da se za nas u teškim trenucima mole.
Pošto su sveci vodili sveti život i bili bliski Bogu na nebesima, osjećamo kako je njihova molitva posebno učinkovita. Često tražimo određene svece da se mole za nas ako osjećamo da ih posebno zanima naš problem. Na primjer, mnogi ljudi mole Svetu Moniku da se moli za njih ako im molitve nisu uslišane jer se Monika dvadeset godina molila kako bi joj se sin obratio. Na kraju su joj molitve bile uslišane na način o kojem nije ni sanjala. Njezin sin Augustin postao je kanonizirani svetac i crkveni naučitelj.

Što je svetac-zaštitnik?

Sveci-zaštitnici se biraju kao posebni zaštitnici i čuvari mnogih područja u životu. Ta područja uključuju zanimanja, bolesti, crkve, države, slučajeve i sve ono što nam je važno. Najranije zabilješke dokazuju kako su ljudi i crkve dobivali imena prema apostolima i mučenicima već od 4. stoljeća. Odnedavno pape imenuju svece-zaštitnike, ali zaštitnike mogu birati i drugi pojedinci i skupine. Sveci-zaštitnici se danas često biraju zbog interesa, talenta ili događaja u životu koji se preklapaju s određenim područjima. Na primjer, Franjo Asiški je volio prirodu, pa je tako zaštitnik ekologa. Franjo Saleški bio je pisac, pa je zato zaštitnik novinara i pisaca. Klara Asiška proglašena je zaštitnicom televizije zato što je jednog Božića dok je bolesna bila prikovana za krevet vidjela i čula Božićnu misu iako je ona bila miljama udaljena. Anđeli također mogu biti proglašeni svecima-zaštitnicima. Svetac-zaštitnik nam može pomoći kada slijedimo primjer njegovog života i kada tražimo njegovo zagovor kod Boga.

Postoji li svetkovina za svaki dan u godini?

Pa, i da i ne. Službeni rimski kalendar svetaca koje slavi Jedinstvena Crkva (drugim riječima, cijeli svijet) ne svetkuje svaki dan nekog sveca. Crkva pažljivo bira svece koji se slave diljem svijeta. Oni moraju imati jaku poruku za cijelu Crkvu. To ne znači da su drugi sveci manje sveti, iako postoje sveci koji su izbačeni iz kalendara jer su postojali samo u legendama i bilo je malo dokaza da su stvarno postojali.
Vjerski redovi, države, mjesta i pojedinci su slobodni svetkovati sveca koji nisu na univerzalnom kalendaru, a koji imaju posebnu važnost za njih. I tako postoji svetkovina svetaca za svaki dan u godini. Zapravo su tri sveca po svakom danu.
Butlerova knjiga Životi Svetaca ima najpotpuniju listu svetaca koju sam našao, iako savjetujem oprez pri izboru izdanja. Nedavno su napravljene izmjene na kalendaru koje bi imale utjecaj na svetkovine.

Neki su sveci bili legende pa je njihovo štovanje potpuno zabranjeno (uključujući Svetu Ursulu). Ali štovanje Svetog Kristofera nije zabranjeno, samo ograničeno na lokalne kalendare (npr. biskupije, države i sl.)

Zahvaljujemo župi Svetog Križa Siget i Trnsko Novi Zagreb

Izvori s interneta se stalno dopunjuju:

Internet je nepresušni izvor, u najvećem dijelu točnih podataka. No, postoje i znatna ograničenja, netočnosti i krivo prepisanih podataka. Služimo se tekstvoima na engleskim, francuskim,  latinskim, srpskim, slovenskim i drugim jezicima, pa ponekad ostavljamo i originalne tekstove za buduće prevođenje.

1.Latin saints of Orthodox Patriarchate of Rome

2. Župna zajednica sv. križa Siget -Trnsko, Zagreb

 3. wikipedija: