Draga
braćo
svećenici,
od
srca
vas,
u
ove
svete
dane
došašća,
iskreno
pozdravljam.
Dijelim
s
vama
i
našim
vjernicima
ovo
sveto
vrijeme
iščekivanja,
u
kojemu
zbog
teške
situacije
uzrokovane
bolešću
svi
osjećamo,
kako
nam
to
prenosi
evanđeoski
izvještaj
o
navještenju
(usp.
Lk
1,26-38),
strah
i
zbunjenost
Blažene
Djevice
Marije
pred
događajima
vlastita
života,
ali
i
Božjim
očekivanjima
od
nas
samih.
No,
i
nama,
kao
i
Presvetoj
Bogorodici,
u
svemu
što
se
događa
Gospodin
progovara:
„Ne
boj
se!“
U
Njemu
pronalazimo
„milost“,
u
Njemu
kome
„ništa
nije
nemoguće“.
Stoga
vas
na
takav
stav
i
promišljanje
pozivam
ovih
dana
i
potičem
svakoga
od
nas.
Kroz
ove
sam
dane,
ponajprije
savjetujući
se s
prečasnim
dekanima,
kao
i
najbližim
suradnicima,
pokušao
razriješiti
dvojbu
koja
nas
sada
posebno
opterećuje.
Poći
ili
ne,
onako
kako
smo
to
uvijek
činili,
pohoditi
i
podijeliti
blagoslov
našim
obiteljima
u
prigodi
Božića.
Slušao
sam
vaše
prijedloge,
ali
i
poteškoće.
Većina
vas
slaže
se
da
se
navedeno
odgodi.
Razumijem
one
koji
smatraju
da
bi
bez
obzira
na
sve
valjalo
poći,
ponajprije
kako
bismo
ljudima
iskazali
blizinu
i
kako
taj
naš
lijepi
običaj
ne
bi
utrnuo.
Ipak,
razumijem
i
one
koji
strahuju
da
bismo
time
napravili
još
i
gore,
pa
premda
i u
dobroj
vjeri
i s
dobrim
namjerama
te
tako
ugrozili
živote
svojih
bližnjih,
a
možda
i
naškodili
vlastitome
zdravlju.
Kao
pastir
ne
mogu,
a ne
čuti
i
jedne
i
druge,
te
istovremeno
brinuti
kako
za
povjereni
mi
puk
Božji,
tako
i za
sve
vas,
svoju
braću
po
svećeništvu.
I
jedni
i
drugi
dio
ste
moje
odgovornosti,
osobito
jer
među
mnogim
vama
svećenicima
promatram
i
one
ugrožene
skupine
koje
se
trebaju
čuvati
da
se
ne
zaraze
i
obole
od
ove
teške
bolesti.
Svjestan
sam
koliko
bi
mnogim
vjernicima
značilo
da
ih
sada
pohodimo,
ali
i
koliki
se
boje
ikakvih
susreta,
osjećajući
zbog
toga
strah
i
nelagodu.
Ipak,
konačno
zaključujući,
sama
me
epidemiološka
situacija
naših
sjevernih
županija,
koja
su
postala
žarišta
bolesti
i
ovih
se
dana
jedva
nose
s
visokom
incidencijom
zaraženih
i
teško
oboljelih,
potiče
da
presudim
kako
se
ove
godine
božićni
pohod
i
blagoslov
obitelji
odgađa
do
daljnjega
– do
vremena
korizme.
U
međuvremenu,
s
obzirom
na
razvoj
događaja,
zajedno
ćemo
promišljati
i
odlučiti
što
i
kako
učiniti.
Molim
vas
da
ovu
odluku
prihvatite
u
duhu
svećeničke
poslušnosti,
kako
bismo
na
području
cijele
naše
Biskupije
zadržali
načelni
stav
i
među
vjernike
ne
bismo
unosili
zbunjenost
i
nerazumijevanje.
Volio
bih
da
svojim
župljanima
navedeno
iskomunicirate
kroz
božićnu
čestitku
u
osobnom
pismu
ili
barem
na
župnom
listiću
i
pozovete
ih
da
to
vjernički
prihvate.
Isto
će
ujedno
biti
i
prigoda
da
ih,
onako
kako
to i
redovito
činite,
izvijestite
o
svim
župnim
događanjima,
ostvarenim
pothvatima,
i
statistikama
protekle
građanske
godine,
kao
i
skromno
zamolite
da
se,
prema
svojim
mogućnostima,
sjete
i
materijalnih
potreba
župe.
Prilika
je
na
tom
mjestu
i za
ponovno
podsjetiti
da
su
svi
darovi,
prihodi
i
prilozi
koje
župnik,
kao
upravitelj
župnih
dobara,
prima
od
svojih
župljana
namijenjeni
isključivo
župi
i da
se
isti
polažu
u
župnu
blagajnu
te
služe
za
funkcioniranje
župe
i
ostale
njezine
namjenske
rashode,
a i
s
obzirom
da
župnik
i
ostali
crkveni
službenici
nagradu
za
svoju
službu
ne
primaju
iz
drugih
izvora,
već
da
ih
se u
redovnim
prilikama
nagrađuje,
sukladno
bodovnom
sustavu,
iz
župne
blagajne
(usp.
BISKUPI
ZAGREBAČKE
CRKVENE
POKRAJINE,
„Odredbe
za
provedbu
financijskog
sustava
u
Zagrebačkoj
metropoliji“,
na
snazi
od
1.
siječnja
2001.
godine,
u:
Službeni
vjesnik
Varaždinske
biskupije,
4
(2000),
146-147.).
Ipak,
imajte
razumijevanja
da
mnogi
u
ovim
vremenima,
a i
zbog
nastale
situacije,
teško
žive
i da
možda
nemaju
mogućnosti
od
čega
izdvojiti
svoj
dar.
Primite
i to
s
kršćanskom
ljubavlju,
i
nemojte
dopustiti
da
se
osjete
zbog
toga
manje
vrijednima
ili
neprihvaćenima.
Bit
će
već
prilike
da
kao
vjernici
doprinesu
za
crkvene
potrebe.
Neka
vam
na
srcu
osobito
budu
siromašni,
kako
u
vašoj
župi,
tako
i
drugdje.
Preko
župnog,
biskupijskog
i
nacionalnog
Caritasa
konkretno
pomognimo
onima
koji
su u
potrebi,
neka
se
nitko
ne
osjeti
osamljenim
i
napuštenim
u
svojoj
neimaštini.
Volio
bih
da
se
potrudite
i
čuti
svoje
vjernike,
praktično
ih
kontaktirajte
telefonom,
osobito
gdje
je
to
moguće
na
manjim
župama,
upitajte
ih
za
zdravlje,
njih
samih
i
članova
njihovih
obitelji,
kako
bi
se
upoznali
na
koji
se
način
sami
nose
s
ovom
cijelom
situacijom
i
dali
im
do
znanja
da
ste
tu
za
njih,
da
ih
preporučujete
u
svojim
molitvama
i
svetim
misama,
iako
se
ne
možete
kao
inače
vidjeti,
te
da
ste
im
na
raspolaganju
za
ono
u
čemu
im
možete
pomoći.
I na
biskupijskoj
razini
već
smo
unaprijed
svjesni
da
će
sljedeća
godina
za
sve
nas
biti
godina
odricanja,
u
kojoj
ćemo
najvjerojatnije
morati
zaustaviti
financiranje
već
planiranih
projekata,
kako
bismo
imali
ono
esencijalno
za
naš
poziv
i
služenje.
Vodit
ćemo
brigu
i o
prihodima
svake
župe.
Prema
sredstvima
koja
joj
budu
na
raspolaganju,
Biskupija
će
priskočiti
u
pomoć
kome
bude
potrebno.
I
dalje
vas
pozivam
na
pridržavanje
svih
propisanih
mjera,
osobito
na
broj
prisutnih
vjernika
od
25
osoba,
kako
u
zatvorenim,
tako
i na
otvorenom
prostoru,
kao
i
držanje
razmaka,
nošenje
maski
i
mjere
pojačane
dezinfekcije,
čišćenja
i
provjetravanja
prostora.
Slažemo
se
ovih
dana
s
postavljenim
pitanjem
o
logičnosti,
razumljivosti
i
provedivosti
pojedinih
mjera,
ali
smo
svjesni
da
smo
ih
se i
dalje
dužni
pridržavati.
Ujedno
se
bojimo
još
strožih
mjera,
jer
su
zbog
pogoršanja
situacije
i
one
moguće.
Stoga
vas
pozivam
da
se
svega,
a na
što
sam
vas
prethodno
pozivao,
držimo,
kao
i da
vršimo
sve
što
se
nalaže.
Za
to
smo
u
crkvenim
prostorima
odgovorni.
Znam
da
će
negdje,
osobito
o
slavlju
Božića,
iste
biti
teško
u
potpunosti
provesti,
ali
sa
strpljivošću
i
razumijevanjem
pozivajte
vjernike
na
pridržavanje
mjera,
posebno
o
slavlju
polnoćke
i
božićnih
misa.
Dragi
svećenici,
hvala
vam
na
trudu
i
zalaganju,
na
poslušnosti
i
zauzetosti,
na
tome
što
činite
sve
da i
u
ove
svete
dane
budete
na
raspolaganju
našim
vjernicima,
za
svaku
lijepu
riječ
i
utjehu,
za
svetu
ispovijed,
misu
i
ostale
sakramente.
Hvala
vam
što
ste
prisutni
u
našim
crkvama,
što
ste
na
raspolaganju
bolesnima
i
nemoćnima
koji
žele
da
ih
pohodite
i
okrijepite
svetim
sakramentima.
Budite
i
dalje
prisutni
na
način
na
koji
možete;
da
nitko
od
naših
vjernika
ne
osjeti
da
smo
ih
zaboravili,
napustili
ili
da
smo
olako
odlučili
propustiti,
ono
što
se,
nažalost,
u
ovoj
situaciji
mora
odgoditi.
U
vaše
molitve
preporučam
sve
one
koji
trpe
od
ove
teške
bolesti,
osobito
umiruće,
naše
liječnike,
medicinsko
i
bolničko
osoblje,
kao
i
one
koji
se
teško
nose
s
ovom
situacijom
pandemije.
Budimo
jedni
drugima
molitvena
podrška
i
blizina!
Želeći
vam
svako
dobro
u
ove
svete
dane
došašća,
lijepu
i
plodonosnu
pripravu
za
slavlje
Božića,
smijem
vam
već
i
sada
poželjeti
da
svima
bude
radostan
i
blagoslovljen!
U
Varaždinu
12.
prosinca
2020.
Bože Radoš, varaždinski biskup, v. r.
