HVALA (nedjelja, 18.
kolovoza 2024.)
DRAGI MOJI ŽUPLJANI
Hvala dragome Bogu, što je mene tako možda i nedostojnog odabrao u
svoju svećeničku službu. Kroz četiri godine službe kapelana u župi
Lepoglava, po dekretu pokojnog biskupa Marka Culeja 1999. godine,
imenovan sam ovdje u velikoj, ali prekrasnoj, duhovnoj župi lijepoga
Međimurja, najprije upraviteljem, zatim župnikom župe. Kroz 25.
godina, svoje župničke službe, pokušao sam na jednostavan, skroman,
iskreni i pravedan način voditi ovu našu prekrasnu župu. U nekim
stvarima sam uspio, možda sam mogao i više, ali moje srce
jednostavnog i skromnog svećenika i čovjeka, nije možda moglo više i
dati. Oprostite mi, ako sam mogao i više raditi sa djecom, mladima,
odraslima, starcima, bolesnicima, radosnima, žalosnima, sretnima i
nesretnima, onima koji su doma i onima koji su u tuđini. Mogao sam
bolje, ali sam samo slabi čovjek. Pokušao sam biti nekima svjetlo u
radostima, uspjesima života, pratiti od rođenja do smrti. Pokušao
sam biti nada tužnima, žalosnima, samima, bolesnima sa kojima je i
uvijek će srce svakoga dana kucati, pogotovo u molitvi. Na prvome
mjestu bio mi je i uvijek će ostati čovjek a ne dobitak i
financijska korist. Zato i mirne i čiste savjesti odlazim, svjestan
da nisam zakinuo župu niti jednog čovjeka u financijskom ili drugom
smislu. Savjest mi je mirna, te našu, moju voljenu župu čista srca
predajem novome župniku vlč. Silviu Košćaku. Sa Farofa (Župnog
dvora) uzeo sam samo svoje osobne stvari, malo više od pola kombija
vlasnika Zlatka Kramara, iz Svetoga Jurja, kojemu zahvaljujem, i
svoga auta, te sve skupa smo odvezli to u novu župu Pitomača. Mnoge
svoje osobne stvari, od knjiga do drugih različitih predmeta
ostavljam župi ili župniku da napravi sa time što bude najbolje ili
kome bude najpotrebnije. Noja sam poklonio nećakinji u Lipiku, a moj
pesek ide u utorak u auto i idemo zajedno u novi dom u Pitomaču.
Tamo ćemo nas dvoje živjeti i misliti na našu bivšu župu.
Naša župa je najljepši cvijet sa sedam latica, sedam sela župe, te
je svaka latica imala isti sjaj u mojemu srcu. Nisam htio praviti
razlike. Svaki župljanin je moj brat, sestra, prijatelj i znanac.
Poznate me već jako dobro, te vam mogu iskreno reći, kada su se u
župi događale lijepe stvari, tako sam bio sretan, veseo, zadovoljan,
smijao se, a kada su se događali tužni trenuci, bolesti, sprovodi od
djece do starijih ljudi, tragedije, mnogo i mnogo puta sam zaplakao
za svoje drage župljane. Jer vi ste moja obitelj, nemam žive
roditelje, ali imao sam vas, koji ste mi zamijenili i oca i majku i
uvijek sam se rado vraćao kući. A moja kuća bio je Farof. Bili ste
moja snaga, utjeha u teškom trenutku moga života, kada sam 2017.
imao saobraćajnu nesreću, gdje imam sada u nebu svoga anđela Franju
Vlaheka, za kojeg se molim i prikazujem mise. Hvala što ste mi
pružili ruku, kada mi je bilo najteže. Sam proces prometne nesreće
još traje i nije gotov.
Hvala vam na svemu. Hvala svakome djetetu u župi, svakome mladiću i
djevojki, muškarcima, ženama, starijim ljudima, svima koji ste bili
moja obitelj.
Hvala i mojim dragim suradnicima u župi. Župnik ne može biti sam.
Svima ministrantima, čitačima, župnom zvonaru Josipu i drugima
zvonarima iz drugih šest sela naše župe, hvala ekonomskom i
pastoralnom vijeću koji se brinu da župa napreduje duhovno i
materijalno, našima pjevačima mješovitoga i zbora mladih Nenadu i
Marineli, starome kantoru Vladi, svima pokojnima od navedenih, koji
su bili članovi bilo kojeg pastoralnog djelovanja. Hvala domaćim
sinovima svećenicima i časnim sestrama, koji su radosno dolazili i
još dolaze u svoju rodnu župu, pokojnima pokoj vječni. Hvala dragim
vjeroučiteljima, pogotovo Valeriji, koja mi je itekako pomogla u
pripremi Prve Pričesti i Firme, svim bivšim i sadašnjim ravnateljima
škola i svima živima i pokojnima učiteljima. Hvala Nenadu, Martini i
drugim suradnicima, koji su organizirali ovu završnu svetu misu.
Hvala gospodinu Ivanu Bariću, koji je ogledalo događanja naše župe
preko uređenja web stranice župe. Hvala dragim susjedima iz obitelji
Zdravka Halića, koji su se brinuli za Farof i moje drage životinje
kada god sam negdje bio na hodočašću ili drugim događanjima. Susjedu
Dragecu, koji je svojim okom pazio i nadgledao Farof. Svima
susjedima i ljudima, koji su mi uvijek bili spremni pomoći. Hvala
vatrogascima iz svih sedam sela naše župe, koji su mi uz svoje
obaveze, mnogo i mnogo puta bili na pomoći u crkvi i izvan nje.
Imamo najbolje vatrogasce u Međimurju. Hvala svima ženama na
cvijeću, drugim ukrasima i potrebama za misu. Dragi moji župljani,
ako sam koga zaboravio, oprostite mi. Od srca vam hvala.
Hvala i Međimurskoj županiji, općini Donji Kraljevec, pogotovo na
uređenju dvorišta i oko crkve, Prelog, Domašinec, svima
rukovodiocima u njima i svima članovima u vlasti, što ste na bilo
koji način, od srca pomogli našoj župi. Od srca vam svima hvala.
Hvala i svim drugim donatorima iz različitih tvrtki, poduzeća,
obrta, društava. Grobarima i starima iz župe i sada novima iz
Prekoma, hvala na besplatnim kontejnerima prilikom sada čišćenja
Farofa. Hvala vam svima. I svakoj baki koja je za mene izmolila
krunicu i svakom čovjeku koji me se sjetio u bilo kakvoj situaciji
života. Svakoj ženi, majci, baki koja me je nahranila na proštenju
ili Farofu. Obitelji Naranđa Stjepana na svakoj fotografiji, videu i
svemu što ostaje za povijest župe, koje redovito slaže na web župe
naš Ivan.
Molim vas, prihvatite novoga župnika Silvia, pomognite mu. Budite mu
desna ruka, kao što ste i meni bili. Bude još bolji od mene,
vredniji, vjerujem u to. Mlađi je od mene 20 godina i donijeti će
novu svježinu, novi zanos, elan. Molite za njega i sa njime. A ja ću
vas tamo daleko uvijek imati u srcu.
I
na kraju, makar ću biti župnik u Podravini, vi ćete uvijek ostati
moja prva ljubav, koja se nikada ne zaboravlja. Oprostite mi na
svemu što nije bilo dobro, samo sam slab čovjek, ne tjelesno, već
duhom. Moja vrata u Pitomači na Farofu, uvijek će biti rado
otvorena, kada ćete ići prema onome kraju. Uvijek ćete biti moji, a
ja ću biti vaš u dobru i zlu, zdravlju i bolesti. Dalje ću vas
tješiti preko moje stranice na Facebook portalu, a još više u
molitvi. U bilo kakvoj potrebi, pogotovo ako vam bude teško, možete
me nazvati, poslati poruku. Uvijek ću biti za vas.
Dragom Međimurju, kroz ovih 25. godina, nisam ostavio niti zlata,
niti srebra, niti nešto veliko, sve ste vi to u župi izgradili. To
je vaše i budite ponosni na svoje. Ostavio sam najbolje ljude,
najvrednije, iskrene, marljive, poštene. To mi je najveći dar. Ja
sam u svojoj jednostavnosti i skromnosti dragome svome Međimurju
ostavio samu jednu stvar. Ostavio sam i poklonio Međimurju svoju
mladost. Oj, mladosti moja, na falačecu zemljice međimurske si
prešla…
Neću vam reći
Zbogom, nego Doviđenja, jer oni koji se
vole, nikada se ne rastaju.
Bog vas blagoslovio
dragi moji župljani i drago moje Međimurje!
PS.
Ove moje oproštajne riječi, neću staviti na Facebook, već mi je
želja, da ako budete željeli još jedanput to čuti ili pročitati
nekome, budete sve to mogli na službenoj web stranici naše župe.
U
Svetom Jurju u Trnju, 18. kolovoza 2024.
Darko Kelemenić, župnik