Darko Kelemenić - župnik od 29. kolovoza 1999. do 20. kolovoza 2024.

  • Rođen 14. siječnja 1969. godine u Petrijancu

  • 1984. godine završio Osnovnu školu u Petrijancu

  • U jesen 1994. godine diplomirao na Teološkom fakultetu u Zagrebu

  • 9. srpnja 1995. služio Mladu misu

  • 1. rujna 1995. godine započeo svećeničku službu i vjeronaučni rad u župi Lepoglava u Hrvatskom zagorju

  • 29. kolovoza 1999. godine imenovan župnikom Župe sveti Juraj u Trnju

  • od 1. rujna 1999. radi kao vjeroučitelj u OŠ Hodošan i Područnoj školi Turčišće (u sastavu OŠ Domašinec)

  • od 1. rujna 2007. godine vjeroučiteljsko posao prepušta vjeroučiteljicama Martini Kivač (PŠ Turčišće) i Valeriji Štampar (svi odjeli OŠ Hodošan)

  • Varaždinski biskup Bože Radoš primio je 18. srpnja 2024., u biskupskom ordinarijatu u Varaždinu svećenike kojima su, njegovom odlukom o imenovanjima i razrješenjima u Varaždinskoj biskupiji 2024. godine, dodijeljena nova zaduženja i službe. Biskup im je tom prigodom podijelio dekrete o novim službama.
    Došlo je do sljedećih imenovanja i razrješenja:
    Vlč. Darko Kelemenić razriješen je službe župnika u Župi sv. Jurja mučenika u Svetom Jurju u Trnju i imenovan je župnikom Župe sv. Vida u Pitomači.
    Vlč. lic. theol. Silvio Košćak razriješen je službe župnika u Župi Presvetog Trojstva u Legradu i službe župnog upravitelja u Župi Uznesenja BDM u Đelekovcu i imenovan je župnikom u Župi sv. Jurja mučenika u Svetom Jurju u Trnju.

 

Fotografija župnika iz našeg Donjomeđimurskog dekanata zajedno s biskupom Mons.
Josipom Mrzljakom, prigodom susreta u župi Svetog Jurja u Trnju 12. studenoga 2009. godine.
Na slici su:
1. Mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski
2. Preč. Antun Hoblaj, dekan, župnik u Prelogu
3. Vlč. Đuro Vukalović, župnik u Maloj Subotici
4. Vlč. Pavao Markač, župnik u Svetoj Mariji
5. Vlč. Ivan Mikulan, župnik u Dekanovcu
6. Vlč. Petar Majstorović, župnik u Goričanu
7. Vlč. Josip Pivar, župnik u Podturnu
8. Vlč. Mirko Pilaj, župnik u Donjoj Dubravi i Donjem Vidovcu
9. Vlč. Mato Vonić, župnik u Draškovcu
10. Vlč. Ljuban Škraba, župnik u Kotoribi
11. Vlč. Darko Kelemenić, župnik u Svetom Jurju u Trnju
Papa Benedikt XVI je proglasio godinu svećeništva i veliku molitvu za svećenička zvanja, pa su se župnici donjomeđimurskog dekanata zajedno s našim biskupom preporučili u molitvama.

 

HVALA (nedjelja, 18. kolovoza 2024.)

DRAGI MOJI ŽUPLJANI

Hvala dragome Bogu, što je mene tako možda i nedostojnog odabrao u svoju svećeničku službu. Kroz četiri godine službe kapelana u župi Lepoglava, po dekretu pokojnog biskupa Marka Culeja 1999. godine, imenovan sam ovdje u velikoj, ali prekrasnoj, duhovnoj župi lijepoga Međimurja, najprije upraviteljem, zatim župnikom župe. Kroz 25. godina, svoje župničke službe, pokušao sam na jednostavan, skroman, iskreni i pravedan način voditi ovu našu prekrasnu župu. U nekim stvarima sam uspio, možda sam mogao i više, ali moje srce jednostavnog i skromnog svećenika i čovjeka, nije možda moglo više i dati. Oprostite mi, ako sam mogao i više raditi sa djecom, mladima, odraslima, starcima, bolesnicima, radosnima, žalosnima, sretnima i nesretnima, onima koji su doma i onima koji su u tuđini. Mogao sam bolje, ali sam samo slabi čovjek. Pokušao sam biti nekima svjetlo u radostima, uspjesima života, pratiti od rođenja do smrti. Pokušao sam biti nada tužnima, žalosnima, samima, bolesnima sa kojima je i uvijek će srce svakoga dana kucati, pogotovo u molitvi. Na prvome mjestu bio mi je i uvijek će ostati čovjek a ne dobitak i financijska korist. Zato i mirne i čiste savjesti odlazim, svjestan da nisam zakinuo župu niti jednog čovjeka u financijskom ili drugom smislu. Savjest mi je mirna, te našu, moju voljenu župu čista srca predajem novome župniku vlč. Silviu Košćaku. Sa Farofa (Župnog dvora) uzeo sam samo svoje osobne stvari, malo više od pola kombija vlasnika Zlatka Kramara, iz Svetoga Jurja, kojemu zahvaljujem, i svoga auta, te sve skupa smo odvezli to u novu župu Pitomača. Mnoge svoje osobne stvari, od knjiga do drugih različitih predmeta ostavljam župi ili župniku da napravi sa time što bude najbolje ili kome bude najpotrebnije. Noja sam poklonio nećakinji u Lipiku, a moj pesek ide u utorak u auto i idemo zajedno u novi dom u Pitomaču. Tamo ćemo nas dvoje živjeti i misliti na našu bivšu župu.

Naša župa je najljepši cvijet sa sedam latica, sedam sela župe, te je svaka latica imala isti sjaj u mojemu srcu. Nisam htio praviti razlike. Svaki župljanin je moj brat, sestra, prijatelj i znanac. Poznate me već jako dobro, te vam mogu iskreno reći, kada su se u župi događale lijepe stvari, tako sam bio sretan, veseo, zadovoljan, smijao se, a kada su se događali tužni trenuci, bolesti, sprovodi od djece do starijih ljudi, tragedije, mnogo i mnogo puta sam zaplakao za svoje drage župljane. Jer vi ste moja obitelj, nemam žive roditelje, ali imao sam vas, koji ste mi zamijenili i oca i majku i uvijek sam se rado vraćao kući. A moja kuća bio je Farof. Bili ste moja snaga, utjeha u teškom trenutku moga života, kada sam 2017. imao saobraćajnu nesreću, gdje imam sada u nebu svoga anđela Franju Vlaheka, za kojeg se molim i prikazujem mise. Hvala što ste mi pružili ruku, kada mi je bilo najteže. Sam proces prometne nesreće još traje i nije gotov.

Hvala vam na svemu. Hvala svakome djetetu u župi, svakome mladiću i djevojki, muškarcima, ženama, starijim ljudima, svima koji ste bili moja obitelj.

Hvala i mojim dragim suradnicima u župi. Župnik ne može biti sam. Svima ministrantima, čitačima, župnom zvonaru Josipu i drugima zvonarima iz drugih šest sela naše župe, hvala ekonomskom i pastoralnom vijeću koji se brinu da župa napreduje duhovno i materijalno, našima pjevačima mješovitoga i zbora mladih Nenadu i Marineli, starome kantoru Vladi, svima pokojnima od navedenih, koji su bili članovi bilo kojeg pastoralnog djelovanja. Hvala domaćim sinovima svećenicima i časnim sestrama, koji su radosno dolazili i još dolaze u svoju rodnu župu, pokojnima pokoj vječni. Hvala dragim vjeroučiteljima, pogotovo Valeriji, koja mi je itekako pomogla u pripremi Prve Pričesti i Firme, svim bivšim i sadašnjim ravnateljima škola i svima živima i pokojnima učiteljima. Hvala Nenadu, Martini i drugim suradnicima, koji su organizirali ovu završnu svetu misu. Hvala gospodinu Ivanu Bariću, koji je ogledalo događanja naše župe preko uređenja web stranice župe. Hvala dragim susjedima iz obitelji Zdravka Halića, koji su se brinuli za Farof i moje drage životinje kada god sam negdje bio na hodočašću ili drugim događanjima. Susjedu Dragecu, koji je svojim okom pazio i nadgledao Farof. Svima susjedima i ljudima, koji su mi uvijek bili spremni pomoći. Hvala vatrogascima iz svih sedam sela naše župe, koji su mi uz svoje obaveze, mnogo i mnogo puta bili na pomoći u crkvi i izvan nje. Imamo najbolje vatrogasce u Međimurju. Hvala svima ženama na cvijeću, drugim ukrasima i potrebama za misu. Dragi moji župljani, ako sam koga zaboravio, oprostite mi. Od srca vam hvala.

Hvala i Međimurskoj županiji, općini Donji Kraljevec, pogotovo na uređenju dvorišta i oko crkve, Prelog, Domašinec, svima rukovodiocima u njima i svima članovima u vlasti, što ste na bilo koji način, od srca pomogli našoj župi. Od srca vam svima hvala. Hvala i svim drugim donatorima iz različitih tvrtki, poduzeća, obrta, društava. Grobarima i starima iz župe i sada novima iz Prekoma, hvala na besplatnim kontejnerima prilikom sada čišćenja Farofa. Hvala vam svima. I svakoj baki koja je za mene izmolila krunicu i svakom čovjeku koji me se sjetio u bilo kakvoj situaciji života. Svakoj ženi, majci, baki koja me je nahranila na proštenju ili Farofu. Obitelji Naranđa Stjepana na svakoj fotografiji, videu i svemu što ostaje za povijest župe, koje redovito slaže na web župe naš Ivan.

Molim vas, prihvatite novoga župnika Silvia, pomognite mu. Budite mu desna ruka, kao što ste i meni bili. Bude još bolji od mene, vredniji, vjerujem u to. Mlađi je od mene 20 godina i donijeti će novu svježinu, novi zanos, elan. Molite za njega i sa njime. A ja ću vas tamo daleko uvijek imati u srcu.

I na kraju, makar ću biti župnik u Podravini, vi ćete uvijek ostati moja prva ljubav, koja se nikada ne zaboravlja. Oprostite mi na svemu što nije bilo dobro, samo sam slab čovjek, ne tjelesno, već duhom. Moja vrata u Pitomači na Farofu, uvijek će biti rado otvorena, kada ćete ići prema onome kraju. Uvijek ćete biti moji, a ja ću biti vaš u dobru i zlu, zdravlju i bolesti. Dalje ću vas tješiti preko moje stranice na Facebook portalu, a još više u molitvi. U bilo kakvoj potrebi, pogotovo ako vam bude teško, možete me nazvati, poslati poruku. Uvijek ću biti za vas.

Dragom Međimurju, kroz ovih 25. godina, nisam ostavio niti zlata, niti srebra, niti nešto veliko, sve ste vi to u župi izgradili. To je vaše i budite ponosni na svoje. Ostavio sam najbolje ljude, najvrednije, iskrene, marljive, poštene. To mi je najveći dar. Ja sam u svojoj jednostavnosti i skromnosti dragome svome Međimurju ostavio samu jednu stvar. Ostavio sam i poklonio Međimurju svoju mladost. Oj, mladosti moja, na falačecu zemljice međimurske si prešla…

Neću vam reći Zbogom, nego Doviđenja, jer oni koji se vole, nikada se ne rastaju.

Bog vas blagoslovio dragi moji župljani i drago moje Međimurje!

PS.

Ove moje oproštajne riječi, neću staviti na Facebook, već mi je želja, da ako budete željeli još jedanput to čuti ili pročitati nekome, budete sve to mogli na službenoj web stranici naše župe.   

U Svetom Jurju u Trnju, 18. kolovoza 2024.                      

Darko Kelemenić, župnik