Franjo Rođak (župnik od 15. veljače 1865. do 10. prosinca 1881.).

Rodio se u Prelogu, kapelanovao je u Sv. Jurju u Trnju sedam godina (1852. - 1859.), a župnikom je postao u 52. godini života. Za njegovo vrijeme u župi se provodila segregacija zemlje i otkup kmetova, a to nije bio ugodan posao, pa zbog toga nije ni mogao kod župljana ostati u ugodnoj uspomeni. Bio je visokog i pognutog stasa, vrlo savjestan, ali dosta povučen i nedovoljno gostoljubiv. Inače je bio velik dobročinitelj, posebice kapucinskog samostana  u Varaždinu.  

Razorni je potres srušio taj duguljasti i uski župni dvor 1880. godine. Tadašnji župnik Franjo Rođak doživio je svu dramatičnost te katastrofe, kada je bila srušena i zagrebačka katedrala. Župnik se nalazio u svojoj sobi kada je 9. studenoga te godine u pola 8 sati u jutro zemlja počela podrhtavati. Zidovi su se župnog dvora raspucali, a vrata tako iskrivila da se nisu dala otvoriti. Župnik je ostao zarobljenikom gornjeg kata proživljavajući svu strahotu potresa. Konačno je mogao izaći iz sobe kroz prozor pomoću ljestava koje su mu ljudi prislonili na zid kurije.

Čini se da su mu tom zgodom od straha oslabili živci i srce i da je od toga umro 13 mjeseci kasnije. Kako se u porušenom župnom dvoru nije moglo stanovati jer je bio opasan za stanovanje, župnik se odselio u kuću Perkovićevu u Sv. Jurju u Trnju, gdje je i preminuo u 68. godini života.