Hodočašće Zagreb - Krašić

Mnogo hodočasnika, govori se više tisuća, među njima i naših župljana, sudjelovalo je na Dan neovisnosti u ponedjeljak 8. listopada na hodočašću u Zagreb i katedralu i rodnu župu blagopokojnog kardinala i blaženika Alojzija Stepinca. To hodočašće bilo je u povodu 10. obljetnice uspostave  naše Varaždinske biskupije.

Vrlo mi je bilo drago, kao župniku naše župe, da praktički dva tjedna nakon što sam objavio za to hodočašće, autobus iz naše župe bio je pun. Vjernici iz svih sedam sela župe radosna srca su si odredili da žele poći tamo. U autobusu su bili i mladi i stari, pjesma koja se orila od sjedala do sjedala, tiha molitva i zagovor Kardinalu za svoje obitelji i osobne potrebe.

Oko pola devet došli smo pred katedralu, možda neki po prvi puta, ugledali taj vrhunski sjaj i pošli unutra kao župa da zajednički u molitvi pozdravimo Boga i svoju osobnu molitvu na Stepinčevom grobu prikažemo za sebe i svoje potrebe.

U deset sati započela je svečana sveta misa koju je uz našeg biskupa mons. Josipa Mrzljaka i oko osamdeset svećenika predvodio uzoriti Kardinal Josip Bozanić. Katedrala je bila ispunjena do posljednjega mjesta, tako da se i sam Kardinal iznenadio i pohvalio našu biskupiju što je vjerna Bogu i svojoj domovini. Mladi pjevači naše biskupije uz pomoć čitave katedrale pjevali su zdušno čitavu misu, no bilo bi još ljepše da su se čule velike katedralne orgulje koje smo svi očekivali da će zasvirati ali bile su u mraku, dok je mali harmonij onda morao učiniti svoje.

Bilo je zanimljivo poslije mise promatrati sve hodočasnike. Malo su se zadržali oko katedrale a onda kao rakova djeca raspršili po Zagrebu. U svakoj ulici moglo se odmah uočiti da su međimurci, zagorci i podravci osvojili svojim lijepim ponašanjem i držanjem našu hrvatsku prijestolnicu. U Zagrebu se čuo domaći KAJ.

Nakon toga okupivši se oko kipa Marijinog ispred katedrale krenuli smo autobusom za Krašić.

U Krašiću na jednom malom prostoru našlo se odjednom mnogo ljudi, ali kao da je Bog tako htio, nitko se nije gurao i svatko je imao mjesta i prolaziti i gledati. Možda je to bio i znak ovog svetog mjesta, jer upravo Alojzije Stepinac po tome svetom tlu je prolazio i molio.

Veliki Križni put po stazama kojima je upravo kardinal prolazio izgledao je kao jedna velika rijeka koja od izvora do ušća jednim glasom moli Boga da nikada te svete vode ne nestane.

Kad sam ušao u autobus prije polaska kućama primijetio sam, iako je dan bio naporan, da su svi bili radosni što su nešto takovo danas mogli doživjeti.

Neka Kardinal Stepinac čuva našu župu, sve ljude i mlade i stare, a pomogne i onima koji imaju bilo kakvu potrebu na duši i tijelu.  

Župnik Darko

I to nije sve - imamo i neke fotografije s puta. Pa pogledajte ovdje...