Izrael i Sveta Zemlja

3. - 10. ožujka 2018.

 

 

Galerije fotografija - izbor iz više stotina fotografija koje su snimili Snježana i Željko Matić iz Čehovca:

1. dan  -  2.dan  -  3.dan  -  4.dan -  -  5.dan  -  6.dan  -  7.dan  -  8.dan

Tekst: Ljubica Srpak

Petak, 2. ožujka
Posljednje pripreme su gotove. Još malo i krećemo put Svete Zemlje. Ni u jednom trenutku nisam osjetila nikakav strah ili kolebanje. Nikakve slike rata, srušenih aviona ili zarobljenih kršćana nisu mi bile blizu, koliko god ih drugi pokušali dozvati. Vjera u Božju providnost podarila mi je savršen mir i odlučnost – idemo.
I tako smo, sat prije ponoći svi bili na zbornom mjestu. Snijeg još uvijek pada, škripi pod nogama i kotačićima kofera. Uz još jedan zagrljaj i „čuvajte se“ ulazimo u autobus i krećemo prema Budimpešti.

Subota, 3. ožujka
Snijeg je svjetlucao pod svjetlima i u bijelo pretvarao zimsku noć, ali problema na putu nije bilo. Na vrijeme smo stigli do aerodroma u Budimpešti. Naš vodič Goran („naš“ od ranije, ne samo na ovom hodočašću – odličan kao i uvijek) putem je dao osnovne upute i priča je krenula. Uobičajena procedura prije leta i već smo u zraku. Uživamo u pogledu iz visina.
Tri i pol sata leta, + 1 sat razlike i nešto prije 11 dotičemo tlo Svete Zemlje.
Procedura ulaska u zemlju neočekivano je brza.
Autobus kojim smo kasnije proputovali cijeli Izrael i simpatičan vozač Fadi, već su nas čekali. Osim što je odličan vozač, cijeli tjedan kod njega smo kupovali bočice s hladnom vodom ili odličnu kavu koju kuha u autobusu. I vodič Hana, pomalo samozatajan i također simpatičan čovjek, cijeli je tjedan bio s nama. Vozimo se do krajnjeg juga Izraela – Eilat na Crvenom moru. Lijevo se vide planine Jordana, a zdesna, na par metara od puta ide žičana ograda kojom je Izrael odijeljen od Egipta. Nagledat ćemo se mi još ograda i zidova. Države su ograđene jače od dvorišta.
Kamena pustinja seže u nedogled. Zaustavljamo se pogledati prekrasan Crveni kanjon. Jučer snijeg, danas na gotovo +30 gorimo. Doživljaj pustinje je potpun.
Eilat razgledavamo panoramski. Grad djeluje kao mnogi primorski gradovi i ničim ne odaje da smo na Bliskom istoku. I u samom gradu ima jedan manji aerodrom. Pista ide sredinom grada. Smještamo se u hotel Comfort. Ostavljamo stvari i svi odlazimo na plažu. Neki da zagaze u more, drugi tek toliko da naprave fotke, a ostatak ekipe – plivamo u Crvenom moru. More nakon pustinje osvježava, a godi i kava i odličan sladoled. Nakon večere još jedna šetnja, razgled, restorančići ili samo spavanje…
Grupa se sve više povezuje – osjećamo se ugodno.

NEDJELJA, 4. ožujka
Kamenom Judejskom pustinjom, uz granicu s Jordanom putujemo prema Masadi. Prolazimo kraj mjesta na kojem su se nalazile Sodoma i Gomora, pa se prisjećamo događanja vezanih uz njih.. Do čuvene Herodove Masade vozi nas žičara. Lijep doživljaj. Visoravan je veća nego što se činilo, sa prekrasnim ostacima palača, kupališta, vodovodnim sistemima, golubinjacima (a i sad ima golubova)…. Prekrasan je pogled na Mrtvo more i okolicu. Masada je oko 1000.g. bila i posljednje utočište židovskih Zelota, koji su se 3 godine odupirali rimskoj opsadi. Razgledavamo malu sinagogu, položaje rimskih legija, divimo se zanimljivoj prezentaciji skupljanja kišnice… Razgovaramo sjedeći u pojedinim prostorijama, na platoima...ugodno vrijeme. Ovdje izraelski vojnici polažu zakletvu uz riječi: „Masada ne smije opet pasti“.
Slijedi posjet Qumranu i prostoru s pećinom gdje su beduinski pastiri pronašli čuvene starozavjetne svitke s Mrtvog mora. Tu i ručamo, a onda odlazimo na kupanje u Mrtvom moru. Na mjesnu plažu, naravno, jer divlje se nikako ne preporučuju. Čak su neka mjesta i strogo zabranjena, jer obala Mrtvog mora ima neobičnu sklonost da vas proguta. Doslovno se otvaraju rupe u zemlji, vidjeli smo mnoge vozeći se. Nalazimo se više od 400 m ispod površine mora. Samo kupanje – odnosno plutanje poseban je doživljaj. More je toliko slano i puno minerala da u njemu nema živih organizama. Najljepše je plutati na leđima, a onda okrenuti se prsno nije jednostavno – neda more. Koža postaje glatka, kao namazana finim uljem. Blato je posebna priča. Prekriveni blatom od glave do pete, crni i neprepoznatljivi fotografirali smo se i zabavljali. Pomlađeni i osvježeni ostavljamo pustinju i već se divimo zelenilu nadomak Jerihona. Najviše je palmi s datuljama, plantaže naranči, banana… Zaustavili smo se kraj Zakejeve smokve i prisjetili se penjanja niskog Zakeja da bi mogao vidjeti Isusa. Zapadno od Jerihona je gora na kojoj je Isus bio u pustinji kušan 40 dana. Zaustavljamo se na platou i uživamo u pogledu. Tu je i živopisna mini tržnica, deva koju možete jahati 2-3 kruga. Vješti trgovci od 7 do 77 godina nude nas datuljama, narančama i bananama. Teško se to može odbiti, mora se probati. Voće je stvarno odlično, svježe ubrano i kupujemo. A to ide odokativno – bez vaganja. Ako se cjenkate dobijete još koju voćku, ako ne to je to.
Vrijeme je za Jerihon i svetu misu. Jerihon je grad star 10-tak tisuća godina. Rušen i ponovo građen nekoliko puta, kao uostalom i mnogi dijelovi Jeruzalema, Betlehema i drugih mjesta. Danas je pod palestinskom upravom., kršćani su manjina, ali značajna – u kršćansku školu idu i djeca drugih vjera, jer je cijenjena. Naš župnik Darko služi prvu misu u Svetoj Zemlji. Crkva je Dobrog Pastira. Čitanje o Isusovoj kušnji u neposrednoj blizini mjesta na kojem se dogodila prožima nas posebnim osjećajima.
Po izlasku iz crkve dočekao nas je mrak,mali dječaci koji prodaju datulje i banane i vatromet. Kroz mjesto prolazi kolona automobila, trube, vesele se. Nije nogomet povod – pustili su jednog palestinca iz izraelskog zatvora. Ima i oružja, ali puca se u zrak. Ne bojimo se. Ipak je vatromet.
Autobusom ubrzo dolazimo do kontrolnog punkta. Zapadna Obala, Palestina, Izrael, pomalo prestajem razmišljati na čijoj smo točno zemlji. Ulazi mlada vojnikinja, nasmiješena prolazi autobusom, a pored vozača čeka ju čovjek sa mitraljezom u rukama. A Bože moj, i naši policajci nose oružje. Manje doduše, ali savkom svoje. Prolazimo bez problema. Dolazimo u Nazaret, panoramski razgled i smještaj u hotel u centru grada. Nazaret je grad Isusova djetinjstva. Isus Nazarećanin. Danas je to arapski grad, mada se židovska četvrt (Nazaret Illit – Gornji Nazaret) ponovo širi. Naš hotel Rimonim je bez zamjerke. Imamo lijep pogled na Baziliku navještenja i grad pod svjetlima. Večera. Hrana je ponešto drugačija nego kod nas, bazirana na 15-ak vrsti salata minimalno, uz svaki obrok. Uz salate za doručak su sirevi, vrhnja, jaja, humus…za ručak i večeru od mesa ima pečene piletine, kockice junetine, janjetine…ima uvijek lepinja, slanutka, voća…uglavnom ne može se ostati gladan.


PONEDJELJAK, 5. ožujka
Nakon doručka pješačimo do Bazilike Navještenja. Nalazi se na mjestu gdje je anđeo Gabriel navijestio Mariji da će začeti i roditi Isusa. U donjoj kripti je Špilja navještenja. Iznad nje imamo misu. Molimo za sve naše žive i mrtve. Za sve koji su se preporučili u naše molitve. Molimo za djecu. Kao i na svakoj misi Očenaš molimo svi povezani, držeći se za ruke.
Nakon mise idemo u razgled svetišta. Prvo do crkve sv. Josipa, koja je s bazilikom povezana franjevačkim samostanom. Tu je kip sv. Josipa. Do crkve se nalazi, prekrasno, neobično stablo. U donjoj kripti ostaci su Josipove radionice, odnosno kuće (u Isusovo doba sve su to bile kuće u kamenu – pećine). Na sjevernoj strani kod bazilike nalaze se ostaci nazaretskog naselja iz Isusovog vremena i arheološki muzej. Razgledavamo zanimljive slike BDM iz Marijanskih svetišta diljem svijeta, u bazilici i okolnom trijemu. Zanimljivo. Npr. japanska Madona japanska je žena u njihovoj nošnji . Naravno, posebno molimo i fotografiramo se uz našu Majku Božju Bistričku. Spuštamo se do špilje navještenja, na osobnu molitvu.
Autobusom nastavljamo put prema Sredozemlju. Ubrzo stižemo u Kanu Galilejsku, mjesto prvog Isusovog čuda - pretvaranje vode u vino na svadbi. Bračni parovi obnavljaju bračne zavjete. Župnik nas sve poziva koji smo u braku na zavjete. Pa kako ću se ponovo zavjetovati mužu, a da on to ne čuje, pomislih i nađoh rješenje u trenu. Hvala dragom Bogu na mobitelima, sve je čuo i bio prisutan on line. Poseban doživljaj. Malo šopinga, svadbenog vina i krećemo put brda Karmel i Haife.
Karmel je velika Izraelska oaza. U ovo doba sve je zeleno. Ručak imamo u restoranu koji drže Druzi – tako se zovu tamošnja stanovnici arapskog porijekla. Obilje salata, voća, povrća, iscijeđenog soka od šipka…Nakon toga odlazimo do Bazilike Gospe Karmelske, naše Marije Škapularske – Stella Maris. Njezin oltar je i u našoj župnoj crkvi, pa joj se svi predano molimo. Posebno Tihana i ja – rodila sam ju na dan Gospe Karmelske, pa joj se rado utječemo. Nas troje ostali smo gotovo zadnji u crkvi. Upisujem zahvalu i molitvu u knjigu kraj oltara. Tu je i špilja proroka Ilije.
Na redu je Haifa – panoramski razgled grada na Sredozemlju, u podnožju brda Karmel. Neočekivan doživljaj bila je šetnja Bahaiskim visećim vrtovima. Kakav sklad biljaka, kamenčića…. Čista ljepota. I prekrasan pogled na luku, more i cijelu Haifu. Povratak do Nazareta ne traje dugo, izbjegli smo najveće gužve, mada i sada vozači trube, guraju se. I sve teče. Nakon večere 20-tak hodočasnika ponovo odlazi u Baziliku na molitvu krunice. Svako veće moli se na nekom jeziku, a svi prisutni odgovaraju na svojim jezicima. Te se večeri molilo na hrvatskom.

UTORAK, 6. ožujka
Nakon doručka liftovi su se malo bunili, pa su neki malkice i kasnili u bus. Zato smo u Tiberijadi žurnim korakom išli prema Galilejskom (Genezaretskom) jezeru, da brod ne isplovi bez nas.
Srećom stigli smo na vrijeme. Ovdje je najvažniji izvor vode za Izrael. Ovo je i najznačajnije područje Isusova javnog djelovanja. Našavši se na lađi „Kralj David“ zatvaram oči i vidim Isusa kako se ribarskim brodom otiskuje s ove iste obale. Sve se vraća tisućama godina unatrag. Domaćini samo pridonose atmosferi. Na jarbol se uz Izraelsku, diže hrvatska zastava, uz zvuke hrvatske himne. Svi stojimo i pjevamo. Na sredini Galilejskog jezera, pomalo obavijenog tajnovitom maglicom, vodič čita Lukino i Matejeva evanđelja o Isusovu govoru u lađi i čudesnom ulovu ribe, o Isusovom hodu po vodi, o utišavanju bure. Sve se to događalo na ovom mjestu. Ovdje je Isus pozvao 5 svojih apostola da ostave mreže i pođu za njim. Svi pjevamo „O Bože zar si pozvao mene“. Neopisivo. Gotovo da mi se ne silazi, kad smo pristali u Ginosar. Tu se nalaze ostaci broda iz Isusovog doba koji je pronađen 1986.g. Nedaleko nekadašnje prometnice Via Maris mjesto je Tabga. Tu je Crkva umnažanja kruhova i riba, čija povijest seže daleko u 28. godinu. Kamen, stijena na koju je Isus stavio 2 ribe i 5 kruhova, te nahranio 5000 ljudi, pretvoren je u oltar. Mozaici u crkvi su prelijepi, slikoviti. Tu je dio kamene posude za hranu iz Isusovog doba. U dvorištu je mali ribnjak. I velika maslina. Ubrzo smo stigli do Brda blaženstva. Tu je Isus izrekao svoj govor na gori. U lijepom vrtu nalazi se Crkva blaženstava. Oko nje su kolonade. Na stropu crkve 8 je krugova sa 8 blaženstava, 8 prozora, sve je u znaku broja 8. Svi smo u tišini u osobnim molitvama. Na izlasku iz kružnog prostora crkve nalazi se misnica i štola – poklon pape Ivana Pavla II. Tu je na stropu bazilike i dio Hrvatske – hrast iz slavonskih šuma.
Slijedi misa na otvorenom. U ugodnoj hladovini, na obali Galilejskog jezera, na kamenim klupama i s kamenim oltarom slušamo misu, kao što su nekada ljudi ovdje slušali Isusa. Biljke iz mnogih krajeva svijeta zelene se. Čuje se cvrkut ptica. Kraj ograde skriva se gušter. Sve je tako u skladu s prirodom, blaženo, kao što samo ime brda i govori. Kad sam mislila da mi je srce za taj dan ispunjeno došli smo u Kafarnaum. Isusov grad. Prvi Isusovi sljedbenici Petar i Andrija bili su iz ovog, nekada ribarskog mjesta. Ovdje je Isus živio od kad je počeo javno djelovati, pretpostavlja se u Petrovoj kući (postoji podatak da je jednom platio porez za sebe i Petra).
Ovdje sam imala želju ostati još satima. Danima. Kraj jezera ili upravo ovdje ispod ove krošnje. Sjeli smo kružno ispod drveta koje je grane pustilo metrima u stranu, kao da se trudi načiniti nam hlad. Odmah do bijelih ostataka sinagoge. Slušam vodiča i mislima sam u dobu kad je Isus ovdje izliječio uzetog i ozdravio Petrovu punicu, satnikovog slugu…Nakon razgleda sinagoge, idemo do kamenih ostataka Petrove kuće. Dolaze mi slike Isusa i Petra kako prolaze upravo uz ovaj zid…Iznad je napravljena velika crkva staklenih zidova. Ostati nisam mogla, ali bilo bi lijepo vratiti se jednom, stanovati na Brdu blaženstva, pa dolaziti u Kafarnaum, dugo šetati obalom jezera…Isusovim stopama. Galileja je najplodonosniji dio Izraela. U ovo doba sve se zeleni. I već smo na Golanskoj visoravni. Prije 50 godina Izrael je zauzeo cijelo jezero, kao i Golan, visoravan uz istočnu obalu, a Sirija i danas zahtijeva dio obale . Tu je smješteno više kibuca koji se bave poljoprivredom i turizmom. Tako smo i mi ručali u jednom od njih – Ein Gev-u. Odličnu „Petrovu ribu“. Nakon ručka i odmora u kibucu, ulazimo još dublje u Golan. Pogledom tražimo planine Libanona i Sirije preko puta. Tu gužve nema, turistima ni traga, mada se već dugo ovdje ne puca i prekrasan je pogled u dolinu. Pomalo je vjetrovito. Nastavljamo serpentinastom cestom, gotovo da smo zapeli, ali problem je vozač na brzinu riješio. Na tromeđi Sirije, Jordana i Izraela uživamo u prekrasnom krajoliku i zelenilu. Slijedeće stajanje je na rijeci Jordan. Mjesto Yardenit. Ivan je krstio Isusa u rijeci Jordan. Jordan je pomalo muljevita, nevelika rijeka. Do samih stepenica doplivale su baš velike ribe i promatramo se. Dolijeću galebovi i golubovi. Patke. S druge strane Jordana pase arapski konj. A u rijeci ljudi obučeni u bijele haljine uranjaju u vodu, obnavljajući svoje krsne zavjete. Naki naši dotiču vodu rukama ili se kao i ja izuvamo i zagazimo. Djeluje umirujuće. Kažu kad staviš prst u more povezan si s cijelim svijetom. Isto tako stavivši prste u Jordan ja sam se osjećala povezano s Isusom.. Preko Reina i Kane Galllejske vraćamo se u Nazaret. Nakon večere većina je preumorna za još koji kilometar pješečenja do bazilike, pa krunicu molimo u sobi. Treba se i spakirati. Sutra napuštamo Nazaret i hotel Rimonim.

SRIJEDA, 7. ožujka
Nakon ranog doručka slijedi vožnja prema Sredozemlju, odnosnu Tel Avivu. Razgled započinjemo od Jaffe. Ona je danas sastavni dio Tel Aviva i najstarija luka u funkciji na svijetu. Kad je postala prenapučena, prije 100-tinjak godina grupa židova osnovala je Tel Aviv, danas najveći grad po broju stanovnika u Izraelu. U Jaffi prvo posjećujemo crkvu sv. Petra. Nakon čitanja i molitve penjemo se do vidikovca. Prekrasan pogled na Tel Aviv – duga pješčana plaža, a uz nju najljepši hoteli. Još malo istražujemo Jaffu. Dolazimo do nekakvog mostića želja, na kojem se nalaze horoskopski znakovi. Postoji neka priča o ispunjenju želja, na koju nismo uzalud trošili vrijeme. Na jednom mirnom, malom trgu sjeli smo na terasi kafića i uživali.
Slijedi panoramski razgled Tel Aviva. Na ulazu odmah kontrasti grada. Moderni neboderi i do njih zgrade sa mnoštvo instalacija s vanjske strane i devastiranih fasada. Dalje se prostire Tel Aviv u punom sjaju. Kažu da je to najkvalitetniji grad za život, doduše i najskuplji. Postoji izreka „Haifa radi. Jeruzalem moli, a Tel Aviv se zabavlja“. U noćnom provodu nismo ostali. Amerikanci se ne šale – ispred njihove ambasade u Tel Avivu bageri – sele ambasadu u Jeruzalem. Prolazimo i pored mjesta gdje je ubijen Yitzhak Rabin. Nedaleko tržnice silazimo s busa. Tržnica je neopisiva. Svuda rajski plodovi. Voće i povrće je svježe, krupno, more zelenila i boja…Kupujemo sočne plodove, ručak i nas troje odlazimo do obale, puštamo da nas more prska dok zapljuskuje obalu i uživamo u suncu i prekrasnom pogledu.
Na putu do Jeruzalema zaustavljamo se u mjestu Lod. Tu se nalazi crkva i grob Sv. Jurja, zaštitnika naše župe. S posebnim osjećajem spuštamo se u donju kriptu do groba.Tu se nakon molitve svi zajedno fotografiramo i šaljemo fotografiju u domovinu.
Slijedi Ain Karim – mjesto Ivana Krstitelja i njegovih roditelja Zaharije i Elizabete. Vinogradni brežuljci protežu se do u nedogled. U centru se nalazi crkva Rođenja sv. Ivana Krstitelja. Na brežuljku iznad naselja nalazi se crkva Pohođenja BDM. Pješice prolazimo pored Djevičanskog izvora. Tu je sagrađena džamija koja više nije u funkciji, jer ovdje nema više muslimana. Susrećemo svatove. Mladenka se ne razlikuje od naših, tek kod nekih uzvanika vidi se nešto drugačija moda nego je to kod nas. Mi se nastavljamo uspinjati i popriličan broj stepenica dovodi nas do samostana i crkve. Pogled na vinograde i mjesto u dolini je prekrasan. Sa željezne ograde pozdravljaju nas dva mala kipa – Elizabete i Zaharija. Odmah do ulaza kip je susreta dvije trudnice – BDM i Elizabete. U kripti su ostaci doma sv. Ivana Krstitelja i kamen koji ga je, zajedno s majkom, sakrio od Herodovih krvnika. Gornji dio crkve posvećen je Mariji. Veličanstvene freske prikazuju susret Marije i Elizabete i Mariju kako ju kroz stoljeća slave ljudi i anđeli. Slavili smo ju i mi. Izmolili smo desetku radosnog otajstva krunice: „koga si Elizabeti u pohode nosila“, a onda svi kao jedan otpjevali Zdravo Djevo, kraljice Hrvata. Bio je to još jedan od trenutaka u kojem rasteš iznutra. Iza nas čekala je svoj red za molitvu grupa iz Poljske, pa smo polako izašli ispunjenih srdaca.
Prolazeći pored Latruna vidimo muzej tenkova. Sve smo bliže Jeruzalemu, odnosno Betlehemu, koji se nalazi iza zida. Zid kojim je ograđena Palestina - Zapadna Obala ogroman je. Palestinci prolaze sve moguće skenere kad izlaze iz Betlehema i to pješice. Propusnicu za izlaz autom imaju rijetki. Za turiste su druga vrata u zidu. Ulazimo bez problema u Betlehem. Zaustavljamo se u suvenirnici naših domaćina. Osim hotela imaju i radionicu – većinu rukotvorina izrađuju od maslinova drva. Smještamo se u hotel Holy Family. Iznenadile su nas više nego prostrane sobe. Ugodan hotel. I mada smo opet u Palestini ne osjeća se nikakva napetost.


ČETVRTAK, 8. ožujka
Dan koji provodimo u Jeruzalemu. Danas je Dan žena i naš župnik još u busu nagrađuje 20 žena sa čitanjima. 14 postaja križnog puta, 2 misna čitanja i 4 psalma. Jeruzalem se nalazi na brežuljcima, fasade su sve od bijelog kamena, pa ga nazivaju i bijelim gradom. Sveti grad za židove, muslimane, kršćane…Naš Sveti grad u kojem je Isus Krist na križu ishodio naše spasenje. Stari dio Jeruzalema opasan je zidinama i obuhvaća židovsku, kršćansku, muslimansku i armensku četvrt. U zidinama je 7 ulaza. Jedna je vrata Sulejman Veličanstveni dao zazidati (Jafina, Lavlja i Sionska je dao sagraditi). Zazidana su Zlatna vrata. Kroz njih je na Cvjetnicu Isus ušao u grad. Židovi vjeruju da na ta vrata treba doći Mesija, a muslimani su ih zazidali upravo zato da bi onemogućili Mesijin prolaz, a možda i zbog lakše kontrole ulaza i izlaza iz grada.
Već u autobusu sama sebe uvjeravam da stvarno ulazim u Jeruzalem. Davidov toranj prvi nas pozdravlja. Bus napuštamo pored zidina. Pješačimo kroz groblje (nemam osjećaj da smo na groblju, kamene ploče kao da su dio arhitekture i pripadaju zidinama ). U Jeruzalem ulazimo na Lavlja, odnosno Stjepanova vrata. Na tom je mjestu mučeništvo podnio sv. Stjepan, prvi mučenik. Upijajući vizure grada i vezane priče dolazimo do crkve sv. Ane, koja se nalazi na mjestu rođenja Blažene Djevice Marije. Posebno je akustična. Odmah do crkve nalaze se ostaci kupališta Bethzatha, gdje je Isus ozdravio uzetoga. Nakon malo slobodnog vremena u ugodnom hladu dvorišta čeka nas križni put. Via Dolorosa. Put kojim je Isus nosio svoj križ, sve do Kalvarije. Započinje u kapeli bičevanja u sklopu franjevačkog učilišta, a tu se nalazi i kapela osude ili stavljanja križa. Tu je Pilat dao bičevati Isusa, tu je osuđen na smrt i okrunjen trnovom krunom. Nakon mnogo razaranja i građenja točnim putem kojim je Isus nosio svoj križ nemoguće je ići, a bit je osjetiti Isusov put muke i slijediti ga. Prvih devet postaja su u malim kapelicama uz put, a ostalih pet je u crkvi Isusova groba. Svatko od nas nosi križ jedan dio puta, prvo muškarci, a žene čitamo na postajama, pa kasnije i mi nosimo križ Moje čitanje je druga postaja u crkvi Osude – Isus prima na se križ. Prolazimo ulicom punom trgovina, ljudi, malih vozila. Ne obaziremo se ni na što. I kad je Isus nosio svoj križ bila je gungula, ljudi su mu dovikivali, ružili ga. Mi mirno prolazimo i molimo. Srećemo i druge grupe u molitvi križnog puta. Arapski trgovci nude svoju robu, ali nemam potrebu ni pogledati. I moja djeca dolaze na red nositi križ. U tom trenutku presjekla me pomisao kako je bilo Majci Isusovoj gledati svojeg izmučenog, krvavog sina pod teškim križem. Trudim se ne zaplakati. Na platou u blizini bazilike Isusova groba izmolili smo zadnjih 5 postaja i završili križni put. Pješačimo do bazilike Isusova groba. Dolazimo u atrij koji je, osim bazilikom, zatvoren sa svih strana zgradama kapela i samostana. Lijevo od ulaza u baziliku je zvonik. Desno su stepenice za vanjski, sada zatvoren, ulaz na Kalvariju. Na ovom mjestu je u Isusovo vrijeme bila uzvisina Kalvarija – Golgota i nalazila se izvan grada. Bazilika Isusova groba sagrađena je na mjestu gdje je Isus razapet, umro i pokopan, gdje je uskrsnuo. Nekoliko puta na ovom je mjesto bilo rušenja, razne su se vjeroispovijesti mijenjale u vlasništvu. Nakon izgona križara, Grci su dobili ovlast da obnove baziliku i to su učinili ne baš uspješno, nastojeći uništiti sve križarsko i katoličko, pa i prelijepu građevinu, a bazilika je postala pravoslavna crkva. Bilo je i potresa. Danas se poštuje status quo iz Saladinovog vremena – ondašnje zatečeno stanje, što znači da baziliku dijele katolici (franjevci), grčki, te armenski pravoslavci. Nastojim se sabrati da u punini doživim ovo sveto mjesto. Pod jednim krovom nalazi se crkva razapinjanja i crkva groba. Mi ulazimo u baziliku te se odmah desno stepenicama penjemo na Kalvariju. Mračno je. Ima puno ljudi, pa čekamo u prvom djelu – rimokatoličkoj kapeli. Molim ispred oltara sa prikazom Isusova pribijanja na križ Odmah pored je mali oltar Žalosne Marije s veoma realističnim kipom Isusove Majke u suzama. To je podsjetnik na Pietu – mjesto gdje je Marija u krilo primila Isusa kada je skinut s križa. Nadalje se nastavlja grčka kapela podignuta na stijeni gdje je Isus bio razapet i umro. Tu je veliko raspelo. Ispod oltara nalazi se kamen u kojem je bio zataknut križ s razapetim Isusom. Klečimo i dotičemo kamen. Pokraj oltara, ispod stakla nalazi se i stijena raspukla u trenutku Isusove smrti. Silazeći sa Golgote vidimo stijenu pomazanja, koja se nalazi odmah nasuprot ulaza u baziliku. Dotičemo kamen i kratko molimo na mjestu gdje je položen Isus nakon skidanja s križa i pomazan, odnosno pripremljen za ukop. Svi zajedno prolazimo pored kapele s Isusovim grobom (jutro je i malo ljudi – ne čekaju dugo za ulazak) i kroz pokrajnje prostorije i sakristiju dolazimo u kamenu kapelu gdje smo imali svetu misu. Nakon mise i mi stojimo u redu za Isusov grob. Sad je već poduži. Čekali smo oko 2 sata, a zna se čekati i duplo duže. Ljudi žamore, razgovaramo i teško je sabrati se ili moliti. Pomišljam kako je to neobično za ovo sveto mjesto. Unutra je Isusov grob, jesmo li uopće toga svjesni? Došavši u predprostoriju – kapelu anđela u polumraku molim. Sad sam prva na redu ispred niskih vrata koja su ulaz do samog Isusovog groba. Ulazim i gotovo padam na koljena. U maloj prostoriji vidim samo kamenu ploču, ispod koje je 3 dana bilo počivalište Isusa Krista i na koju naslanjam glavu. Ne sjetim se pogledati okolo. Sjećam se samo osobe do sebe i nisam sigurna da li nas je u tom trenutku bilo troje ili četvero unutra. Molim tiho, a u grlu me guši. Tišina je i pomišljam, pa neću valjda glasno zaplakati. Otima mi se jecaj. Molim dok nas ne pozivaju van, jer i drugi čekaju svoj red. Imamo vremena pa sa kćeri i sinom sjedam na klupu između izlaza i stijene pomazanja. Plačem i velim sinu da sam valjda postala osjetljivija s godinama. Ne stidim se tih suza, ali da izbjegnem poglede ljudi, stavljam sunčane naočale. I bi mi lakše. Mogu se radovati uskrsnuću. Sjetih se da je slijedeći na redu Zid plaća i da sam namjeravala napisati zahvalu i molitvu na papirić i staviti ga između kamena. Pišem. Od bazilike Isusovog groba pješice prolazimo kroz živopisnu arapsku četvrt, urednu židovsku, razgledavamo mnoga povijesna mjesta uz put. Vojske ima, većinom simpatične djevojke i mladići. Oružje nose ležerno, kao ruksake. Sjede na zidićima. Djeluju sasvim miroljubivo. Uniforme su im zelene i lijepo se uklapaju u opće šarenilo stilova odijevanja. Židovski muškarci u crnom, bijelih košulja i pokrivenih glava. Njihove žene u suknjama koje lako razlikujemo od šarenih tunika arapskih žena. One često nose i marame preko kose. Dolazimo do platoa gdje je kontrolna točka. Stvari skeniraju na traci, mi kroz prolaz i relativno brzo smo kod Zida plaća. Ovdje židovi svakodnevno mole. Rupe između kamena ispunjene su papirićima. Prostor je pregrađen. Lijevo mole muškarci, obavezno pokrivene glave. Desni dio je za žene. I mi se dotičemo zida, izmolimo kratku molitvu, a onda promatramo živopisne židovske žene u molitvi. Na platou u velikom krugu pjevaju djevojke i mladići, gotovo djeca. Slave Bar Micvu, svoju duhovnu punoljetnost. Nakon Zida plaća odlazimo na Sion, koji je sada izvan zidina. Ulazimo u dvoranu na katu - Cenacolo, gdje je bila Isusova posljednja večera s učenicima na Veliki četvrtak. Tu je ustanovio euharistiju i svećeništvo. Tu su bili apostoli nakon Uskrsa i tu im se uskrsli Isus najprije ukazao. Tu je Toma povjerovao. Tu je primljen Duh i rođena prva Crkva. Na Sionu je i spomenik kralju Davidu s harfom i replika njegovog groba, do kojeg žene i muškarci opet mogu samo odvojeno. Tu je i crkva Marijina usnuća. U kripti crkve kip je umrle, odnosno usnule Majke Božje, gdje smo palili svijeće i ustrajno se molili. Uslijedio je povratak u Betlehem. Tu večer naši domaćini su nam u drugom kraju Betlehema pripremili večeru, na kojoj smo imali priliku vidjeti dio lijepog palestinskog folklora. Dobili smo prekrasne uspomene na Betlehem od maslinova drva. .Bila je to veoma lijepa večer. Za našim stolom vladala je prava razigrana atmosfera, imali smo i proslavu 2 rođendana i u hotel se vratili puni lijepih uspomena.

PETAK, 9. ožujka
Ujutro smo se uputili prema bazilici Rođenja sa špiljom rođenja Isusova. Kraj bazilike su franjevački, grčki i armenski samostani, te crkva sv. Katarine sa špiljom sv. Jeronima. U baziliku se dolazi kroz Trg Jaslica. Od nekadašnja tri ulaza dva su zazidana, a treći smanjen da osvajači ne ulaze na konjima u baziliku. Dapače, svatko tko ulazi mora se sagnuti, jer su Vrata poniznosti, kako se zovu, visoka samo 130 cm. Bazilika je velika i visoka dvorana sa stupovima, na kojima se vide slike. Na podu su drveni poklopci ispod kojih se vide prekrasni mozaici. U tijeku je obnova bazilike, pa tako do punog sjaja dolaze i mozaici u zlatu iznad stupova. Lijevo smo pošli do crkve svete Katarine koju od bazilike djele samo vrata. Spuštamo se do špilje gdje je živio sv. Jeronim. U crkvi sv. Katarine imamo zadnju misu u Svetoj Zemlji. Nakon toga stojimo u redu za špilju Isusova rođenja. Pošto smo došli rano, ne čekamo dugo. Za vrijeme čekanja ispisujemo poruke, odnosno imena na platnu koje je već poprilično ispisano, a tu je zbog renoviranja crkve. Kupujem dvije voštanice s natpisom i godinom. Grupi azijata iza nas poprilično se žurilo vidjeti špilju Rođenja pa se jedva zadržavamo na nogama kod okruglih stepenica koje vode u špilju. Na mjestu gdje se rodio Isus srebrna je zvijezda. Kleknemo i poklonimo se na tom mjestu. Iza su jaslice, odnosno mjesto gdje je Marija položila novorođeno Dijete. Tu ima vremena za kratku molitvu. Ustajem da i drugi dođu na red, ali ostajem do zida i još molim. S lijeva su mi jasle, a desno oltar Mudraca (tu su se malom Isusu poklonila tri kralja). Na tom oltaru neki svećenik upravo završava svoj obred i sve nas blagoslivlja. Voljela bih ostati i duže na ovom svetom mjestu, ali dolaze već spomenuti azijati sa svojim fotoaparatima i žurbom, pa si ne dam pokvariti sliku malog Isusa ispred sebe. Izlazimo na trg. Još jednom odemo do Vrata poniznosti, malo fotografiramo, a onda se smjestimo u ugodan lokal na trgu. Nakon okrepe vozimo se prema Pastirskim poljima i tamošnjoj crkvi anđela. Crkva je prekrasna, kružna, sa kupolom koja propušta svjetlost, te je prostor obasjan kao i pastiri kad su im došli anđeli navijestiti radosnu vijest. Anđeli se nalaze sve uokrug na donjem dijelu kupole. Ovdje uglas pjevamo i molimo. Ušli smo i u veliku, originalnu špilju iz Isusovog vremena kakvu su koristili pastiri i u kakvoj je sličnoj rođen Isus. Vrijeme je za ručak. Nadomak Jeruzalema u restoranu Pasha`s. Nakon ručka spremni smo za Maslinsku goru. I njoj sam se posebno radovala. Oduvijek sam voljela prizore Isusa u Getsemanskom vrtu. Sa Maslinske gore pruža se prekrasan pogled na Jeruzalem, nije bilo izmaglice i mogli smo uživati. Doduše gore je puhao vjetar, pa se čuje da je zima. Eto nakon tjedan dana pojam zime više se ne veže uz snježnu mećavu doma, nego uz malo vjetra nakon vrućih dana. Posjećujemo crkvu Očenaša gotovo na vrhu Maslinske gore i špilju iznad koje je podignuta, a u kojoj je Isus molio Očenaš. U špilji je izvorni Očenaš na aramejskom uklesan u kamenu, a prijevodi na svim jezicima su na zidovima u i oko crkve. U crkvi je i Očenaš na hrvatskom. Ovdje molitva Očenaš sama poteče s usana i iz srca. Ušli smo i u crkvu Gospodnjeg plača, koja je u obliku suze. Zid iza oltara je ostakljen i gledamo na Jeruzalem, a pogled je još ljepši iz dvorišta. Vide se muslimanske džamije: Omarova i Al Aksa. Pogled seže sve do kršćanske četvrti i kupole bazilike Isusovog groba. Ravno su Zlatna vrata, lijevo Sion, Crkva Petrovog zatajenja, Zid plača, groblja različitih vjeroispovijesti… Prolazimo kraj groblja židova koji se tu pokapaju da bi bili što bliže Mesiji kad siđe na zemlju. Spuštamo se strmim putem još niže do Getsemanskog vrta. Natpis o dvojici brače hrvata koji su kupili ovaj vrt i poklonili ga franjevcima. Masline su neopisivo lijepe. Stabla su široka, kao rezbarena. Mogu živo zamisliti Isusa na ovakvom mjestu. Odmah do vrta je crkva svih naroda tj. bazilika agonije. To je mjesto gdje je Isus bio u smrtnoj borbi i znojio se krvavim znojem. Iznad ulaznog trijema sa tri luka dominira lijep mozaik. Zanimljiva su i vrata sa drvom života koje izrasta iz križa. Unutrašnjost je tamna. Odgovara tjeskobi. U središtu pred oltarom nalazi se kamen na koji je bio naslonjen Isus za vrijeme tjeskobne muke. Oko kamena je trnovita kruna od željeza. Dotičem kamen, sjednem odmah do njega i molim. Još jednom zastanemo kod Getsemanskog vrta. Osam starih maslina ispričalo bi tisuću priča da govori. Od priče o Judinom izdajničkom poljupcu do danas. Nedaleko se nalazi i Getsemanska špilja gdje je Isus boravio s apostolima. Nalazi se u neposrednoj blizini crkve Marijina uznesenja. U tu crkvu ulazi se impresivnim stepenicama duboko u zemlju. Klanjamo se Marijinu grobu i uzašašću. Nedaleko uz zid, kojeg prekrivaju prekrasne puzavice čeka nas autobus. Panoramski razgledamo i novi Jeruzalem, sa modernim, a i pomalo neobičnim zgradama. Vraćamo se u Betlehem. Opet komentiramo benzinsku pumpu koja kao da je iz prastarih kaubojskih filmova, a odmah preko moderne vile. Totalna suprotnost.. Razmišljam da bih još štošta trebala kupiti. Sat-dva u starom Jeruzalemu za još koju molitvu i kupnju suvenira za naše doma, o kojem smo razgovarali, je izostao. Nije mi se išlo do uličnih dućana prepunih torbi i marama u Betlehemu. Želje mi je kupiti malog Isusa za jaslice, ali ne drvenu rezbariju. Obećala sam kupiti nešto i za župnu crkvu u ime svih hodočasnika. Bilo je ideja da to također bude beba Isus, ali nigdje ju nitko nije vidio. I tko ima mjesta za nositi nešto veće? Svi pomalo odustaju i ostavljaju me bez ideja i pomoći. Tihana, Viktor i ja po dolasku u Betlehem odlučimo odmah otići u kupovinu. I tik do hotela spazim vrata, koja sam vidjela tek jednom i to zatvorena. Dućan koji je imao sve što sam naumila kupiti. I novorođenče Isusa u prirodnoj veličini kakvo je u bazilici i povorci u Betlehemu na Božić. Viktor zaključi kako djetešce ima prekrasne oči. Ali kako ćemo mi to unijeti u avion da nas puste i da nam se ne slomi? Ko naručeni dolaze Anita i Darko. On nema ručnu prtljagu i voljan je ponijeti kutiju u avion umjesto ruksaka. Razmišljam da li je ideja dobra. I kojeg Isusa odabrati. Meni se sviđa ovaj „pravi“, neće valjda biti prevelik…na kraju zovem i župnika u pomoć. On skromno pita koliko košta i da li neće biti previše. Neće. Sami su se hodočasnici nudili. Dat će tko može i želi. (Svi smo sudjelovali.) Odabiremo i krunicu koju mi hodočasnici iz Palinovca kupujemo za našu kapelicu. Biram još neke sitnice. Inače šekele nismo dobro ni vidjeli tokom hodočašća. Gotovo sve se plaća dolarima. A zanimljiva nam je bila kovanica od pola šekela, na kojoj lijepo piše ½. Mrvicu se cjenkam na kraju kupovine. Uspješno. Cijene je trgovac odmah na početku kupovine prepolovio – 50% za sve (to je valjda dio folklora). Ima tu vjerojatno još prostora za cjenjkanje, ali tako sam zadovoljna kupljenim i hodočašćem da nemam volje. Neka se i trgovac veseli. Bio je nadasve ljubazan i uslužan. Tihana nosi kutiju s „župnim“ Isusom, a i moje vrećice skrivaju nekoliko sličnih malih za kućne jaslice(s certifikatom da su izrađeni u Betlehemu) i još štošta lijepog. U predvorju hotela sretnemo Gorana koji nam kaže da kutiju kao takvu, bez torbe nećemo moći unijeti u avion. Još ne vidimo problem. Budemo mi već to nekako. Poslije večere uzimam djetešce i pravac do sobe Anite i Darka. Kutija ne stane ni u jedan njihov ili naš kofer. Djetešce bez kutije ne stane ni u jedan ruksak koji imamo kao ručnu prtljagu. Kofer kojeg će bacati na sve strane ne čini nam se dovoljno siguran. Darko je već u pidžami, pa odlazimo nas dvije ponovo u obližnje trgovine po adekvatan ruksak – torbu za ručnu prtljagu. Naravno s djetešcem – da ne kupimo premalo. Srećom, pa su dućani još otvoreni. U prva dva isprobale smo sve vrste kofera, torbi i ruksaka. Ništa dovoljno veliko da djetešce stane, a gdje stane preveliko je za ručnu prtljagu. Dućani će se ubrzo zatvoriti, pa da ne lutamo s lomljivim sadržajem u rukama, Anita sama juri do još nekoliko dućana vidjeti ima li kakva drugačija torba. Ja za to vrijeme sjedim na kamenu. Sama u noći usred Betlehema, u Palestini – Zapadna obala, sa bebom Isusom u naručju. Pomislih da me sad vide oni iz Hrvatske koji su me pitali – ne bojiš se ići u Palestinu, oružje, rat i te stvari; vjerovali ne bi. A ja se sjetih Marije i Josipa. Kako je njima bilo tražiti mjesta za svoje novorođeno dijete. Tog sam trenutka osjetila Božić u srcu kojeg ću pamtiti dok sam živa. Kupovinu nismo obavile, ali nas je spazio trgovac kod kojeg je djetešce kupljeno. Kad je čuo da nismo ništa našle zove nas u dućan, ponudi nas da sjednemo. On ne prodaje torbe, ali šalje sina kući da pogleda sve torbe, a on istu traži u skladištu. Ništa. Onda nam je djetešce zamotao u nekoliko slojeva folije sa zrakom, dobro oblijepio trakom i bilo je spremno za kofer (izbor je pao na jedini čvrsti kofer i na Darka da ga nosi) i sutrašnju avanturu.
SUBOTA, 10. ožujka
Ustajemo veoma rano. U predvorju važemo kofere. Nema pretovara. Opraštamo se od Betlehema, potom Jeruzalema i opet nas čeka pustinja i put do Eilata. Vidimo šatorske nastambe beduina. Na stajalištu rješavamo doručak iz paketa koje smo dobili u hotelu. Na aerodromu smo na vrijeme. Izrael je zemlja u koju je puno lakše ući nego izaći. Kontrole su rigorozne. Skeniraju svu prtljagu. Pitaju sve i svašta. Neke i više od toga, ali smo svi uspješno prošli. Najviše smo se bojali za našeg malog Isusa. Kad je prolazio Darkov kofer kroz skener igrom slučaja i Anita i ja smo opet bile tu. Kad je gospođa raširila oči i pitala Darka: Iiiimate bebu u koferu, a on mrtav-hladan:da-imam. Kao „kaj je tu čudno“. E njima je bilo čudno. Istina da je beba na skeneru izgledala živo i gledala širom otvorenih očiju. Policajke s drugih punktova dolazile su poslikati scenu sa skenera. Naravno da su ga razmotali i detaljno pregledali, ali na našu radost ostao je čitav i sretno stigao u Sveti Juraj. Kao i mi. Vožnja avionom opet je bila mirna, pogled kroz prozor neponovljiv, a Budimpešta krasna. Malo smo razgledavali, a većina nas je skoknula na gulaše, koljenice, paprikaše, bifteke…malkice smo se zaželjeli, a kod susjeda je skoro kao doma. U Međimurskoj noći dočekali su nas naši najmiliji. Pozdravljamo se sa dragim suputnicima. Neke već sutra susrećemo na zahvalnoj svetoj misi u našoj župnoj crkvi, gdje nas je na oltaru Majke Božje Škapularske dočekao i mali Isus koji je doputovao s nama.
A dragom Isusu na nebesima, koji nas je vodio svojom zemaljskom domovinom još jednom smo zahvalili sa Tebe Boga hvalimo.
Popriličan sam tekst napisala, ali sve je to tako malo naspram doživljaja Svete Zemlje vlastitim očima. Otvorena srca i s molitvom na usnama slijediti Isusove stope do njega samoga neopisivo je.
 

 

1.dan  SVETI JURAJ - IZRAEL

Sastanak putnika  u dogovoreno vrijeme te transfer autobusom do Budimpešte. Prijava na let te polet zrakoplova u 06.15. Let traje oko tri i pol sata. Slijetanje u 10.45 Nakon dolaska u izraelsku zračnu luku slijedi kratki policijski pregled, uzimanje prtljage i ukrcaj u. autobus. Mogućnost šetnje i upoznavanje EILATA grada na Crvenom moru,prijestolnice turizma Izraela. Vožnja autobusom do Nazareta. Smještaj u hotel.Večera. Noćenje.

 

2 dan  NAZARET – KANA GALILEJSKA – HAIFA - KARMEL

Doručak.Obilazak grada. te posjet grandioznoj Bazilici Navještenja. SVETA MISA. Nastavljamo prema Kani Galilejskoj gdje ćemo obići Crkvu svadbe i Isusova čuda na svadbi ( bračni parovi će obnoviti bračne zavjete). Put nas vodi u Haifu, poznati sredozemni lučki grad na padinama gore Karmel. Obilazak crkve Stella Maris i Ilijine špilje.Tu možemo počastiti GOSPU KARMELSKU (ŠKAPULARSKU). Panoramski razgled Haife  te pogled na prekrasne bahajske viseće vrtove. Povratak u hotel. večera. Noćenje.

 

3.dan GALILEJSKO JEZERO – KAFARNAUM – GOLAN

Doručak. Odlazak na Genezaretsko jezero.Osim sto je najvazniji izvor vode za Izrael bilo je i najvažnije područje Isusova javnog djelovanja.Vožnja jezerom do GINOSAR-a.Posjet BRDU BLAŽENSTVA – gdje je isus izrekao Govor na gori.  KAFARNAUM –jedan od najočuvanijih gradova iz Isusova vremena sa poznatom sinagogom. Nakratko ćemo se zaustaviti u Crkvi lomljenja kruha i Petrova prvenstva. Ručak u poznatom kibucu EIN GEV gdje se može vidjeti načn života u zajednicama.Zaustavljanje na mjestu Isusovog krštenja na rijeci JORDAN .Povratak u Nazaret. Večera. Noćenje.

 

 4.dan  MEDITERANSKA OBALA - CEZAREJA - TEL AVIV-JAFFA

Doručak. Nastavljamo putovanje uzduž obale Sredozemnog mora pokraj CEZAREJE znane kao Filipove(središte u Rimsko vrijeme) do TEL AVIVA– obilazak grada poznatog kao nakvalitetniji grad za život na svijetu(ujedno i jedan od najskupljih…kaze se Jeruzalem je za molitvu, Tel Aviv za uzivanje).. Pauza na poznatoj tržnici i promenadi uz more. Šetnja starim gradom Jaffa na čijim je i temeljima nastao Tel Aviv: posjet Crkvi sv. Petra. Slijedi vožnja prema Jeruzalemu Smještaj u hotel. U Betlehemu Večera. Noćenje

 

 

5.dan BETLEHEM – JERUZALEM

Doručak. Posjet Bazilici Rođenja sa špiljom rođenja Isusova, špiljom u kojoj je živio sv. Jeronim i župnom crkvom sv. Katarine.Slobodno za vlastite potrebe. Ručak..Razgled JERUSALEMA MASLINSKA GORA pogled na Jeruzalem i fotografiranje, crkva Očenaša, crkva Dominus Flevit (Gospodnjeg plača), mjesto izdaje Isusove, Maslinski vrt s bazilikom Muke – Krvavog znoja Isusova. Mjesto mučeništva sv. Stjepana i vrata sv. Stjepana. Crkva sv. Ane, ribnjak Bethezda, tvrđava Atonija – 1. Postaja Križnog puta. Kapela bičevanja, Križni put (Via Dolorosa) – pobožnost i tumačenje. Bazilika sv. Groba: Kalvarija – sv. Grob Povratak u Betlehem.  Večera. Noćenje.  

 

 

6.  dan       DAN  JERUZALEM

Doručak Nastavak razgleda Jeruzalema :Hramski prostor: džamija Al Aksa, Omarova džamija i mjesto Tavelićeve pogibije, Zid plača (Zapadni zid). SION:Dvorana posljednje večere, Slobodno vrijeme za ručak,osobne programe,kupovinu suvenira Večera. Noćenje.

 

7.dan  MRTVO MORE—QUMRAN-MASADA- JERIHON

Doručak.. Poslije doručka vozimo se do Mrtvog mora gdje se možete kupati na jednoj od  uređenih plaža. Mrtvo more je najniža točka na svijetu i nalazi se oko 400. metara ispod razine mora. U njemu ima oko 30 % soli i minerala i stoga je tisućama godina poznato po pomlađujućem djelovanju. Posebna atrakcija je kupanje u blatu. Nakon kupanja slijedi posjet Qumranu gdje je beduinski pastir slučajno pronašao čuvene svitke s mrtvog mora. Vidjet ćemo kratki film o životu Esena, obići arheološke ostatke drevnog naselja i vidjeti špilju u kojoj  je pronađeno 7. svitaka.Ručak Slijedi posjet čuvenoj Herodovoj utvrdi Masadi na kojoj se svojevremeno utvrdila grupa židovskih pobunjenika Zelota i gdje je njih oko 1000. počinilo  samoubojstvo. Prekrasna  vožnja žičarom na vrh tvrđave i razgled impresivnih ostataka Herodove palače, kupališta, bazena, sinagoge itd.Smještaj u hotel.Večera. Noćenje.


8.dan  IZRAEL – HRVATSKA

Rani doručak. Transfer do aerodroma,prijava na let. Polet zrakoplova u 11.15h. Slijetanje u Budimpeštuu 14.05h. Mogućnost zadržavanja u Budimpešti uz šetnju,panoramski razgled i slobodno vrijeme.u dogovoru s grupom polazak prema Hrvatskoj s dolaskom te transfer do SVETOG JURJA..

Ovdje imate novu *.pdf verziju za printanje...