Interwiev

(stranice 24. - 27.)

Vlč: Ivan Novak

Naš župljanin vlč. Ivan Novak već je više mjeseci misionar u Kanadi. Nakon ovog vremena provedenog u Hrvatskoj misiji odlučili smo mu postaviti nekoliko pitanja o novoj okolini, načinu života i djelovanju u novom ambijentu. Evo što nam je odgovorio:

1

 

. Kratko predstavljanje?

Ime mi je Ivan Novak, svećenik sam sedmu godinu. Rodom iz D. Pustakovca, župa Sv. Juraj u Trnju. Kao svećenik službovao sam na župama - Duga Resa, godinu dana; Utrina, Zagreb - tri godine; Donja Stubica - dvije go dine; a evo već sam vise od pola godine u Kanadi, župa Hrvatskih Mučenika -  Mississauga..

2.    Odluka za misionarsko putovanje u Kanadu ?

Pitanje koje su mi najčešće postavljali prije nego sam otišao na ovaj američki kontinent. Još pred dvije godine tražio se je svećenik u zagrebačkoj nadbiskupiji koji bi bio spreman otići u misije u Kanadu. Kako sam, izgleda, bio u pravo vrijeme na pravom mjestu, ta vijest je došla do mene. I kako dragi Bog ima svoje načine da zagrije čovjeka i za nevjerojatne stvari, učinilo mi se da se trebam javiti. Ta odluka je s vremenom sazrela, moj nadbiskup je nakon nekoliko razgovora s nama koji smo se javili, odlučio poslati mene. U tom trenutku nisam bio do kraja svjestan da se zapravo traži velika žrtva - ostaviti sve i poći u daleki nepoznati svijet. No, radi Krista i zbog Krista, ništa nije teško. Iako mi je srce pucalo od bola rastanka sa svojim najbližima, pošao sam radosno u Kanadu k našim ljudima, k svojim Hrvatima..

3.    Koje su glavne zadaće jednog misionara?

Glavne zadaće bi bile - biti s ljudima. Biti među ljudima. Čuti njihove probleme, čuti ono što ih muči i u čemu se ne snalaze ili im je teško. Ovdje u mojoj župi ima gotovo 10 000 Hrvata i to je vjerojatno jedna od najvećih hrvatskih župa u Americi. Sam grad Mississau-ga je velik (gotovo milijun stanovnika) i nije lako doći k našim ljudima. Naime, raštrkani su po cijelom gradu, a gužve na prometnicama su svakidašnje.

4.    Zašto bas Kanada?

Zgodno pitanje.. Još kao bogoslova me baš Kanada nekako privlačila. Ni sam dan danas ne znam zašto. To je ono kad vam dragi Bog da iznutra osjetite da je to ono što On od vas traži, što od vas očekuje. Naravno, Bog ne prisiljava, On nudi, a mi slabi ljudi smo ti koji opet uz Njegovu pomoć prihvaćamo Njegov plan s nama.

5.    Sto ste prije puta očekivali a na što ste došli?

Nešto posebno i nisam očekivao. Kao svoj životni moto imam - ne očekuj previše pa se nećeš ni previše razočarati. Ali ovaj put se je dogodilo nešto baš suprotno, nisam puno očekivao ali sam naišao na puno toga što me je oduševilo, iznenadilo vrlo ugodno i pozitivno! Npr. dok su mi u svim župama gdje sam bio na službi priređivali oproštajni ručak, ovdje već nakon nekoliko dana, moji župljani, priredili su mi veliki ručak dobrodošlice. Odmah vam je jasno da ste i više nego dobrodošli. I svatko mi je htio stisnuti ruku u znak podrške, i staro i mlado. To su trenuci koji se ne zaboravljaju, takvu srdačnu dobrodošlicu nisam mogao ni sanjati, nešto nevjerojatno!

6.    U kojem se djelu točno nalazite? (prostorno, a može i vremenski)

Kanada je ogromna zemlja, gotovo veća od Europe. Ja se nalazim u državi Ontario, gotovo uz sam grad Toronto koji broji oko 2 i pol milijuna stanovnika. Moja Mississauga je zapravo spojena sa Torontom i iz dana u dan se sve više širi. Samo prošle jeseni ne daleko od mene (nekoliko ulica) napravljene su kuće za 45 000 ljudi! Naravno, sve su prodane i u njima ljudi žive od prvog dana od kad su kuće bile napravljene. Kuće se i dalje rade ne smanjenim tempom, nevjerojatno!

Između nas i Hrvatske je 6 sati vremenske razlike pa moram paziti kad zovem na telefon svoje doma jer kad je kod nas 6 po podne, u hrvatskoj je ponoć! Baš i ne bi bilo lijepo probuditi ih, zar ne?

7.    Kako je biti u kapelan u župi Hrvatskih Mučenika ?

Ne mogu ništa drugo reći nego da je lijepo. Ovdje ljudi poštuju svoje svećenike, pomažu nam, pogotovo meni jer sam "friški" ovdje. Stvarno je lijepo, griješio bih jako kad bih rekao da nije.

8. Što se tiče kršćanskog, duhovnog života tamo, može li biti uzor našem u Hrvatskoj ili bi bilo obrnuto?

Ovo je ipak tuđina, a svaka tuđina je teška. No, Kanada je ovim ljudima dala dom onda kada su iz svoje domovine morali bježati. Crkva, hrvatski svećenici dali su im onu duhovnu dimenziju bez koje bi bili ovdje izgubljeni. Nedjelja, sveta misa - to je ovdje "zakon", to se jako, jako poštuje. U crkvu dolaze cijele obitelji, čak i ona dječica stara tek nekoliko tjedana. To je ono što vas ne može ostaviti ravnodušnim. Među tim ljudima se osjeća vjera. Tu nam svakako mogu biti veliki uzor. Naša crkva je svaku nedjelju puna, gotovo je pre-mala. Ali i ovdje je prisutan dobro poznati hrvatski jal. Mi Hrvati bez toga, izgleda, ne možemo.

9.    Kako naši Međimurci dišu za svojom domovinom?

Iznenadili biste se koliko im je Hrvatska na srcu! Međimuraca nema puno, ali gotovo su svi aktivno uključeni u međimursko društvo koje stalno pomaže - najviše djeci u domovini. Tu je i čakovečka bolnica, a brojne druge donacije koje svako malo šaljemo u domovinu. Međimurci ipak najviše pomažu svoje u - Međimurju. To se razumije. Hvala Bogu, na internetu redovito čitamo i Međimurje! Ali žaloste nas vijesti poput "o osnivanju udruge J. Broza Tita", jer Međimurec je napredan čovjek, marljiv čovjek, a ovakve i slične "crvene" udruge su strahovit korak nazad. Naravno, oni koji to rade uopće to ne razumiju. Ali neka nas ne sramote u dalekom svijetu. Mi ovdje budno pratimo što se "doma" događa, budite bez brige!

10.   Jesu li Kanađani vrijedni ljudi? (da li puno rade?)

Kanada je jedna od najbogatijih zemalja na svijetu što znači da su ovdje ljudi vrijedni. Najjednostavnije rečeno - ovdje se živi da bi se radilo, a doma se radi da bi se živjelo. To je strašna razlika.

11. Jeste li posjetili SAD?

Jesam i to već nakon tjedan dana kako sam došao u Kanadu. Granica s Amerikom je blizu - Niagarini slapovi su oko 100 km od moje crkve. Bio sara u Buffalu, Washingtonu, Nevv Yorku, Los Angelesu...

12. Ako jeste, je li život identičan jednom američkom filmu?

Ha ha ha... američki filmovi. Da, pogledajte si jedan prosječan američki film i - to je to. Sve je puno reklama, posao, posao i samo posao. Dolar je na prvom mjestu, sve ostalo je iza njega. A za ostalo se nema vremena... Amerika. Doći, vidjeti i reći - ne, hvala. Mi, Hrvatska, smo za njih Amerika u mnogim stvarima!

13.   Vidite li sebe jednog dana kao župnika?

Naravno, zato sam i došao ovdje. Ovog ljeta trebao bi preuzeti ovu župu.

14.   Kako protječe vaš radni dan?

Svaki dan je misa na večer u 7 sati (kod vas je tad 1 iza ponoći), preko dana obično ili sam u uredu, ili idem na radio snimati emisiju koja je svaku nedjelju od 2-3 po podne za naše Hrvate, ili obilazim bolesnike, ili su to posjeti obiteljima ali to je obično poslije mise jer ljudi rade i kasno dolaze doma. Svaki dan je manje više drugačiji, nema nekakvog ustaljenog rasporeda. Nađe se vremena i za ribolov (baš se spremam na ledeni ribolov, na led jer sve je zaleđeno. Fino si napraviš rupu u ledu, staviš udicu i pecaš...

15.   Kakav je sprovod tamo? (opišite nam jedan koji ste Vi služili, običaj)

Dan prije sprovoda ide se u mrtvačnicu moliti krunica. Molitvu predvodi svećenik, a prisutni su svi oni koji drugi dan dolaze na sprovod. Na krunicu dođu svi, staro i mlado, muškarci pogotovo. Nikad nisam vidio da muškarci tako mole... Drugi dan dovoze lijes u crkvu i prvo je sv. misa. Nakon toga odlazimo svi u aute i lagano se vozimo od crkve do groblja, oko sat vremena. Svećenik je u autu na čelu kolone. Na groblju je kratki obred i svi se vraćamo natrag u crkvu gdje je, u crkvenoj dvorani, zajednički ručak (karmine). Ručak je obično u podne. Dakle, sprovod je uvijek prije podne!

16.   Na kojem jeziku služite misu?

Na hrvatskom jeziku. Sprovod, krštenje, vjenčanje - to nekad bude na engleskom. Ako je više vjernika koji ne razumiju hrvatski, onda je na engleskom.

17.   Kad se vraćate u svoju rodnu grudu?

Već ovo ljeto! Ali samo na godišnji odmor. Pa, tek sam došao u Kanadu, rano je još za razmišljati o povratku. Nego, pitam ja Vas - kad mi dolazite u posjet?

18.   Vaša korizmena poruka! (nama)

Molite za nas. Nemojte nas zaboraviti. Mi jesmo daleko ali ostanimo u Bogu povezani. Pokušajte kroz ovu korizmu, koja je prilika svakom čovjeku da se malo sabere, biti još bolji ljudi, još bolji Božji suradnici. Neka u svim Vašim obiteljima vlada duh opraštanja, pomirenja i ljubavi. Neka ova korizma u svima Vama pokrene nove duhovne dimenzije. A u svemu tome neka Vas prati i čuva dobri Bog!

 

Ù Povratak na stranicu Glasnika  Ù

F Povratak na župnu stranicu  F