Skica za povijest jednog mjesta
Zadnja verzija ovoga teksta pisana je 22. rujna 2006. godine
Hodošan
(Hodosányi)
Prostor Hodošana vrlo je bogat arheološkim lokalitetima. Ti lokaliteti govore o kontinuitetu života od mlađeg željeznog doba do ranog srednjeg vijeka. Na lokalitetu Staro groblje Sratka, stotinjak metara južno od današnjeg mjesnog groblja, 1967. godine je prilikom iskopa šljunka slučajno nađen grob s kosturnim ukopom. U grobu je nađeno i oružje. Nalaz datiran u mlađe željezno doba, odnosno u vrijeme od 3 do 1. stoljeća prije Krista je nažalost izgubljen. Još 1977. godine istočno od današnjeg Hodošana na mikrolokaciji Mala Gorica utvrđen je povišeni teren većih dimenzija pravilnog kružnog oblika. Pronađeni nalazi nažalost nisu bili dostatni za preciznu determinaciju arheološkog lokaliteta.
Dva su lokaliteta u širem arealu Hodošana iz vremena antike. U Muršćaku na mikrolokalitetu Komparija prilikom oranja njive Tomo Mesarić iz Goričana je 1981. godine našao brončanu statuetu boga Herkula. Nalaz je datiran u I.-II. stoljeće. Također u Muršćaku na lokalitetu Treći leš, pola kilometra sjeverno od Trnave, uz suho korito potoka Mlake 1986. godine je utvrđen antički nalaz. Radi se o keramici, te o brončanom fragmentu zrcala. Oko kilometar i pol sjeveroistočno od Hodošana na lokalitetu Velika Gorica nalazi se veće uzvišenje pravilnog kružnog oblika koje je bilo pogodno za naselje. Pronađena je keramika datirana u 11. stoljeće. Na lokalitetu Staro groblje zapadno od današnjeg naselja uz potok Sratku pokusnim iskapanjem 1986. godine utvrđena je nekropola - groblje na redove datirana u vrijeme od 13. do 16 stoljeća.1
Hodošan je svoje ime dobio 1232. godine kada se kao feudalni posjednik u Međimurju spominje grof Hodoš. Sredinom 14. stoljeća u vrijeme gospodstva obitelji Lacković Međimurje postaje jedinstveni feudalni posjed, te i posjed Hodošan postaje njegovim dijelom. U popisu međimurskih naselja Hodošan se spominje i 1478. godine kao Hudošan, a 1638. godine pod današnjim imenom Hodošan.
Godine 1672. na teritoriju Hodošana bilo je čak 34 posjednika kojima su Zrinski podijelili zemlju kao naknadu za vojničku službu. Hodošan je bio dio vojvodata, vojne upravne jedinice, sa sjedištem u Goričanu. Vojvodati su bile posebne upravne jedinice u sastavu Legradske kapetanije, a organizirane su za borbu protiv Turaka koji su imali sjedište u današnjoj Nagykanizsi. Ti su vojnici - slobodnjaci dobili po 1/4 selišta, dakle oko 8 jutara oranica i livada kao naknadu za svoju vojničku službu. Kao naknadu za uživanje zemlje na poziv feudalnog gospodara morali su kao pješaci posve vojnički opremljeni krenuti u rat. "Conscriptio dominii Csaktornya Godine 1682. dva konjanika davao je u Hodošanu samo Bartolomej pl. Milley. Zanimljivo je da u Hodošanu živi 29 vojnika-seljaka koji služe kao pješaci.
Godine 1718. godine cijelo je selo bilo u posjedu Čakovečkog vlastelinstva. Podložnici - kmetovi u Hodošanu uglavnom su držali 1/8 ili 1/16 selišta, odnosno 2 do 4 jutra oranica i livada. Nakon oslobođenja Međimurja od turske opasnosti zaboravili su seljaci - vojnici svoju višedesetljetnu funkciju, kada je granica Čakovečkog vlastelinstva, koju su branili, bila ujedno i državna granica s Osmanlijskim carstvom. Oko 1720 godine Čakovečko je vlastelinstvo sa svojim seljacima - vojnicima bilo u par poziciji. Više nije bila potrebna njihova vojnička služba, a nisu se više niti htjeli vratiti u položaj vlastelinskih podložnika. Svoje urbarijalne obveze plaćali su zakupom (arendom). U Hodošanu je1720. bilo 28 vojničkih obitelji. Posjede u najmu vlastelinstva veličine osmine i šesnaestine selišta, držalo je u Hodošanu ukupno 32 kućegospodara. Plaćao se godišnji najam u iznosu od 50 forinti.
Već 1729. godine na posjedu Hodošan (Possessio Hodusan) u popisu stanovnika nabraja se i 8 libertina, odnosno slobodnjaka.
Stanovnici Hodošana su 1734. godine platili 570 forinti kraljevskog poreza odnosno dike, najviše od svih mjesta u današnjoj općini Donji Kraljevec.
Poznati popis stanovnika iz 1786. godine govori da su u selu bile 92 kuće, 105 obitelji i ukupno 808 stanovnika. Od toga ženskog spola 384. U statusu kmeta bilo je 48 kućegospodara. U selu je već tada bilo 7 obrtnika i trgovaca. Oženjenih je muškaraca bilo 159, neoženjenih i udovaca 271, osmorica njih bilo je odsutno negdje u zemlji, a za dvojicu se nije znalo gdje su. U selu je živjelo 18 stranaca.
U Hodošanu nije bilo mnogo plemstva. U 17. stoljeću spominje se obitelj Milley (Milej) koja je držala posjed veličine oko 3 selišta, te je bila obvezna davati dva konjanika kada je kralj pozvao podanike u rat. Početkom 19. stoljeća Ladislav pl. Tkalčić je od Čakovečkog vlastelinstva zakupio posjed u Hodošanu. U popisima plemstva Zaladske županije njegov se sin Josip još 1845. godine spominje kao posjednik u Hodošanu.
U administrativnom smislu u vrijeme Zrinskih Hodošan je bio dio judikata sa sjedištem u Donjem Kraljevcu. Zanimljivo je da je od 1672. do 1720. dakle u vrijeme komorske uprave u Međimurju Hodošan bio u sastavu Vojvodata Goričan, a potom opet u Judikatu Donji Kraljevec.
Urbar sela Hodošan donijet je 1768. godine i bio je zajednički za nekoliko sela donjeg Međimurja.
Osnovna socijalno-ekonomska slika Hodošana u 18. i 19. stoljeću vidljiva je iz spisa koji se odnose na ubiranje kraljevskih poreza. Godine 1775. u Hodošanu je bilo 89 poreznih obveznika, od toga samo 45 kmetova, dakle gotovo 50 posto stanovnika nije imalo kmetske obveze. Tih 89 poreznih obveznika stanovalo je u 82 kuće. Već 1801. godine bilo je 105 poreznih obveznika, od toga 65 kmetova, što govori da se broj kmetova razmjerno povećao. Tada je u Hodošanu bila 101 kuća.
Uoči revolucionarne 1848. godine u Hodošanu je bio 161 porezni obveznik. Od toga samo ih je 11 bilo kmetova, što govori da su si stanovnici Hodošana sami otkupili slobodu. U selu je bilo 129 kuća. Ako se usporede podaci iz 1775. i 1847. godine, vidi se da je prosječni kućegospodar posjedovao gotovo upola manje 1847. nego što je imao 1775. godine.
Modernu upravnu organizaciju donijela je revolucionarna 1848. godina koja je razorila feudalni društveni i gospodarski sustav. U vrijeme hrvatske administracije u Međimurju u vremenu od 1848. do 1861. godine, Hodošan je bio općina u preloškom kotaru. Uz Hodošan sjedišta općina bila su u Prelogu, Kotoribi i Svetoj Mariji. Isti status sjedišta općine Hodošan je imao i u Austro-Ugarskoj monarhiji i u staroj Jugoslaviji.
U vrijeme hrvatske administracije u Međimurju (1848. - 1861.) popis stanovnika obavljen je 1857. godine. Hodošan je tada imao 144 kuće i 1203 stanovnika. Osim dva Židova svi su ostali stanovnici rimokatolici. Zanimljivo je da uz podatke o Hodošanu stoji i napomena da tu spada i kuća Podnova, te Mali kut i mlin Inkejana mala, odnosno Ternavski mlin. Godine 1868. u selu je živjelo 1283 stanovnika i svi su također po vjeri bili rimokatolici. U Hodošanu je 16. ožujka 1885. utemeljena pošta.
Godine 1890. selo je dobilo mađarsku verziju svoga imena HODOSÁNYI. Tada je imalo 1539. stanovnika. Prvi puta DVD Hodošan osnovan je 1890. godine u vrijeme dualizma i službeno registriran 1893. godine u Katastru društvenih organizacija Zaladske županije u Zalaegerszegu u Mađarskoj.
Opisujući Hodošan mađarski etnolog i povjesničar Ferenc Gönzi (Genci) napisao je 1895. godine da je selo izgrađeno na močvarnom tlu, te da su njegovi stanovnici nekad bili vrlo bogati, ali su osiromašili zbog čestih požara koji su pogađali selo, te nakon što je 1825. godine bila zabranjena sadnja duhana.
Početkom 20. stoljeća, točnije 1900. godine mađarske su vlasti, u vrijeme najžešće mađarizacije međimurskih Hrvata, radile vrlo osebujan popis stanovništva. U njemu podanici krune sv. Stjepana nisu mogli izraziti svoju nacionalnu pripadnost, već isključivo poznavanje jezika. Svi oni koji su znali nešto mađarski tretirani su Mađarima. Hodošan je u to vrijeme imao 1590 stanovnika, 785 muškog i 805 ženskog spola. Za hrvatski jezik kao materinji jezik izjasnilo se 1549, za mađarski 40 i njemački tek jedan stanovnik. Mađarski je jezik govorilo 503 stanovnika, a ukupno je u Hodošanu bilo 850 onih koji su znali čitati i pisati. Po vjeri u selu je bilo 1577 rimokatolika, 1 protestant i 12 Židova. Kuća je u Hodošanu bilo 172.
Tijekom I. svjetskog rata privremeno je prekinut rad hodošanskih vatrogasaca zbog odlaska na front velikog broja ljudi. Po završetku rata 1918. godine rad je nastavljen, ali je tek 1925. godine i službeno registriran. Ponovna registracija obavljena je 14. lipnja 1925. godine.
Prvi popis stanovnika u staroj Jugoslaviji iz 1921. godine govori da je u Hodošanu bilo1940 stanovnika. Najviše stanovnika u svojoj povijesti Hodošan je imao deset godina kasnije, točnije 1931. godine. Tada je u Hodošanu živjelo čak 1964 stanovnika. Bio je to najveći broj stanovnika u povijesti Hodošana.
U upravnom i administrativnom smislu Međimurje je po Zakonu o oblasnoj i kotarskoj samoupravi od 26. travnja 1922. godine potpalo pod oblast sa sjedištem u Mariboru. Tada je Međimurje imalo dva kotara i 26 općina, po 13 u svakom kotaru.
Po uvođenju diktature 1929. godine Međimurje je pripalo Savskoj banovini sa sjedištem u Zagrebu, a potom je od 1939. godine u sastavu Banovine Hrvatske. Imalo je dva kotara: Čakovec i Prelog i ukupno 23 upravne općine. Općine su ukinute u Hodošanu i Svetom Jurju u Trnju. Sjedište općine bio je Donji Kraljevec.
Rudine u poreznoj (katastarskoj) općini Hodošan u vlasništvu Čakovečkog vlastelinstva koje su 1925. godine bile predmetom agrarne reforme bile su Biškupec, Lešće, Črotovica, Duga sjenokoša, Melinišće, Melin kut, Slukovski kut, Purgarina i Hodošanska gmajna.
Hodošan je između dva svjetska rata bio veliko i važno mjesto donjeg Međimurja. Tome u prilog govori i činjenica da se trgovinom bavilo mnogo ljudi. U svibnju 1938. godine u Hodošanu je izašao šaljivi list "Hodošanski Klopotec". Humoristični prvijenac anonimnih autora i izdavača izašao je u svibnju, umjesto za poklade i izazvao veliku buru u selu.
Mađarska okupacijska vojska ušla je u Hodošan 16. travnja 1941. godine. Već krajem kolovoza uvedena je u Međimurje civilna uprava. Mađari su ponovo Hodošan pretvorili u općinsko središte.
Suprotstavljajući se mađarskoj okupaciji Međimurja 1941. -1945. godine veliki je broj stanovnika Hodošana bio u partizanskim postrojbama. Do 6. travnja 1945. godine u partizane su stupilo 21 žitelja Hodošana, od kojih je 12 poginulo. U nacističkom logoru život je izgubio jedan Hodošančan.
Odmah nakon oslobođenja od mađarske i njemačke okupacije 1945. godine organizirana je nova narodna vlast u dva privremena kotarska narodnooslobodilačka odbora, Čakovec i Prelog. NOO osnovan je i u Hodošanu.
Godine 1948. u selu je bilo 1957 stanovnika koji su živjeli u 383 domaćinstava. U jednom domaćinstvu prosječno je živjelo 5,11 stanovnika. Mjesni narodni odbor (MNO) Hodošan činila su 1951. godine sela Hodošan i Donji Hrašćan. Ukupno je na području MNO bilo 508 domaćinstava i 2.669 stanovnika.
Godine 1952. uvedena je električna struja u selo Hodošan. Akcija oko elektrifikacije vođena je kao i u drugim međimurskim mjestima. Bio je izabran Odbor za elektrifikaciju koji je anketirao domaćinstva, odredio način prikupljanja sredstava, naručio projekte, angažirao izvođače i nabavio materijal. Posao su uspješno obavili i 16. studenoga 1958. godine svečano je puštena u uporabu ulična električna rasvjeta.
Popis stanovništva obavljen 1953. godine donosi podatak da je u Hodošanu tada živjelo 1805 stanovnika u 392 domaćinstava.U jednom domaćinstvu prosječno je živjelo 4,60 sanovnika.
Poljoprivredna zadruga Hodošan imala je 1956. godine 5 pogona i svi su rentabilni. Zadruga ima i vlastitu ekonomiju koja je zapošljavala tridesetak radnika. Poljoprivredna ekonomija u Hodošanu postala je 1960. godine samostalni pogon. Te je godine obavljen takozvani popis poljoprivrede. U Hodošanu je tada bilo 379 gazdinstava koja su koristila 830 hektara obradivih površina.
Službeni popis stanovništva iz 1961. godine govori da je Hodošan imao 1671 stanovnika u 392 domaćinstava. U jednom domaćinstvu prosječno je živjelo 4,26 stanovnika. Od 1961. do 1965. godine djelovala je Limena glazba DVD-a Hodošan. Veliko zanimanje za organizaciju limene glazbe, nabava instrumenata, probe i nastupi brzo su iscrpili Hodošančane.
U Velikoj elementarnoj nepogodi koja je 1962. godine pogodila Hodošan, kada je olujni vjetar srušio nekoliko kuća i gospodarskih zgrada, osobito su se u saniranju šteta istakli domaći vatrogasci. Dva nova vatrogasna agregata nabavljena su 1963. godine. Te je godine bila u tijeku gradnja novog Vatrogasnog doma s četiri prostorije i ukupno 155 m2 površine. Vatrogasni dom i vatrogasno spremište bili su dovršeni krajem 1963. godine.
Športsko ribolovno društvo "Trnava" Hodošan osnovano je 18. veljače 1962. godine. U društvu su bili i ribolovci iz Donjeg Hrašćana, Donjeg Pustakovca, Goričana i Svetog Jurja u Trnju . U času osnivanja društvo je brojilo 40 članova.
Dobrovoljnim radom s ukupno 680 dobrovoljnih radnih sati i dobrom organizacijom posla 1963. godine uređen je park u središtu sela. Kada pak je 1965. godine selo dobilo asfalt nakon što je asfaltirana cesta Letenye - Čakovec, Hodošan se našao na udaru turista. Prostor oko Društvenog doma uređen je 1967. godine. Asfaltiran je prostor i staze oko Društvenog doma i postavljene su klupe.
Nogometni klub "Budućnost" Hodošan osnovan je početkom kolovoza 1965. godine. Naravno, nogomet se u Hodošanu igrao mnogo prije, a svakako organizirano već sredinom pedesetih godina 20. stoljeća kada je osnovan Nogometni klub "Mladost" Hodošan.
Prema tome današnji NK "Budućnost" Hodošan samo je nastavio djelovati 1965. godine pod novim imenom. Naslijedio je uigranu i dobro vođenu momčad koja je imala čak i juniorski pogon. Zato je ta momčad i mogla odmah postizati zapažene rezultate u redovitom ligaškom natjecanju. Već 1967. godine momčad NK "Budućnost" iz Hodošana je uvjerljivo osvojila naslov prvaka nogometnog Centra Prelog.
Na temelju odluke koja je zamjenjivala urbanistički plan 1970. godine u Hodošanu je osigurano čak 400 novih gradilišta za izgradnju privatnih stambenih i gospodarskih objekata. U osnovi po toj odluci Hodošan će se širiti zapadno od postojećeg naselja. Izgradnja novog naselja "Kuk" započela je 1973. godine.15 U prvi mah bilo je uređeno 41 gradilište, a osigurana je mogućnost da se u naselju sagradi ukupno 59 novih kuća.
Trend smanjivanja stanovnika nastavljen je i 1971. godine. Tada je Hodošan imao 1610 stanovnika i 380 domaćinstava. U vremenu između 1971. i 1981. godine veliki je broj stanovnika Hodošana otišao na privremeni rad u strane zemlje.
Samodoprinosom izglasanim 1974. godine do 1979. godine asfaltirane su ulice u dužini od 5 kilometara, izgrađene su dvije trafostanice, uređeno je groblje, popravljeni su poljski putovi, te je asfaltirano rukometno igralište uz osnovnu školu. U suradnji s Mjesnom zajednicom Donji Hrašćan izgrađena je automatska telefonska centrala s 180 brojeva.
DVD Hodošan je nakon promjene rukovodstva 1980. godine obnovilo i intenziviralo rad. U suradnji s Osnovnom školom Hodošan i mjesnom izviđačkom organizacijom osnovano je pionirsko i omladinsko vatrogasno odjeljenje. Takva vrlo živa djelatnost odvija se do današnjeg dana. Hodošanski vatrogasci su dobro opremljeni i organizirani duboko ukorijenjeni u svojoj sredini. Novi Vatrogasni dom sagrađen je i uređen, te posvećen 25. kolovoza 1995. godine prigodom proslave 70. obljetnice društva. 2005. DVD objavljuje svoju Monografiju i objavljuje konačno svoju godinu utemeljenja (1890.)
U siječnju 1980. godine je uveden novi samodoprinos na pet godina. Uz izgradnju objekata nove škole građani su se odlučili i za izgradnju trafostanice i rekonstrukciju niskonaponske mreže, adaptaciju zgrade stare škole koja bi trebala služiti društvenim organizacijama, izgradnju mrtvačnice na groblju, te preseljenje Zadružnog doma na drugu lokaciju. Planirala se također izgradnja vodovoda i kanalizacije i modernizacija sportskih terena.
Popis stanovnika iz 1981. godine pokazuje da Hodošan ima 1524 stanovnika u 387 domaćinstava. Međutim, samo je 1343 stanovnika bilo u zemlji. Od društvenih organizacija 1982. godine među najaktivnije spadao je NK "Budućnost", te Izviđački odred "Marijana Gregoran" koji je u to vrijeme brojio čak 102 člana.
Velika akcija u selu na izgradnji vodovodne mreže vodila se krajem 1983. i početkom 1984. godine. Do 15. siječnja 1984. čak je 95 % domaćinstava izvršilo uplatu za priključke na javnu vodovodnu mrežu. Tijekom 1984. godine u mjestu je izgrađeno 2189 metara primarne vodovodne mreže i 7327 metara sekundarne mreže.
NK "Budućnost" je u srpnju 1988. godine organizirao malonogometni turnir na kojem je nastupilo čak 38 momčadi. Izgrađeno je igralište s tribinama, te se po uzoru na austrijske malonogometne turnire igralo s mantinelom. Godine 1989. "Budućnost" je bila jesenski prvak Nogometne lige zajednice općina Varaždin sa 80 % osvojenih bodova. Veliki interes za nogomet i odlični sportski rezultati omogućili su 1991. godine donošenje odluke o gradnji višenamjenskog objekta Sportskoga doma, te rekonstrukciju nogometnog igrališta i izgradnju tribina. Devedesetih godina 20. stoljeća NK Budućnost" Hodošan igrao je značajnu ulogu u promociji međimurskog nogometa na nacionalnom planu natječući se u drugoligaškomm nogometnom društvu. Od 2002. godine NK "Budućnost" igra u I. županijskoj nogometnoj ligi.
Nova telefonska centrala izgrađena je i puštena u promet 1985. godine za potrebe Hodošana i Donjeg Hrašćana. Odmah se pokazala premalom, a 1993. godine je utrostručen njezin kapacitet.
Pogon Poljoprivrednog dobra u Hodošanu imao je 1985. godine 874 hektara oranica, 147 hektara voćnjaka, te 850 grla junadi u tovu u jednom turnusu. U Hodošanu je bilo zaposleno sedamdesetak radnika.
Popis stanovništva prvi puta obavljen 1991. u Republici Hrvatskoj pokazao je da je u Hodošanu te godine živjelo 1463 stanovnika. Po narodnosti svi su bili Hrvati, osim 2 Makedonca, i 3 Albanca.
Mještani Hodošana u velikom su broju sudjelovali u Domovinskom ratu. Borili su se u različitim postrojbama Hrvatske vojske. U 54. samostalnoj pješadijskoj bojni bilo je 12 pripadnika, u 54. pješačkom bataljunu 3 pripadnika, u 7. gardijskoj brigadi "Pumama" bila su 2 pripadnika, a elitnim postrojbama također 2. U 34. inženjerijskoj bojni bila su 14 pripadnika. u Radarskoj postaji jedan. U postrojbama MUP-a Čakovec borila su se dva borca, a 14 mladića bili su pripadnici bivše teritorijalne obrane Čakovec.
Kada je 1993. godine ustrojena Općina Donji Kraljevec Hodošan je ušao u njezin sastav. U selu je oformljen Mjesni odbor Hodošan kao organ mjesne samouprave. Veliki uspjeh u komunalnom opremanju Hodošana dogodio se 1996. godine kada je mjesto dobilo plin.
Mjesna organizacija Crvenog križa je desetljećima djelovala u Hodošanu. Aktivistice Crvenoga križa bile su često glavne nositeljice društvenoga života u selu. Crveni križ prestao je djelovati 1997. godine, kada organizaciju dobrovoljnog davanje krvi i podjele humanitarne pomoći preuzima Osnovna škola Hodošan. Godine 2004. u OŠ Hodošan osnovan je Podmladak Crvenoga križa.
Godine 1999. izgrađena su autobusna stajališta, a godinu dana kasnije obavljena je adaptacija Društvenog doma. 29. rujna 1999. godine svečano je kod Društvenog doma otkriven spomenik poginulim braniteljima Domovinskog rata Darku Tišljariću i Zvonku Zrni.
Mjesna je kapela sv. Ivana Nepomuka te 2000. godine dobila vanjsko osvjetljenje. Sanacija asfaltnog plašta ulica i odvodnja oborinskih voda obavljena je 2002. godine. Parkiralište ispred objekata NK "Budućnost" i ugostiteljskog objekta asfaltirano je 2003. godine. Projektna dokumentacija za izvođenje pješačkih staza izrađena je također 2003. godine. U tijeku je izrada projektne dokumentacije za kanalizaciju, te Prostorni plan naselja Hodošan.
Spomen-ploča svećeniku Luki Puriću, rođenom u Hodošanu 1891. godine, jednom od najistaknutijih boraca za hrvatsku nacionalnu svijest u Međimurju, otkrivena je početkom prosinca 1999. godine. Spomen-ploču je podigla Matica hrvatska Čakovec.
Godine 1999., nakon osnivanja novih društava u susjednim naseljima, ribolovci su Hodošana konsolidirali svoje društvo. Na ribnjaku u Hodošanu, na betonskoj je podlozi montiran kiosk koji je poslužio kao osnova za Ribički dom. Dobrovoljnim radom i donacijama članova društva Ribički dom je posve uređen, a od 2002. godine ima i električni priključak. U 2003. godini društvo je imalo 79 članova.
Trend smanjenja stanovnika nastavljen je i 2001. godine. Hodošan je 2001. godine imao samo 1311 stanovnika, manje nego 1869. godine kada ih je imao 1364.
Zaštitarsko - ekološka udruga "Prode" Hodošan osnovana je 22. lipnja 2002. godine. Udruga djeluje kroz sekciju za manifestacije, sekciju za projekte, sekciju za organiziranje radnih akcija i kroz sekciju za rekreaciju u prirodi. Broji 40 članova
U Hodošanu je 12. listopada 2003. godine osnovan Stolnoteniski klub Hodošan. Dvoranu za vježbanje klubu je ustupila OŠ Hodošan jer je u redovite treninge uključeno dvadesetak mladih učenika OŠ Hodošan.
Neki dodatni podaci:
1786. - 808 stanovnika
1828. - 899
1857. - 1203
1869. - 1364
1880. - 1423
1921. - 1940
1961. - 1671
1890. - 1539
1900. - 1590
1910. - 1927
1931. - 1964
1948. - 1957
1953. - 1805
1971. - 1610
1981. - 1524
1991. - 1463
2001. - 1311 stanovnika u 399 domaćinstava
Izvori:
ã Vladimir Kalšan, prof., Općina Donji Kraljevec, Monografija, Poglavarstvo općine Donji Kraljevec, svibanj 2005.
Ò obradio: Ivan Barić, travanj 2006.
O školstvu u Hodošanu pogledati web stranicu OŠ Hodošan
Monografija OŠ Hodošan s brojnim podacima i fotografijama izlazi 2008.