Biografija sveca
(stranica 11. i 12.)
Sv. Marko Križevčanin
Marko Križevčanin posebno nam je drag kao jedan od tri dosad proglašena hrvatska sveca. No i da nije Hrvat morali bismo ga voljeti i diviti mu se, kad vidimo kako je živio za svoju
vjeru! Bio je čovjek za kojeg bismo mogli reći da je uvijek “mislio svojom glavom” i tražio svoj put – ostajući pritom uvijek poslušan i roditeljima, i Crkvi, i Bogu.
Neće Marko u vojnike...
Sveti Marko rodio se u dobroj obitelji graničarskog časnika. Bio je vrlo inteligentan, bistar dječak i roditelji su se trudili da mu omoguće školovanje. Dakako, njihova je želja bila da mali Marko nastavi očevim, vojničkim putem, jer to bi mu otvorilo vrata uspješne i imućne karijere. No, došavši već kao 11-godišnjak u isusovačku gimnaziju u Beč, mladi Marko razmišljao je drugačije... U sebi je osjetio svećenički poziv, i on ga je njegovao...
...već u svećenike!
Natprosječno nadaren, nastavio je studij na isusovačkom sveučilištu u Grazu, gdje je 1610. stekao titulu magistra filozofije i fizike. Iako je tamo bio vrlo blizak isusovcima, iako se uključio i u njihovu Marijansku kongregaciju, nije se priključio njihovu redu, jer vjerojatno nije u sebi osjećao redovnički poziv.
Putem svećeništva nastavio je koračati na studiju teologije, u Rimu, upisavši se u Njemačko-ugarski kolegij (Collegium Germanicum et Hungaricum). Godine 1615. zaređen je za svećenika, a ubrzo je i doktorirao teologiju.
Pravi “Europljanin”
Marko se nakratko vraća u rodni grad i domovinu, ali kao i toliki drugi školovani Hrvati njegova doba, uskoro odlazi u “veliki svijet” i živi već tada kao pravi “Europljanin”. Tako mladog, a tako sposobnog svećenika poziva ostrogonski kardinal Petar Pazmany, u svoju biskupiju (današnja Mađarska). Potom ga postavlja na mjesto ravnatelja sjemeništa u Trnavi (u današnjoj Slovačkoj), a kasnije Marko postaje i upravitelj benediktinske opatije Szeplak kod Košica.
U Košicama je tada bila “utvrda” ugarskih kalvinista, protestanata koji su željeli potpuno protjerati katolike. O malobrojnim katolicima u tom gradu brinuli su se tek isusovci Stjepan Pongracz, Mađar i Melhior Grodziecki, Poljak, s kojima se zbližio i naš Marko.
Vjera nije na prodaju!
S njima se zatekao i 13. srpnja 1619. kad su kalvini lažno optužili katolike za podmetanje požara u gradu. Zapovjednik kalvinske vojske Rakoczy tada ih je svu trojicu zatočio. Tri im dana nisu dali ni jesti ni piti. Pokušali su ih “slomiti” i tako što su im nudili razne visoke položaje i crkvena imanja, samo da se odreknu svoje vjere i postanu kalvini. Sva trojica to su odlučno odbila, pa su ih 7. rujna, nakon stravičnih muka, pogubili. Našem Marku, tada tek 30-godišnjaku, već mrtvome, odrubili su glavu, a tijelo mu bacili u otpadnu jamu. Takvo zvjerstvo potreslo je sve građane, i same kalvine, u kojima naš Marko ionako nikad nije gledao neprijatelje, već se družio s njima, osjećajući zajedništvo po Kristovoj ljubavi.
Upravo u tome i jest glavna poruka sv. Marka: ljude se nikad ne smije dijeliti po vjerskom uvjerenju, treba ih znati prihvatiti i s njima živjeti, a pritom se nikad svoje vjere odreći ili je zanijekati. Jer, čovjek koji je siguran u svoje uvjerenje, nikad se ne mora plašiti tuđih uvjerenja, već mora otkrivati ono što im je zajedničko!
SVEČEVE RIJEČI
BITI SVJESTAN SVOJIH MOĆI
Osjećajući u sebi želju da bude poglavito svećenik, sv. Marko – za vrijeme dok je obavljao dužnost upravitelja jedne opatije - imao je hrabrosti i iskrenosti i prema sebi, i prema nadređenom biskupu, pa mu je 4. travnja 1619. u pismu napisao: “Ne možemo svi sve. Jedan može jedno, drugi drugo. Moja je narav takva da ne mogu biti upravitelj imanja. Stoga molim da mi se odredi drugačiji način služenja u kojem ću biti korisniji.”
OSOBNA ISKAZNICA
Ime i prezime: Marko Stjepan Krizin odnosno Marko Križevčanin ili – kako se sam potpisivao – Marcus Crisinus Croata Crisiensis
Narodnost: Hrvat
Zvanje: svećenik, doktor teologije, magistar filozofije i fizike
Rođen: 1589. u Križevcima
Umro: mučeničkom smrću 1619. u Trnavi
Proglašen blaženim: 1905. od pape Pija X.
Proglašen svetim: 1995. od pape Ivana Pavla II.
Spomendan: 7. rujna
Ù Povratak na stranicu Glasnika Ù
F Povratak na župnu stranicu F