Glasnik Svetog Jurja broj 3.

Interwiev:  vlč. Mladen Vuk, kapelan iz Nedelišća

(stranica 19.)

 
 

1. Kratko predstavljanje
Ponajprije izražavam radost zbog novog "projekta" u vašoj - našoj župi. Započeli ste s nečim što iziskuje mnogo truda i napora, no napominjem da je danas veoma teško izdavati časopis a da on nudi vjernicima nešto "novo", drukčije od mnoštva vjerskih časopisa. Svaki pokušaj je hvale vrijedan, no isto tako moramo znati da bez dobre i kvalitetne informacije vjernik ne može imati uvida u realno stanje života jedne župske zajednice i da time bude potaknut na aktivno uključivanje u sam život te zajednice.
Evo nekoliko kratkih crtica o meni. Zovem se Mladen Vuk i rodom sam iz Hodošana. Rođen sam u Čakovcu 1978. godine, a za svećenika Varaždinske biskupije sam zaređen 2003. godine. Nakon mlade mise dekretom sam dodijeljen župi Prevetog Trojstva u Nedelišću gdje vršim službu kapelana. Ujedno predajem vjeronauk u OŠ Nedelišće i to trećim, četvrtim i osmim razredima.

2. Zašto baš svećenik?
Ne znam mogu li dati zadovoljavajući odgovor na to pitanje, no čini mi se da Vaše pitanje polazi od spoznaje da je svećenički poziv, "posao", poslanje nešto "čudno". Istina jest da mnogo ljudi ima krivu ili preciznije rečeno, iskrivljenu tj. nepotpunu sliku o svećeničkom pozivu. Naime, moja slika je već u djetinjstvu o tom pozivu bila nešto drugačija iliti "bistrija" od većine ljudi. Razlog za to leži u činjenici što sam već od predškole bio ministrant pa sam na taj način mogao pobliže dobivati potpuniju sliku o tom pozivu. Jasno da je ona s vremenom postajala i jasnija, unatoč ponekim "mutnim" razdobljima tijekom odrastanja i školovanja, no najjednostavniji rečeno: " Mislim da mi se taj posao sviđa i da se mogu ostvariti kao osoba u tom pozivu!" Ono čega osoba mora biti svjesna jest temeljno opredjeljenje, nazovimo to jednom niti koju slijedite u životu unatoč peripetijama koje život nosi sa sobom. Nije baš sve idealno kako neki ljudi misle.

3. Jesu li se ispunile Vaše nade i viđenja svećeničkog života? Kako je biti svećenik i kakve bi kvalitete morao imati svećenik 21. stoljeća?

Teško je govoriti o ispunjenju dječačkih snova i nada jer premalo sam vremena u tom novom "bazenu". Po naravi sam optimist i mislim da je nada odlična bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao i za svojom srećom koju je Bog stavio u srce svakoga od nas. Sigurno da se ne bih odlučio za ovaj način života kad bih imao iskustvo trajnog nezadovoljstva. Osoba mora znati što želi u životu i prema tome svatko od nas izabire ono što smatra da je za njega najbolje. Poslužio bih se jednim citatom iz filma "Keeping the faith" ( Vjeruj u ljubav), gdje stariji svećenik daje savjet mlađem svećeniku:
" Čovjek nikad ne zna je li stvoren baš za tu stvar... ako si svećenik ili oženjeni čovjek izazov je isti. Ne možeš se uz nešto (nekoga) istinski vezati ako ne prihvatiš da je to tvoj izbor kojega uvijek i uvijek iznova činiš!"

Svećenik i u 21. stoljeću mora imati kvalitete koje su imali i svećenici prošlih stoljeća. Ova služba iziskuje dosta razboritosti, duhovnosti ( duhovitosti), umješnosti življenja vjere kao i konstantnog i permanentnog obrazovanja. Budući se susrećete s ljudima prije svega treba ima osnovne ljudske kvalitete koje svakome od nas usađuje obitelj i društvo. Ona je temeljna baza iz koje izlazi pojedinac. O njoj uveliko ovisi kakav je ili kakav će biti svećenik. I on se kao i ostali vjernici mora "hraniti" evanđeljem koje uvijek iznova provocira i propitkuje vaš život bez obzira u kojem vremenu živjeli. Originalnost evanđelja jest u tome što je uvijek aktualno bez obzira na promjene u društvu ili pak napredak (nazadovanje) ljudske civilizacije.

4. Često čujemo da su mladi naša budućnost. Kako ih okupiti i potaknuti na aktivan kršćanski život? (iz vlastitog iskustva)

Kada govorimo o mladima onda se obično misli na količinsku prisutnost mladih u životu Crkve. Mislim da je bolje imati kvalitetne ljude. Problem koji nam se ovdje nameće sam od sebe jest činjenica da većini mladih crkveni život ništa ne predstavlja. Bolje rečeno oni ne razumiju "jezik" vjere jer religiozni govor nije dio naše svakodnevice. Napravite anketu u župi na temu koliko religiozne literature pročita prosječni mladi čovjek u vašoj župi pa ćete razumjeti zašto im crkveni sadržaji nisu "IN".

Ne zaboravimo da je mladima lakše posegnuti za "instant robom" kao što je su MTV i ostali zabavni sadržaji. Ne treba dramatizirati da su mladi neproduktivni jer navodno im je samo do zabave. Problem leži u činjenici da je bolje ići linijom manjega otpora nego li uložiti malo više truda i na taj način pokazati svoje sposobnosti i rezultate. Možda je previše paničarskog i kritizerskog mentaliteta u našem društvu, a premalo razboritosti i zdrave kritike. Uzmite samo medijsku halabuku koja se digla oko famoznog odgoja u školi kad je u pitanju seksualni odgoj u školi. Na kraju ispada da je jedini problem u kontracepciji, a samo se želi pomoći mladim ljudima u sustavnom i cjelovitom odgoju da budu što zreliji i spremniji za životne izazove.

Mladi su vrlo produktivni i kreativni samo im treba dati prostora za djelovanje u društvu. Najvažnije ih je senzibilizirati da evanđelje donesu na vlastito tržište iskustva i da prema njemu kreiraju svoj život. Naučiti ih da se služe kršćanskom literaturom kad je riječ o važnim životnim pitanjima i da odgovore na pitanja pronalaze od kvalificiranih ljudi, a ne u kojekakvim časopisima u kojima je dotična novinarka kvalificirana da piše o ljubavnim i sl. problemima, a u drugom časopisu je stručni savjetnik o automobilima i njihovim performansama. Crkva se mora brinuti o mladim ljudima. Nije li susret mladih u Šibeniku jedan znak da Crkva ipak živi i nastoji dati do znanja da misli na mlade.?!

Što se tiče okupljanja i načina na koji ćete to učiniti ovisi o vašoj kreativnosti. Mi smo u Nedelišću pokrenuli filmske večeri na kojima se nastoji mladima skrenuti pozornost na drugačiji pristup gledanja filmova. Dobar film poput "Forrest Gumpa" može puno toga jasnije izreči jer je i sam baziran na istoimenoj knjizi. Nastojimo diskutirati o dijalozima, o pojedinim scenama, o likovima i povezati poruku filma s evanđeljem i vlastitim životom. Postoje i drugi načini i metode poput crkvene glazbe ili slično. Ovisi u čemu se najbolje snalazite i u čemu ste kreativni.

5. Uskrsna poruka.
Nadam se da je korizma bila uspješna i urodila ponekim plodovima i da post i pokora nisu bili svrha sami sebi. U svijetlu uskrsne poruke Isusa Krista svim čitateljima "Glasnika sv. Jurja" čestitam Sretan Uskrs. Neka Vas Vazmeno otajstvo preobrazi u Kristove svjedoke kako bi nas ljudi mogu prepoznati po drukčijem tj. evanđeoski kreiranom načinu života.
 

Ù Povratak na stranicu Glasnika  Ù

F Povratak na župnu stranicu  F