DUHOVI

Promjenljivi datum

 

Duhovi tj. blagdan silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Od tuda i izraz Blagdan Pedesetnice, Pentekoste itd. Slavi se i kao blagdan "rođenja Crkve" budući da Djela Apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se "dalo krstiti te su primili Duha Svetoga". Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne samo prema Židovima. "Duhovi" je doslovce preuzeto iz staroslavenskog, gdje je to genitiv jednine, a zapravo se odnosi na Duha Svetog koji je jedan, a ne na više duhova kako to zvuči u modernom jeziku.
Duhovi su i važan folklorni datum, u kojem su se davni proljetni stočarski i poljodjelski običaji vezali s kršćanskim blagdanom: izvođenje stada, kićenje cvijećem, umivanje u ranu zoru, razna natjecanja (u srednjem vijeku viteški turniri), maskiranje, plesovi. U istočnim hrvatskim krajevima (Slavonija, Srijem, Bačka) poznat je narodni običaj kraljice (kraljevi, ljelje). Duhu Svetom posvećena su mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Jarun, Zagreb-Sveti Duh, Jastrebarsko, Lučelnica kod Jastrebarskog, Noršić Selo kod Samobora, Nuštar, Čepin, Feričanci, Gornji Bogićevci, Požega, Slavonski Brod, Beravci kod Velike Kopanice, Veliki Grđevac, Đulovac, Lonja kod Siska, Gojlo kod Kutine, Blagaj kod Slunja, Nova Vas kod Poreča, Štrped kod Buzeta, Bale, Male Drage kod Brod Moravica, Podgradina kod Posedarja, Posedarje, Tisno, Šibenik, Lovreć, Tijarica kod Trilja, Split, Omiš, Korušce kod Klisa, Vrbanj kod Starog Grada na Hvaru, Škrip kod Supetra na Braču, Vis, Nova Bila kod Travnika, Fojnica, Novi Sad)

 

Slika: Giotto di Bondone (1267-1337), Cappella Scrovegni a Padova, Pentecost (ca. 1305).

PAPA GOVORIO O BITNIM OBILJEŽJIMA CRKVE KOJA SE OTKRIVAJU U DOGAĐAJU DUHOVA:
Papin nagovor na blagdan Duhova

Svečani početak Crkve bio je označen silaskom Duha Svetoga. U tom izvanrednom događaju nalazimo bitna obilježja Crkve koja je određuju kao stvarnost, rekao je Papa.
Slavimo blagdan Duhova, na kojem nas liturgija potiče da ponovno proživimo rođenje Crkve, rekao je papa Benedikt XVI. u nedjeljnom podnevnom nagovoru na svetkovinu Duhova.
Pedeset dana nakon Uskrsa, nastavio je Papa, Duh Sveti sišao je nad zajednicu učenika, ustrajnih i jednodušnih u molitvi, okupljenih s Marijom, majkom Isusovom i s dvanaestoricom apostola. Možemo dakle reći da je svečani početak Crkve bio označen silaskom Duha Svetoga.

U tom izvanrednom događaju nalazimo bitna obilježja Crkve koja je određuju kao stvarnost: Crkva je jedna, poput zajednice na prvim Duhovima. Crkva je sveta, ne po svojim zaslugama, nego stoga što, pokrenuta od Duha Svetoga, ima pogled upravljen u Krista, da se tako suobliči njemu i njegovoj ljubavi. Crkva je katolička, jer je evanđelje namijenjeno svim narodima te stoga, već na samom početku, Duh Sveti čini da ona govori sve jezike. Crkva je apostolska, jer, izgrađena na temelju apostola, vjerno čuva njihov nauk po neprekinutom nizu biskupskoga nasljedstva, podsjetio je Papa.
Crkva je, uz to, po svojoj naravi misionarska, a od dana prvih Duhova Duh Sveti ne prestaje ju slati na putove ovog svijeta, sve do krajnjih granica svijeta i sve do kraja vremena. Ova stvarnost što je možemo uočiti u svakom razdoblju povijesti već je na neki način unaprijed označena u Djelima apostolskim, gdje je opisan prijelaz evanđelja od Židova poganima, iz Jeruzalema u Rim. Rim označava poganski svijet, a time i sve narode koji se nalaze izvan drevnog naroda Božjeg. Doista, Djela apostolska zaključuju se dolaskom evanđelja u Rim. Može se stoga reći da je Rim konkretno ime za katolicitet i misijsku zauzetost, te izriče vjernost izvorima, Crkvi svih vremena, Crkvi koja govori sve jezike i ide ususret svim kulturama.
Prvi Duhovi dogodili su se dok je Blažena Djevica Marija bila nazočna među učenicima u Dvorani Posljednje večere u Jeruzalemu i molila. I danas se povjeravamo njezinu majčinskom zagovoru, kako bi se Duh Sveti sišao u izobilju na Crkvu našeg vremena, ispunio srca svih vjernika te u njima zapalio oganj svoje ljubavi, zaključio je Papa.


28. svibnja 2007. Radio Vatikan

DUHOVI (NEDJELJA PEDESETNICE)


Duhovi su za mene poseban blagdan

Dj 2,1-11; Ps 104; 1 Kor 12 3-7.12-13; Iv 20,19-23
Duhovi su za mene poseban blagdan. Da, Uskrs je naš najveći blagdan. Istina je da se za Božić osjećamo tako posebno i blisko u krugu svojih obitelji. Ali za mene, kao kršćanina, katoličkog svećenika Duhovi su nešto posebno!
Sve do početka mojih teoloških studija nisam postavljao previše pitanja o vjeri, Bogu, Bibliji. Sve je bilo nekako samo po sebi razumljivo, osobito kad bih se molio. Te molitve, bilo da su bile izrečene pred kipom sv. Ante, bilo u marijanskoj krunici, bilo kasnije u meditativnoj molitvi nad biblijskim tekstom nisu tražile velika razumska rješenja. Kasnije, kad sam počeo više studirati a manje se moliti mnoga pitanja glede vjere, crkve, morala i stege su se umnožila.
Vidio sam da se o mnogim pitanjima vezanim uz vjeru i ljudski život i moral općenito vode žučne rasprave. Pa gotovo svaki dan čitamo u novinama ili gledamo na televiziji rasprave o pobačaju, pravima homoseksualaca, eutanaziji, napuhivanju skandala koji dolaze iz crkvenih redova. Danas je jasnije nego ikad da svijet sebi diže novoga boga koji vlada sve bezobzirnije, a to je novac i materijalni dobitak.

I ja sam se, kao i mnogi, tada zapitao: gdje je tu moj Bog? Najviše su me zasmetale nedosljednosti u meni, nedosljednosti među mojom braćom i sestrama, nedosljednosti u povijesti i važna pitanja preko kojih se olako prelazi. Kako u takvom svijetu uopće sačuvati pravu i istinsku vjeru? Kako ju naviještati drugima a ne biti farizej?
I tada sam pronašao Duha Svetoga! Ili točnije Duh je pronašao mene. Iz iskustva vlastite nemoći počeo sam tražiti snagu, obranu, Branitelja i Odvjetnika odozgor. Pronalazeći ga razumom i srcem lakše sam se nosio sa svim svojim vjerskim i životnim pitanjima. Jednako tako, lakše sam odgovarao na pitanja i probleme i dobronamjernih vjernika i onih koji tek traže, pa čak i onih razočaranih i tužnih u vjeri. Konačno i ne manje važno, lakše sam molio!

Veliko otkriće bilo je iskustvo ljubavi, da sam ljubljen. Tu mi je puno pomogla najmlađa naručiteljica Crkve, sv. Mala Terezija. Ona je upravo čitajući sv. Pavla apostola i njegovu poslanicu Korinćanima otkrila taj božji dar ljubavi u Duhu Svetom. «Posao», uloga Duha Svetom u Presvetom Trojstvu jest upravo ono što su stari oci izrazili kao veza ljubavi, vinculum amoris. U toj bezgraničnoj ljubavi Bog me već sada ljubi, već sada želi graditi zajedništvo sa mnom, već sada mi se želi darovati u Duhu kako to opisuje veliki sv. Augustin.
Drugo veliko otkriće Duha jest zajedništvo. Sve koje vodi isti Duh Isusov nalaze se u zajednici koja nadilazi njihove ljudske, povijesne, jezične i ine barijere. Tu mi je porasla i svijest o jednom drugom duhu – duhu ovoga svijeta. I taj duh je moćan, lukav i zavodljiv. Kao isusovac, još jednom sam se uvjerio u veliki dar, karizmu našeg osnivača sv. Ignacija: razlikovanje duhova. Taj dar potreban je izuzetno u današnjem svijetu gdje se sve čini dobro, dopušteno i ok, ukoliko služi meni i mojim ciljevima.
Treći dar bilo je ponovo otkriće Marije! Ona mi nikada i nije bila strana ali u iskustvu Duha Marija je dobila novu snagu i novo razumsko utemeljenje. Mnogi proroci u Starom zavjetu bili su obuzeti Duhom, prorokovali su i vodili narod u snazi Duha. Ali Marija je prva koje je potpuno, u najintimnijim dijelovima svoga bića, obuzeta Duhom. Veliča duša moja Gospodina, Marijin Magnificat, izraz je te obuzetosti Duhom i njegovom snagom. Konačno, u danu Pedesetnice ona je ta koja s apostolima moli obećanu snagu odozgo. Od toga dana, rođendana Crkve, Majka Crkve bdije nad nama, svojim sinovima i kćerima.

Bilo bi prejeftino i lažno pričati samo o svetosti te crkve. Ona je takva kakvi smo i mi njeni članovi. Ali ona opstaje, jer ima snagu iznutra, snagu odozgo. Snagu Isusova Duha koji je u nama i moćni zagovor, molitvu Marijinu koja je nad nama.

p. Antun Volenik DI, Palma,15. svibnja 2005.