Donji Hrašćan

(Lat: Inferior Hrastyan, mađ: Harastyán)

Ime je mjesto dobilo po velikim, višestoljetnim hrastovim šumama koje su ga okruživale. Prvi se puta u povijesnim vrelima spominje 1476. godine. Zanimljivo je da, iako je selo smješteno blizu rijeke Mure, nije bilo tijekom XVI. i XVII. stoljeća u sastavu vojvoda niti sa sjedištem u Goričanu, niti onoga sa sjedištem u Novakovcu.

Selo Donji Hrašćan se u upravnom smislu 1720. godine nalazilo u judikatu odnosno španatu Magni Campi (Veliko Polje), danas Sveti Križ.

Godine 1734. stanovnici Donjeg Hrašćana platili su 91 forintu kraljevskog poreza ili dike. To pak znači da su podložnici tada držali u selu ukupno 9 selišta. Već1740. godine 8 obveznika dike u selu ukupno su platili za tu godinu 95 forinte i 21 novčić poreza.

Urbar za selo Donji Hrašćan donijet je zajedno sa urbarima sela Štrukovec i Palinovec 1768. godine. Urbar za Donji Hrašćan, taj izuzetno važan dokument kojim su regulirana sva prava i obveze feudalnih podložnika, ima uobičajenu strukturu, a sačuvan je primjerak pisan na hrvatskom jeziku. Jedno cijelo selište po tom dokumentu imalo je u Donjem Hrašćanu 22 jutra oranica i sjenokoša na osam kosaca. Svi su stanovnici bili kmetovi Čakovečkog vlastelinstva ili Ivana pl. Koosza.

U Županijskom arhivu u Zalaegerszegu čuvaju se popisi ratnog poreza - takozvane dike (Conscriptionis Dicales) koji su prvorazredni dokument za utvrđivanje gospodarskog i socijalnog stanja u selu Donji Hrašćan. Popis kraljevskog poreza ili dike za selo Donji Hrašćan sačuvan je za vrijeme od 1775. do 1840. godine. Na početku promatranog razdoblja u selu je bilo 18 poreznih obveznika, od toga čak 14 u statusu kmeta, 2 u statusu inquilina (stanari, želira) i dva u statusu subinquilina (podstanara).

Zanimljivo je da se do sredine 19. stoljeća vrlo malo toga promijenilo u selu. Broj poreznih obveznika povećao se na 22, a onih u statusu kmeta smanjio se za samo dvojicu. Još od 1783. godine u selu nije bilo djevojke starije od 16 godina. Dakle, djevojke su se vrlo rano udavale. Volova je u selu bilo uvijek malo, a stočna kuga nije drastično pogodila stanovnike Donjeg Hrašćana. Samo je 1779. godine bilo u selu manje krava nego poreznih obveznika. Sasvim krajem 18. stoljeća stanovnici Donjeg Hrašćana su se intenzivno počeli baviti uzgojem duhana. Godine 1801. prodali su čak 20 centi duhana (oko 1000 kilograna).

U vremenu od 1785. do 1791. Zaladska županija je bila u sastavu Zagrebačkog okružja. Međimurje je tada imalo hrvatsku administraciju.

U veljači 1786. godine obavljen je popis stanovništva u Međimurju te je izdan dokument pod naslovom Sumarium totius impopulationis in Processu Insulano post perectam pro anno 1786. U Donjem Hrašćanu tada je bilo 25 kuća, 29 obitelji i ukupno 181 stanovnik.

U Donjem Hrašćanu je 1828. godine ukupno živjelo 206 ljudi. Selo Hraschan (Also) je imalo 26 kuća. Osim jednog protestanta svi su drugi stanovnici po vjeri bili katolici. Židova nije bilo u selu.

Hrvatska je administracija u Međimurju 1857. godine obavila temeljiti popis stanovnika. Donji Hrašćan je Hrastjan Doljnji i navodi se kao selo koje pripada kotaru i pošti u Prelogu, te ima 28 kuća i 285 stanovnika.. Svi su stanovnici bili rimokatolici i pripadali župi u Svetom Jurju u Trnju.

U vrijeme dualizma mađarske su vlasti redovito radile popise stanovništva. Već 1869. godine Donji Hrašćan je imao 310 stanovnika. Godine 1880. bilo je 317 stanovnika, a 1890. čak 363 stanovnika što je bilo najveće zabilježeno povećanje stanovnika u selu kroz 10 godina. Veliki požar koji je 1888. godine pogodio Donji Hrašćan očito nije ostavio značajnijega traga, odnosno vrlo su brzo bile sanirane njegove posljedice. Tu se, koliko je poznato, prvi puta očitovala velika uzajmnost i visoki stupanj solidarnosti i zajedništva tako karakterističan za stanovnike Donjeg Hrašćana.

U 20. stoljeće, prema popisu iz 1900. godine, Donji Hrašćan je ušao s 348 stanovnika, 168 muških i 180 ženskih. Za hrvatski kao materinji jezik izjasnilo se 342 stanovnika i 6 stanovnika za mađarski. Mađarski je govorilo 25 stanovnika. U selu je živjelo 343 rimokatolika i 5 Židova. Pismeno je bilo 153 stanovnika. Kuća je bilo 33. Od toga 12 zidanih, 21 od nabijene ilovače, te 12 pokrivenih crijepom i 21 šopom. Drvenih kuća nije bilo. Godine 1910. Donji Hrašćan je imao 458 stanovnika. Selo je nosilo mađarsko ime HARASTYÁN, a u upravnom se smislu nalazilo u općini Hodošan. Prvi popis stanovnika u Kraljevini SHS donosi podatak da u Donjem Hrašćanu živi 543 stanovnika.

Porezna općina Hrašćan dolnji imala je 1925. godine dijelove rudina koje su bile u vlasništvu Čakovečkog vlastelinstva. Bili su to dijelovi rudina Brezje, Prudnica, Gačice, Kutić u Brezju, Pri lesi, Zavrtje u Kmice, Med bereki, Prudje, Dubravska seća, Hrastje, Vašćak, Rakitovec, Nakel i pašnjak Gulišćak. Donji Hrašćan je, doista, između dva svjetska rata doživio demografski bum. Već 1931. godine u selu je bilo 667 stanovnika, čak 124 više nego deset godina ranije.

Vatrogasci Donjeg Hrašćana niz su godina djelovali bez službene registracije. Imali su malu lako prenosivu ručnu štrcaljku koju su čuvali u skromnom drvenom spremištu u centru sela. Nabavili su je vrlo vjerojatno odmah nakon velikog požara koji je pogodio selo 1888. godine. S tom ručnom štrcaljkom su često i vrlo uspješno sudjelovali u gašenjima požara u selu i okolnim mjestima. DVD Donji Hrašćan osnovan je 1. travnja 1939. godine. U času osnivanja društvo je brojilo 34 aktivna člana. Od osnivanja DVD je najpostojanija društvena organizacija u mjestu. Vatrogasci su najčešće bili inicijatori i nositelji društvenih akcija. Prvi agregat nabavljan je 1941., a drugi "Ziegler"1965. godine. Vatrogasno spremište izgrađeno je 1969. godine. Danas DVD Donji Hrašćan ima solidnu opremu za gašenje požara i kombi vozilo.

Nakon mađarske okupacije Međimurja 1941. godine brutalni postupci mađarskih i njemačkim okupacijskih snaga, osobito nakon listopada 1944. godine, posve su Međimurce priklonili Narodnooslobodilačkom pokretu. Iz Donjeg Hrašćana u partizane je stupilo 11 boraca, od kojih 3 poginula. U nacističkim zatvorima i logorima život je izgubilo također troje Donjohraščančana.

Odmah nakon oslobođenja od mađarske i njemačke okupacije u travnju 1945. godine u Donjem Hrašćanu je kao i u svim međimurskim selima kao organ nove vlasti osnovan Narodooslobodilački odbor (NOO) Donji Hrašćan. Izbori za nove odbore provedeni su već u rujnu 1945. godine. Mjesni narodni odbori, koji su osnovani u svim selima, utvrđuju se kao najniži organi vlasti koje neposredno bira narod. Već iste godine otvara se proces u kojem se smanjuje njihov broj, te nekoliko manjih naselja ima jedan mjesni odbor. Donji Hrašćan je tada pripao pod nadležnost Mjesnog narodnog odbora Hodošan.

Najviše stanovnika u svojoj povijesti Donji Hrašćan je imao 1948. godine. Tada je u 125 domaćinstava živjelo 712 stanovnika. U jednom domaćinstvu prosječno je živjelo 5,7 stanovnika. Donji Hrašćan je 1952. godine dobio električnu struju. Bio je to bez sumnje veliki događaj u selu, događaj koji je iz temelja promijenio život mještana.

U vrijeme drugog popisa stanovnika obavljenog u novoj Jugoslaviji 1953. godine u Donjem Hrašćanu je u 137 domaćinstava živjelo 695 stanovnika. Prosječno 5,07 po domaćinstvu. Započeo je ukupni trend smanjivanja broja stanovnika. Za ilustraciju 1961. godine u selu je bilo 630 stanovnika u 150 domaćinstava.

U vremenu od 1961. do 1971. godine, zaustavljen je nagli pad broja stanovnika. Čak je 1971. godine zabilježeno dva stanovnika više nego 1961. godine. Godine 1971. u Donjem Hrašćanu je bilo 632 stanovnika,od toga 316 muških i 316 ženskih. Međutim, smanjen je broj domaćinstava na 141 domaćinstvo, što govori o slabijim socijalnim prilikama. Podaci o zaposlenosti vrlo su zanimljivi. U selu je registrirana 161 zaposlena osoba, od toga čak 117 u inozemstvu, tj. svako treće seosko domaćinstvo imalo je nekoga zaposlenoga u inozemstvu.

Najstariji dokument koji govori o nogometu u Donjem Hrašćanu je fotografija snimljena 1. lipnja 1953. godine prilikom proslave prve godišnjice elektrifikacije Donjeg Hrašćana. U kompletnoj sportskoj opremi s prugastim dresovima nogometaši Donjeg Hrašćana fotografirani su zajedno s članovima KUD-a i DVD-a Donji Hrašćan. Do 1971. godine kada je klub službeno registriran i dobio ime "Borac" Donji Hrašćan, igrane su povremeno prijateljske utakmice s klubovima iz susjednih mjesta.

Još 1963. godine u selu je osnovana Mjesna zajednica Donji Hrašćan koja će u idućih 30 godina voditi sve akcije na komunalnom uređenju sela. U mjesnim zajednicama se za potrebe lokalne sredine razvio institut samodoprinosa koji je bio snažan faktor utjecaja građana na razvoj sredine u kojoj su živjeli. Imali su neposrednu priliku odlučivanja jer su vlastitim sredstvima usmjeravali taj razvoj. Gotovo svi komunalni objekti, objekti infrastrukture, školske zgrade, dječji vrtići, zdravstveni objekti i niz drugih sadržaja u svim međimurskim mjestima izgrađeni su samodoprinosom. U Donjem Hrašćanu je to bio asfalt, rekonstrukcija niskonaponske mreže, obnova i uređenje zgrade stare škole u Društveni dom, izgradnja javne vodovodne mreže, uvođenje telefona, pomoć društvenim organizacijama i niz drugih akcija. Popisi stanovništva obavljeni 1981. i 1991. godine donose za Donji Hrašćan neobične podatke. Naime, u selu je i 1981. i 1991. godine bio jednaki broj stanovnika - 592.

U Domovinskom ratu 1991. - 1995. stanovnici Donjeg Hrašćana uzeli su aktivnog učešća i borili se u različitim postrojbama Hrvatske vojske: 54. samostalnoj pješačkoj bojni, 34. inženjerijskoj bojni i nekadašnjoj Teritorijalnoj obrani Čakovec borilo se ukupno 20 žitelja Donjeg Hrašćana. Hvala Bogu, nitko nije poginuo.

ŠRD "Črnec" osnovano je 27. listopada 1999. godine. Do tada brojni ribolovci iz Donjeg Hrašćana bili su članovi ŠRD N"Trnava" Hodošan. Društvo ima ribnjake "Trate" i "Opletare" koje redovito poribljava.

Neki dodatni podaci o broju stanovnika:

1467. - Hrascsan

1786. - u selu je bilo 25 kuća, 29 obitelji i ukupno 181 stanovnik. Od toga bilo je 86 ženskih. Plemića je bilo čak 10, 1 obrtnik, a 10 je stanovnika bilo u statusu kmeta.

1828. - Hraschan (Also) - kuća 26, katolika 205, protestant je bio jedan, a Židova u selu nije bilo. Ukupno je u Donjem Hrašćanu živjelo 206 ljudi.

1857. - popis je radila hrvatska administracija. Hrastjan Doljnji navodi se kao selo koje pripada kotaru i pošti u Prelogu, ima 28 kuća i 285 stanovnika. Svi su stanovnici rimokatolici i pripadaju župi u Svetom Jurju u Trnju.

1869. – 310 stanovnika

1880. – 317 stanovnika

1890. – 363 stanovnika

1900. – 348 stanovnika, 168 muških i 180 ženskih. Za hrvatski kao materinji jezik izjasnilo se 342 stanovnika i 6 mađarski. Mađarski je govorilo 25 stanovnika. U selu je živjelo 343 rimokatolika i 5 Židova. Pismeno je bilo 153 stanovnika. Kuća je bilo 33. Od toga 12 zidanih, 21 od nabijene ilovače, te 12 pokrivenih crijepom i 21 šopom.

1910. – 458 stanovnika. Selo je dobilo mađarsko ime HARASTYÁN, a u upravnom se smislu nalazi u općini Hodošan.

1921. – 543 stanovnika

1921. – 1941. U tom vremenu nastalo novo naselje Novi Donji Hrašćan na pašnjaku uz cestu Donji Hrašćan – Turčišće. Nazvano po Donjem Hrašćanu.

1925. – 45 kuća i 544 stanovnika. Selo u općini Hodošan, a propada pošti Donji Kraljevec.

1931. – 667 stanovnika

1948. – 712 stanovnika

1953. – 695 stanovnika

1961. – 630 stanovnika

1971. – 632 stanovnika, od toga 316 muških i 316 ženskih, 141 domaćinstvo, 136 stanova, zaposleno 161 od toga 117 u inozemstvu, dio naselja zove se Gubešćak, sve u katarskoj općini i MZ Donji Hrašćan, 11 konja, 314 goveda, 596 svinja,

1981. – 592 stanovnika

1991. – 592 stanovnika

2001. – 508 stanovnika u 149 kućanstava

Izvori:

ã Vladimir Kalšan, prof., Općina Donji Kraljevec, Monografija, Poglavarstvo općine Donji Kraljevec, svibanj 2005.

Ò obradio: Ivan Barić

O školstvu u Donjem Hrašćanu pogledati web stranicu OŠ Hodošan