Juraj Pecek (Georgius Peczek, župnik od 30. svibnja 1882. do 15. studenoga 1910.) Rodio se u Velikoj Kaniži (Mađarska) 15. VI. 1846. Stupio je u franjevački red i bio zaređen 1869. godine Ponajprije je bio vjeroučitelj u Čakovcu, a nakon toga se sekularizirao i kratko vrijeme bio upravitelj župe D. Dubrava. Župnikom je postao 1882. godine, a kako župni dvor još nije bio podignut, i on je stanovao u selu gdje je prije njega stanovao F. Rođak. Bio je otvorene naravi, vrlo gostoljubiv i darežljiv. Rado je i lijepo propovijedao. Imenovan je bio vicearhiđakonom, a od 1905. godine i počasnim kanonikom Čazmanskog kaptola. Župnu je crkvu dao obojati, podigao je sve oltare iznova (osim oltara sv. Križa), nabavio je nove orgulje, nove klupe (klecala) i dvije manje otvorene ispovjedaonice, s rešetkama sa strane). Čini se da je proslava stote obljetnice posvete župne crkve potaknula tadašnjeg župnika Jurja Peceka (1882. - 1910.) da na crkveni trošak dade 1884. i 1885. godine crkvu oslikati. Sat na crkvenom tornju, sudeći po staroj napravi, potjecao je iz Vulamina vremena. Župnik A. Fischer spominje da je njegov prethodnik J. Pecek neprestano popravljao taj sat koji se često kvario. Podnevno ili „obedno zvono", kupljeno za župnika J. Peceka na čast sv. Antuna Padovanskoga, bilo je izljeveno u Zagrebu kod Mate Majera 1895. godine s likovima sv. Antuna Padovanskog i s križem, teško 216 kg Žitelji Donjeg Hrašžana odlučili uvesti stalno proštenje, te je zbog toga valjalo staru kapelicu temeljito obnoviti. To je i učinjeno u dogovoru sa seoskim starješinom Ignacom Hegedušem i „cemeštrom" Josipom Kolarićem. Kada je kapela bila obnovljena.a pozvali su župnika J. Peceka koji je razgledavši kapelu rekao da mu se kip Sv. obitelji ne sviđa jer da nije „teološki utemeljen." Malog Isusa ne smiju za ruke držati i voditi sv. Josip i B. D. Marija jer Isusa kao Boga nije potrebno voditi za ruke. Zbog toga je za kapelu u D. Hrašćanu bio nabavljen novi kip Sv. obitelji, a dosadašnji „neteološki" bio je prenesen u spomenuti pil. Prvo proštenje moglo se nakon toga i službeno održati 1908, na drugu nedjelju poslije blagdana Sv. križa (Križevo) Novi župni dvor počeo je graditi F. Rođak, a nastavio je i dovršio novi župnik Juraj Pecek 1882. godine. Na istočnoj strani župnog dvorišta nalazila se zidana staja koja je građena 1891, veličine 8 x 21,50 m. Osim nje postojala je na toj strani i stara staja podignuta od drvene građe 1848. godine i kupljena od patrona za vrijeme župnika J. Peceka. Ona je bila 1911. temeljito popravljena i otad je služila za drvarnicu Unatoč neumornom radu ipak imao malo uspjeha. Političke su prilike u to vrijeme bile teške. Mađari su ga okrivljavali zbog hrvatstva, a Hrvati zbog mađaronštine. To je u ono vrijeme bila općenita sudbina međimurskih svećenika. Svako je selo imalo svoj dio ograde ili plota oko župnog dvora koji je moralo održavati i popravljati. Plot je na početku 20. stoljeća bio od pletenih šiba. Župljani su prema gore rečenome morali ogradu popravljati, a patron iznova graditi. Župljani su međutim za vrijeme župnika J. Peceka (1882. - 1910.) odbijali popravljati ogradu tako dugo dok se ona nije posve srušila.Takav srušeni plot nije više bio za popravak, nego je trebalo napraviti novi, a to je bila obaveza patrona. U tom su sporu glavnu riječ vodili župljani sela Palinovec. Dakako da je pri tome najviše štete pretrpio sam župnik. Taj spor oko plotova i povlačenje po sudovima trajao je punih 7 godina. Na koncu su pobijedili Palinovčani jer je sudskom odlukom ministarstva za vjeru i prosvjetu 1919. godine u Budimpešti bilo dosuđeno da patron Festetić vrati Palinovčanima troškove za gradnju vrtne ograde ili plota (L. M. I., 62—63.) Zbog uvrede časti koja mu je bila nanesena jednim napisom u mađarskim novinama župnik je pisca tužio sudu. Spor se vodio na sudu u Pečuhu. Kada je parnica trebala biti završena u župnikovu korist, zatekla ga je nenadana smrt. Župnik je naime već dulje vremena pobolijevao od srčane bolesti, pa kada se u noći između 14. i 15. studenog 1910. vraćao iz Pečuha pozlilo mu je u vlaku koji je u 3 sata noću prolazio pokraj Sv. Jurja u Trnju. Kada je vlak stigao u Čakovec, župnik je tako oslabio da je, nakon što su ga odnijeli u čekaonicu, ondje izdahnuo. S kolodvora je zatim bio prevezen u franjevački samostan u Čakovcu, u kojem je nekoć kao franjevac započeo svoje djelovanje, a zatim u Sv. Juraj u Trnju gdje je svečano bio pokopan. Navršio je 64 godine života (I. M. I. 35-36.).