Pričest: na
ruku ili usta?

Poštovani, molimo, moji
prijatelji i ja zbunjeni smo i molimo vas da nešto napišete o primanju
pričesti na ruku ili u usta. Naime neke naše poznanice govore da se pričest
mora primati u usta, a ne na dlan i da se pri tom mora klečati, inače
pričest nema onu snagu koju bi trebala imati. Molimo Vas da nam odgovorite!

Osobe koje govore o
primanju sv. Pričesti na jezik, a oštro se protive pričešćivanju na dlan,
uglavnom pripadaju Zajednici sv.Šarbela. Pri svome «misionarenju», članovi
spomenute zajednice služe se unaprijed pripravljenim odgovorima, o čemu
svjedoči i sljedeći prilog iz njihovog arsenala: Ako opomenemo osobe koje
primaju svetu pričest na ruke i na to se opravdaju riječima: «Primamo, jer
je to Crkva odobrila»!
Odgovor na to je
sljedeći: «Crkva je odobrila s time da svaka osoba prima
kako želi, ali na
svoju vlastitu odgovornost pred Gospodinom Bogom. Svatko prima prema svojoj
savjesti i time pokazuje kako Boga štuje, ljubi, kako mu se klanja i
zahvaljuje na svim dobivenim milostima!»
Kao osvrt na gore
izneseni promidžbeni tekst jedne marginalne duhovnosti, želimo izložiti
Crkveni stav glede načina primanja pričesti. Gospodin Isus je ovlastio Crkvu
da, po Duhu Svetom koji u njoj djeluje, u njegovo ime nastavlja poslanje
spašavanja besmrtnih duša za koje je On svoju krv prolio. To ona čini
posebno po svojim zakonitim pastirima. U kontekstu gore rečenoga, danas se
također zaboravlja ( ili zanemaruje! ) da Isus apostolima pričest nije
podijelio na usta nego na ruke. Najprije je razlomio kruh i razdijelio ga
među njima, a zatim im dao čašu s vinom. Vino se, dakle, moglo piti iz čaše,
ili bi se u njega umakao kruh. Otuda je u prvoj Crkvi jedan od uobičajenih
naziva za euharistiju bio i «lomljenje kruha». Apostoli su se sastajali na
«lomljenje kruha» i dijelili su ga vjernicima. Kasnijim širenjem kršćanstva,
Crkva je, umjesto masovnog «lomljenja kruha», iz praktičnih razloga,
unaprijed pripravljala male kruhove - «hostije», koje je opet iz praktičnih
razloga, dijelila na usta svakom vjerniku.
S vremenom, što zbog
problema s čuvanjem, a što zbog higijenskih razloga, pričest vinom je
potpuno izostala. Teološko objašnjenje je da je u Tijelu jednako prisutna i
Krv, kao što je i u Krvi jednako prisutno i Tijelo, tako da se pričest pod
obje prilike dijeli samo u određenim prigodama, a svećenik u ime naroda
«lomi kruh» i redovito se pričešćuje pod obje prilike kod svake svete mise.
Dakle ovdje nije riječ o dogmatskoj nedosljednosti, nego o disciplinskoj
praksi koja se, s obzirom na okolnosti – osuvremenjivala.
Danas je s obzirom na
pričest, Crkva vjernicima (p)ostavila alternativu: pričest na usta ili na
ruku. Jedino je važno da se sakramentu Kristovog tijela pristupa s doličnim
(straho)poštovanjem, vjerom i dakako u stanju milosti. Osobe koje primaju
pričest na ruke, svakako moraju voditi računa da su im, pri tom svetom činu,
obje ruke slobodne ( dakle ne u rukavicama, ili s torbama, ili djecom na
rukama, niti da pružaju samo jednu ruku, ili što je još nedoličnije, samo
dva prsta u stavu preuzimanja hostije od svećenika), te da budu pažljivi
prema svetim česticama koje im ostanu na dlanu poslije pričesti, te da i
njih s poštovanjem blaguju.
JoB
Ù
Povratak na stranicu Glasnika
Ù
F
Povratak na župnu stranicu
F