Covid-19

 

 

 

 

 

 

 

 

Dragi moji župljani

 

Klečeći u crkvi ispred oltara Presvetog Sakramenta i našeg zaštitnika Svetog Jurja, osjetio sam poziv, čuo u sebi glas,  da kao Vaš župnik, zajedno sa Vama podijelim tu brigu, zabrinutost, tu neizrecivu tjeskobu i pitanje što će dalje biti. Darko nemoj zaboraviti, nemoj napustiti, nemoj prestati moliti za svoje župljane, jer Oni te trebaju.

Molim za sve Vas od kada sam došao ovamo za župnika, ali kao da Bog od mene traži da to učinim sada još jače, još snažnije, još pobožnije, još bolje sveto. Gospodine što to tražiš od mene? Dali se neću uplašiti te kušnje, neću pobjeći i klonuti? Gospodine prihvaćam zajedno sa svojim župljanima Tvoj križ. Gospodine blagoslovi moj Sveti Juraj u Trnju, moj Čehovec, moj Donji Pustakovec, moj Palinovec, moje Turčišće, moj Donji Hrašćan, moj Hodošan, moju  Domovinu Hrvatsku. Iako nisam ni malo dostojan da upotrijebim Isusove riječi, zato Te molim Isuse da nas, ako bude volja Tvoja, mimoiđe ovaj kalež bolesti, beznađa, tužne budućnosti. Dragi Isuse samo tako mala molba. No, ako bude volja Tvoja, da nas čeka težak put prema Kalvariji, budi naš Šimun Cirenac, budi Sveta Veronika, budi Ti u Nama.

Zato Vas pozivam sve skupa da u molitvi  budemo povezani i zajedno. Zajedno da podijelimo tu kušnju života, zajedno se pobrinemo za našu dječicu, naše mlade, muževe i žene, starce i starice koji sada doživljavaju jako težak križ života. Nemojmo nikog ostaviti samog, pogotovo onog starca ili staricu koji su osamljeni, onog bolesnika, bolesnicu. Oni imaju mene, Tebe. Budimo solidarni jedni za druge, odgovorni, mislimo jedni na druge, slušajmo jedni druge, budimo u srcu jedan za drugoga.

Pomolimo se u svojim obiteljima za sve liječnike, medicinske sestre, stožere civilne zaštite i sve druge koji nam itekako žele pomoći. Slušajmo ih. Bože, blagoslovi ih. Nemojmo gubiti nadu. Bog nas neće nikad napustiti, ostaviti. Idemo prema Uskrsu. Nakon Velikog Petka dolazi Uskrsnuće, nakon noći dolazi dan, nakon suza dolazi smiješak. Ne možemo se radi sigurnosti dotaknuti, pružiti ruku jedni drugima, zagrliti se, ali možemo sve to učiniti u svojemu srcu, jer srce koje voli i misli na drugoga, pogotovo u patnji, jače je od svakog dodira, svakog kontakta, svake riječi. Niste sami. Mnogo puta otići ću i sam u našu crkvu, izložiti Presveto, kleknuti, zatvoriti oči i moliti za Vas. Ne naglašavam to da se pohvalim, da dobijem nekakve velike bodove i pohvale od ljudi, već Vi ste mi u molitvama i srcu. Sjetite se i Vi mene u svojim molitvama.

I na kraju, Bog Vas sve skupa blagoslovio, posvetio i čuvao. Daj Bože, da se opet svi skupa zajedno, živi i zdravi nađemo, pogledamo i ako treba u suzama sreće zagrlimo.

 

Vaš župnik Darko