Interwiev: vlč. Mladen Vuk, kapelan iz Nedelišća
(stranica 19.)
|
|
1.
Kratko predstavljanje
Ponajprije izražavam radost zbog novog "projekta" u vašoj - našoj župi.
Započeli ste s nečim što iziskuje mnogo truda i napora, no napominjem da
je danas veoma teško izdavati časopis a da on nudi vjernicima nešto
"novo", drukčije od mnoštva vjerskih časopisa. Svaki pokušaj je hvale
vrijedan, no isto tako moramo znati da bez dobre i kvalitetne
informacije vjernik ne može imati uvida u realno stanje života jedne
župske zajednice i da time bude potaknut na aktivno uključivanje u sam
život te zajednice.
Evo nekoliko kratkih crtica o meni. Zovem se Mladen Vuk i rodom sam iz
Hodošana. Rođen sam u Čakovcu 1978. godine, a za svećenika Varaždinske
biskupije sam zaređen 2003. godine. Nakon mlade mise dekretom sam
dodijeljen župi Prevetog Trojstva u Nedelišću gdje vršim službu
kapelana. Ujedno predajem vjeronauk u OŠ Nedelišće i to trećim, četvrtim
i osmim razredima.
2. Zašto baš svećenik?
Ne znam mogu li dati zadovoljavajući odgovor na to pitanje, no čini mi
se da Vaše pitanje polazi od spoznaje da je svećenički poziv, "posao",
poslanje nešto "čudno". Istina jest da mnogo ljudi ima krivu ili
preciznije rečeno, iskrivljenu tj. nepotpunu sliku o svećeničkom pozivu.
Naime, moja slika je već u djetinjstvu o tom pozivu bila nešto drugačija
iliti "bistrija" od većine ljudi. Razlog za to leži u činjenici što sam
već od predškole bio ministrant pa sam na taj način mogao pobliže
dobivati potpuniju sliku o tom pozivu. Jasno da je ona s vremenom
postajala i jasnija, unatoč ponekim "mutnim" razdobljima tijekom
odrastanja i školovanja, no najjednostavniji rečeno: " Mislim da mi se
taj posao sviđa i da se mogu ostvariti kao osoba u tom pozivu!" Ono čega
osoba mora biti svjesna jest temeljno opredjeljenje, nazovimo to jednom
niti koju slijedite u životu unatoč peripetijama koje život nosi sa
sobom. Nije baš sve idealno kako neki ljudi misle.
3. Jesu li se ispunile Vaše nade i viđenja svećeničkog života? Kako je
biti svećenik i kakve bi kvalitete morao imati svećenik 21. stoljeća?
Teško je govoriti o ispunjenju dječačkih snova i nada jer premalo sam
vremena u tom novom "bazenu". Po naravi sam optimist i mislim da je nada
odlična bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i
vječnim životom kao i za svojom srećom koju je Bog stavio u srce svakoga
od nas. Sigurno da se ne bih odlučio za ovaj način života kad bih imao
iskustvo trajnog nezadovoljstva. Osoba mora znati što želi u životu i
prema tome svatko od nas izabire ono što smatra da je za njega najbolje.
Poslužio bih se jednim citatom iz filma "Keeping the faith" ( Vjeruj u
ljubav), gdje stariji svećenik daje savjet mlađem svećeniku:
" Čovjek nikad ne zna je li stvoren baš za tu stvar... ako si svećenik
ili oženjeni čovjek izazov je isti. Ne možeš se uz nešto (nekoga)
istinski vezati ako ne prihvatiš da je to tvoj izbor kojega uvijek i
uvijek iznova činiš!"
Svećenik i u 21. stoljeću mora imati kvalitete koje su imali i svećenici
prošlih stoljeća. Ova
služba iziskuje dosta razboritosti, duhovnosti ( duhovitosti),
umješnosti življenja vjere kao i konstantnog i permanentnog obrazovanja.
Budući se susrećete s ljudima prije svega treba ima osnovne ljudske
kvalitete koje svakome od nas usađuje obitelj i društvo. Ona je temeljna
baza iz koje izlazi pojedinac. O njoj uveliko ovisi kakav je ili kakav
će biti svećenik. I on se kao i ostali vjernici mora "hraniti"
evanđeljem koje uvijek iznova provocira i propitkuje vaš život bez
obzira u kojem vremenu živjeli. Originalnost evanđelja jest u tome što
je uvijek aktualno bez obzira na promjene u društvu ili pak napredak
(nazadovanje) ljudske civilizacije.
4. Često čujemo da su mladi naša budućnost. Kako ih okupiti i potaknuti
na aktivan kršćanski život? (iz vlastitog iskustva)
Kada govorimo o mladima onda se obično misli na količinsku prisutnost
mladih u životu Crkve. Mislim da je bolje imati kvalitetne ljude.
Problem koji nam se ovdje nameće sam od sebe jest činjenica da većini
mladih crkveni život ništa ne predstavlja. Bolje rečeno oni ne razumiju
"jezik" vjere jer religiozni govor nije dio naše svakodnevice. Napravite
anketu u župi na temu koliko religiozne literature pročita prosječni
mladi čovjek u vašoj župi pa ćete razumjeti zašto im crkveni sadržaji
nisu "IN".
Ne zaboravimo da je mladima lakše posegnuti za "instant robom" kao što
je su MTV i ostali zabavni sadržaji. Ne treba dramatizirati da su mladi
neproduktivni jer navodno im je samo do zabave. Problem leži u činjenici
da je bolje ići linijom manjega otpora nego li uložiti malo više truda i
na taj način pokazati svoje sposobnosti i rezultate. Možda je previše
paničarskog i kritizerskog mentaliteta u našem društvu, a premalo
razboritosti i zdrave kritike. Uzmite samo medijsku halabuku koja se
digla oko famoznog odgoja u školi kad je u pitanju seksualni odgoj u
školi. Na kraju ispada da je jedini problem u kontracepciji, a samo se
želi pomoći mladim ljudima u sustavnom i cjelovitom odgoju da budu što
zreliji i spremniji za životne izazove.
Mladi su vrlo produktivni i kreativni samo im treba dati prostora za
djelovanje u društvu. Najvažnije ih je senzibilizirati da evanđelje
donesu na vlastito tržište iskustva i da prema njemu kreiraju svoj
život. Naučiti ih da se služe kršćanskom literaturom kad je riječ o
važnim životnim pitanjima i da odgovore na pitanja pronalaze od
kvalificiranih ljudi, a ne u kojekakvim časopisima u kojima je dotična
novinarka kvalificirana da piše o ljubavnim i sl. problemima, a u drugom
časopisu je stručni savjetnik o automobilima i njihovim performansama.
Crkva se mora brinuti o mladim ljudima. Nije li susret mladih u Šibeniku
jedan znak da Crkva ipak živi i nastoji dati do znanja da misli na
mlade.?!
Što se tiče okupljanja i načina na koji ćete to učiniti ovisi o vašoj
kreativnosti. Mi smo u Nedelišću pokrenuli filmske večeri na kojima se
nastoji mladima skrenuti pozornost na drugačiji pristup gledanja
filmova. Dobar film poput "Forrest Gumpa" može puno toga jasnije izreči
jer je i sam baziran na istoimenoj knjizi. Nastojimo diskutirati o
dijalozima, o pojedinim scenama, o likovima i povezati poruku filma s
evanđeljem i vlastitim životom. Postoje i drugi načini i metode poput
crkvene glazbe ili slično. Ovisi u čemu se najbolje snalazite i u čemu
ste kreativni.
5. Uskrsna poruka.
Nadam se da je korizma bila uspješna i urodila ponekim plodovima i da
post i pokora nisu bili svrha sami sebi. U svijetlu uskrsne poruke Isusa
Krista svim čitateljima "Glasnika sv. Jurja" čestitam Sretan Uskrs. Neka
Vas Vazmeno otajstvo preobrazi u Kristove svjedoke kako bi nas ljudi
mogu prepoznati po drukčijem tj. evanđeoski kreiranom načinu života.
Ù
Povratak na stranicu Glasnika
Ù
F
Povratak na župnu stranicu
F
|