Skica za povijest jednog mjesta Zadnja verzija ovoga teksta pisana je 22. rujna 2006. godine   PALINOVEC (prvi naziv: Paulinovecz mađ. Alsopalea)   Na prostoru današnjeg Palinovca utvrđen je samo jedan arheološki lokalitet. Na mikrolokaciji Petrišće, oko 700 metara istočno od mjesta na poljskom putu za Hodošan nađeno je nalazište iz kasnog brončanog doba, odnosno takozvane kulture polja sa žarama. Na blago povišenom terenu pogodnom za naselje rekognosciranjem je 1979. godine pronađena kasnobrončana keramika. Prvi se puta Palinovec u povijesnim izvorima spominje 1259. godine kao feudalni 1 kojega, u jednoj zamjeni imanja, tadašnji hrvatski herceg Stjepan daje grofu Lankretu. Palinovec se spominje i 1264., 1268., te vrlo često u raznim povijesnim ispravama do 1376. godine. Mađarski kroatist Laszlo Hadrovics tvrdi da ime mjesta potječe od riječi poljana (Gefilde = polje). Godine 1467. današnji se Palinovec u svim vrelima spominje kao Paulinovecz. Sredinom 16. stoljeća, u vrijeme kada je Međimurjem zagospodarila obitelj grofova Zrinskih, sva su sela župe sa sjedištem u Svetom Jurju u Trnju pripadala Čakovečkom vlastelinstvu, osim Palinovca. Međutim, u Palinovcu je 1592. bila mitnica obitelji grofova Zrinskih. Tu su plaćali prolaz kroz posjed svi koji su se služili cestom od Letenya prema Varaždinu. U Palinovcu je tada bio ukupno 31 kućegospodar, od toga 5 ih je bilo plemića koji su tu posjed dobili od Čakovečkog vlastelinstva. Bili su to Mihael Kovač, Juraj Ščitković, Stjepan Seget, Pavao Sili i Juraj Beremenji. Još 1617. godine spominje  se Franciscus Beremenv (Peremenv) kao posjednik u Čehovcu i na posjedu Csicsocsi koji je kupio od Jurja V. Zrinskog. Godine 1672. se spominje Michael Beremeny posjednik u Palinovcu da i u Čehovcu ima 1/2 selišta. Joannes Beremenv također u Čehovcu ima 1/4 selišta. Već 1716. godine obitelj Beremenv se ne spominje kao posjednička obitelj u Međimurju (Kanonske vizitacije, Arhđakonat Bekšin Protokol 70/la, Nadbiskupski arhiv Zagreb). Ostalih 26 kućegospodara bili su podložnici (kmetovi ili želiri) spomenutih plemića. Godine 1672. Palinovec je u upravnom smislu pripadao judikatu sa sjedištem u današnjem Podbrestu. U selu se spominje plemić Nikola Segedi koji je držao dva selišta i davao dva konjanika. Deset godina kasnije u Palinovcu se spominju dva plemića: Nikola Segedi i Andrija Klaus. Obojica su u slučaju rata morali kralju dati samo pojednog konjanika (Kiss, Monumenta str. 273.). Podaci iz 1698. godine govore o naglom padu broja stanovnika u Palinovcu uzrokovanog seljenjem stanovništva zbog nesigurnosti i stalnog boravka njemačke vojske u Međimurju. Te se godine u Palinovcu spominje samo 20 kućegospodara. Od plemića spominje se da 1714. godine u Palinovcu živi Franciska Falussv, udovica Vuka Falussvja sa sinom Ladislavom (ZML IV. Metales 1641. - 1787.). Čakovečko vlastelinstvo i 1720. godine u Palinovcu nije imalo podložnika. U upravnom smislu Palinovec je pripadao judikatu sa sjedištem u današnjem Svetom Križu. U godišnjem najmu tu su, posjede manje od jednog selišta, imali plemići Stephanus Valechicz i Martinus Millej. Veliki posjed imao je Franciscus Falusi. Pored njih u selu su živjeli slobodnjaci Urban Kranek, Matthias Vlah, Matthias Lepoglavecz, te udovica Szabonicza (Sabonica), Thomas Paulinkin i Michael Doichich (Dojčić). Trojica posjednika imali su na Dravi mlin i za njega vlastelinstvu plaćali godišnje jednu forintu. U Palinovcu je jedan oktavilist imao 10 do 12 jutara oranica i livada (Kiss, Monumenta str. 425 i 426.)   Očito su se početkom 18. stoljeća nakon što je nestalo opasnosti od Osmanlija događaji u Međimurju odvijali vrlo brzo. Uz refeudalizaciju koja je pogodila prostore nekadašnjih vojvodata, komorska uprava, a kasnije i novi feudalni gospodari grofovi Althan čine niz poteza u sređivanju prilika i u organizacijskoj strukturi veleposjeda. Godine 1729. u popisu podložnika Čakovečkog vlastelinstva spominju se oni koji su siromašni. U Palinovcu su u tu kategoriju smješteni i oni koji drže 1, 1/8 i 1/16 selišta. Godine 1734. stanovnici Palinovca platili su 162 forinte kraljevskog poreza ili diče a to znači da su držali ukupno 16 selišta. Šest godina kasnije, točnije 1740. selo se navodi kao Palinovecz cum Purich, dakle uz toponim Palinovec spominje se i posebni toponim Purić, koji zajedno imaju 16 obveznika dike, te su ukupno plaćali za tu godinu 195 forinte i 12 kraj cara poreza. Također se i iz 1764. godine sačuvao popis službenika i podložnika Čakovečkog vlastelinstva u Palinovcu. Urbar je Palinovec dobio također 1768. godine u vrijeme poznate urbarijalne reforme za vladavine carice Marije Terezije. Palinovec je dobio zajednički urbar sa selima Štrukovcem i Donjim Hrašćanom. Ono što položaj stanovnika Palinovca i Donjeg Hrašćana izdvaja od položaja stanovnika ostalih sela u današnjoj općini Donji Kraljevec je činjenica što je jedno kmetsko selište u Palinovcu i Donjem Hrašćanu bilo veće nego drugdje. Jedno kmetsko selište ruje imalo 22 jutara oranica i sjenokoša na osam kosaca. To je za dva, odnosno četiri jutra bilo veće selište nego drugdje. Stanovnici Palinovca bili su kmetovi Čakovečkog vlastelinstva i Antuna pl. Tustica (Tusstics). Kmetovi su držali različite posjede. Više od jednog selišta, stoje bila rijetkost i u Međimurju, držao je Marko Baranašić, kmet Čakovečkog vlastelinstva grofova Althan. On je imao posjed od jednog cijelog i 3/8 selišta. Kmetovi Antuna pl. Tustica imali su najviše 1 selišta. Godine 1786. u selu je bilo 46 kuća i 57 obitelji, u kojima je živio 331 stanovnik. Od toga njih 165 bilo je ženskih. U selu su živjela 2 plemića, 1 obrtnik i 23 kmetske (obitelji. Kada su grofovi Feštetići 1791. godine postali feudalnim gospodarima Međimurja, Palinovec je imao 43 porezna obveznika i 43 kuće. U 19. stoljeće, podaci datiraju iz 1802 godine, Palinovec je ušao s 310 stanovnika i koji su živjeli u 48 kuća. Početkom 19. stoljeća pravo točarenja i gostionicu u Palinovcu je imao Franjo Kerovec. Godine 1828. selo se u dokumentima navodi kao Pallinovetz, i te ima 55 kuća i 429 stanovnika. Svi su stanovnici tada bili rimokatolici.   PALINOVEC, Conscriptiones dicales Palinovecz 1775.-1844., 351 doboz. Possessionis     GOD. PO KM SI KĆ BR INQ SIQ SLU SL VO KR JU TE KO SVI KU ML DU PČ RA TR 1775. 42 23 15 2 12 16 3 4 2 10 77 14 12 80 104 38 1 4 19 2 - 1782. 48 36 11 - 4 17 6 - 2 6 52 21 3 61 56 43 1 12 - 5 - 1795. 43 29 18 - 4 12 1 - - 2 55 21 9 72 83 - 1 19 3 - - 1801. 42 27 22 1 7 12 1 - 1 14 42 11 17 78 157 42 - 46 10 3 - 1805. 52 29 13 - 10 12 6 2 1 14 55 28 17 83 177 45 - 31 - 1 - 1815. 46 29 10 - 12 7 1 - - 2 62 28 - 74 95 45 - 14 - - - 1820. 44 30 8 - 6 10 - 3 - - 54 11 - 68 93 44 - 7 - - - 1825. 47 24 18 - 5 10 1 - - - 45 10 - 68 98 45 - 8 - 5 - 1830. 46 33 15 - 4 12 - 2 - - 51 8 - 60 117 46 - - - 3 - 1835. 47 19 17 - 5 14 - - - - 43 17 - 59 114 46 - - - 1 - 1840. 48 15 24 - 7 12 - 1 - - 59 11 - 57 177 48 - - - 1 - 1844. 49 12 23 - 5 12 - - - - 66 1 - 64 119 47 - - - 1 -   OZNAKE: GOD - godina popisa PO - porezni obveznik KM - kmetova SIN - sinova iznad 16 godina KĆ - kćeri iznad 16 godina BR - braća INQ - inquilini (stanari, želiri) SIQ - subinqulini (podstanari) SLU - sluge SL - sluškinje VO - volovi KR - krave JU - junice TE - telići KO - konji SVI - svinje KU - kuće (domovi) ML - mlinovi DU - duhana u centima PČ - broj pčelinjaka RA - radionice TR - trgovine   Za vrijeme hrvatske administracije u Međimurju u vremenu od 1848. do 1861. godine popis stanovnika obavljen je 1857. godine. Palinovec se tada vodio kao selo koje pripada kotaru i pošti sa sjedištem u Prelogu. Imao je 51 kuću, 480 stanovnika, od toga 5 Mađara. Rimokatolika je bilo 478 te 2 Židova. U vrijeme dualizma (1867. -1918.) država je redovito svakih deset godina obavljala popise stanovništva. Broj stanovnika u Palinovcu je bio u stalnom porastu. Svi su stanovnici bili rimokatolici. Pripadnici drugih vjera u selu nisu bili registrirani. Najveći porast stanovništva u 19. stoljeću registriranje između 1868. i 1888. U tih 12 godina broj se stanovnika sela povećao za 140 osoba. Naime, 1868.godine u selu je bilo 519 stanovnika, a 1880. godine čak 659 stanovnika. Deset godina kasnije tj. 1890. godine Palinovec je imao 702 stanovnika. U 20. stoljeće selo je ušlo vrlo siromašno, ali sa izuzetno visokim brojem pismenih ljudi. U Palinovcu je 1900. godine živjelo ukupno 764 stanovnika u 68 kuća. Muških je bilo 396, a ženskih 368. Svi su stanovnici bili rimokatoličke vjere. Za hrvatski kao materinji jezik izjasnilo se 735 stanovnika, a mađarski 29. Čitalo je i pisalo 359 stanovnika, stoje bio izuzetno veliki broj. U jednoj kući živjelo je prosječno 11 ljudi, što je bilo jako puno i govorilo o niskom standardu. U selu je bilo tek 12 zidanih kuća, temelje od cigle imala je jedna kuća, od nabijene ilovače bile su tri kuće, a drvenih je bilo 52. Crijepom je bilo pokriveno 19 kuća, a šopom 49.   Posljednji popis Austro-Ugarska je monarhija obavila 1910. godine. Tada je Palinovec imao 869 stanovnika, a selo je nosilo mađarski naziv ALSOPALFA. Jedan od 23 majura Čakovečkog vlastelinstva bio je u Palinovcu. Bio je gospodarski i organizacijski vezan uz centralni majur u Turčišću. U revolucionarnim zbivanjima na kraju I. svjetskoga rata u Međimurju taj je majur u Palinovcu također bio opljačkan. Nakon stoje pobuna bila smirena sve su stvari, inventar, stoka i drugo bili vraćeni. Nitko u Palinovcu zbog toga nije stradao. Međutim u Donjem Pustakovcu nakon što su ustanici 4. studenoga opljačkali plemićki posjed dr. Alekse Szaba, idućeg dana, 5. studenog u prijepodnevnim satima mađarski mornari koji su se vraćali u Mađarsku krenuli su u kažnjavanje pljačkaša. Ljudi su se razbježali, ali su u općem metežu bile ubijene desetogodišnja Dragica Kovačić i osamnaestogodišnja Margareta Jurčec, obje iz Palinovca. Prvi popis stanovništva koji su radile starojugoslavenske vlasti obavljen je 1921. godine. Palinovec je tada imao 931 stanovnika. Nažalost u knjizi - Protokolu mjesnog poglavarstva Palinovec iz 1921. godine, vlasništvo obitelji Pavlic, napisan je samo jedan zapisnik sa sjednice održane 28. prosinca 1921. godine. Međutim, na kraju knjige je dotadašnji birov Rok Sabol za sebe napravio obračun novaca prikupljenih dobrovoljnim prilozima za nabavu zvona za kapelu Presvetoga Trojstva. Zvono je austrougarska vojska rekvirirala 1917. godine. Novo je zvono nabavljeno već 1921. godine (Protokol mjesnog poglavarstva Palinovec iz 1921. godine vlasništvo je obitelji Pavlic) Godine 1925. u selu su bile 94 kuće i ukupno živjelo 918 stanovnika. Porezna općina Palinovec imala je rudine u vlasništvu Čakovečkog vlastelinstva. Bile su to rudine Kmice, Dubravka, Prilesi, Voščak, Kriščić, Karbovac, Karabinščica, Medrakitje, Pod gaji, Telečnjak, Pod hruškom, Jančikovica, Jarbovec, te pašnjak Hudired. Prvi puta u povijesti 1931. godine u Palinovcu je registrirano više od tisuću stanovnika. Te je godine prema službenim popisima u selu bilo 1037 stanovnika. Uglavnom su se Palinovčani bavili poljoprivredom, ali je bilo i drugih zanimanja. Trgovinom su se bavili Josip Horvat, Antun Megla, Tomo Srpak, Leonard Vincek i Andro Zelenić. Pored toga u selu je bilo i nekoliko obrtnika: krojač, zidar, kolar i kovač.   U travnju 1941. godine Međimurje su nakon osmodnevne ustaške vladavine okupirale mađarske trupe. Već krajem kolovoza 1941. mađarska je civilna vlast zamijenila vojnu. Snažan pritisak mađarizacije rezultirao je u još snažnijem otporu Međimuraca. Veliki broj mladih ljudi iz Palinovca otišao je u partizane na Kalnik i borio se u redovima Kalničkog partizanskog odreda Hrvatske, te u drugim partizanskim postrojbama. Do 6. travnja 1945. godine u partizanske redove stupilo je iz Palinovca čak 40 boraca.  Poginulo je njih 18. U mađarskim i njemačkim koncentracijskim logorima i zatvorima život je izgubilo 14 Palinovčana. Veliki broj mladih Palinovčana bio je regrutiran u mađarsku vojsku. Neki od njih u sastavu mađarske II. armije poslani u proljeće 1942. godine na istočno bojište. Već u travnju 1945. godine u Palinovcu je osnovan Mjesni narodnooslobodilački odbor kao lokalni organ vlasti. U selu su već u lipnju 1945. godine za u ratu teško postradale krajeve Like, Banije i Korduna prikupljene velike količine hrane. Dana 28. ožujka 1946. godine u Privremenom odboru za uređenje zadrugarstva u Zagrebu otvorena je Knjiga udjela zadrugara sela Palinovec. U knjizi je upisano točno 190 osoba- kućegospodara koji stalno žive u Palinovcu i koji su uplatili dioni iznos od 100 dinara. Time su postali članovima Nabavno-prodajno-potrošačke zadruge Palinovec. U selu je tada bilo upisano u Zadrugu 127 ratara, 33 kućanice, 15 radnika, 4 krojača, 2 kovača, 2 kolara, 3 trgovca, 2 zidara, jedan stolar, jedan činovnik i jedna primalja (Knjiga je vlasništvo MO Palinovec). U Palinovcu je 1948.godine bilo 1089 stanovnika koji su živjeli u 197 domaćinstava. U jednom domaćinstvu prosječno je tada živjelo 5,53 stanovnika (Administrativno - teritorijalna podjela i imenik mjesta Narodne Republike Hrvatske, stanje 01. 05. 1951., Zagreb, 1951., str. 107.). Seljačka radna zadruga (SRZ) "Crvena zvijezda" u Palinovcu osnovana je 1949. godine. Primanje u članstvo zadruge obavljeno je 13. studenoga 1949. godine. U zadrugu je ušlo ukupno 16 obitelji, a sve su obitelji položile jednaki novčani udio od 100 dinara. Knjiga popisa domaćinstava članova zadruge otvorena je 9. travnja i 950. godine.   Glava obitelji br. članova                       Napomena Bacinger Mije Stjepan 6   Gregoran Lovre Ivan 7   Selić Alojzija Ludvig 3   Novak Đure Mijo 2   Krčmarek Antuna Magdalena 5   Grabrović Petra Andrija 4   Šimunko Imbre Bartol 5   Kolarić Valenta Andrija 5   Baranašić Đure Leonard 3 napustio 02. 04.1950. Plevnjak Josipa Mato 6   Hanić Mije Karlo 5   Horvat Marij e Gabrij ela 5   Čemerika Antuna Đuro 7   StrahijaAntuna Ivan 6   Lovrenčić Šimuna Ursula (Orša) 3 isključen Čanadi Stjepana Antun 3 isključen    U seljačke radne zadruge seljaci su unosili svoje zemljište, stoku i poljoprivredni alat, a krajnji je cilj bila proizvodnja tržišnih viškova. Rezultati rada u zadrugama su se dijelili prema uloženom radu i prema unesenoj imovini i to dijelom u novcu, a dijelom u naturi. Članovi SRZ bili su uglavnom siromašni seljaci. U zadrugu unijete zemljišne površine nisu bile dovoljne za normalno poslovanje. Proširivanje zadružnih zemljišnih površina obavljalo se preoravanjem seoskih pašnjaka i privođenjem obradi močvarnog i do tada neobrađenog zemljišta. Masovno su se preoravali seoski pašnjaci, a počeli su se izvoditi prvi melioracijski radovi kako bi se močvarna i plavna područja privela poljoprivrednoj obradi. Nakon 1951. godine započeo je proces dokidanja SRZ i formiranja općih poljoprivrednih zadruga (OPZ). Unijeto privatno zemljište u SRZ vraćeno je vlasnicima, a od preostalog dijela koje je bilo društveno (državno) vlasništvo osnivaju se ekonomije pri općim poljoprivrednim zadrugama. U Palinovcu je također osnovana Poljoprivredna zadruga Palinovec. Zadružni dom u selu je uglavnom dobrovoljnim radnim akcijama sagrađen 1950. godine. Građevni materijal dala je država. Na svečanom otvorenju doma kulturno-umjetnički program priredila je pjevačka sekcija Kulturno-umjetničkog društva "Joža Horvat" iz Donjeg Kraljevca. U političko-administrativnim promjenama obavljenim 1951. godine Palinovec je zadržao svoj mjesni narodni odbor. Iduće 1952. godine u programu se našla elektrifikacija Palinovca. Kao i u drugim mjestima osnovan je odbor za elektrifikaciju. Za elektrifikaciju se izjasnilo oko 85 posto domaćinstava. Drvo za bandere kupljeno je u ludbreškom kotaru. Dobrovoljnom akcijom stabla su bila posjećena, obrađena, sortirana i dovezena do mjesta za daljnji utovar. Bilo je naravno i onih u selu koji su sabotirali akciju. Međutim već poslovičnu solidarnost i uzajamnost nitko nije mogao zaustaviti. Selo je 1954. godine dobilo električnu struju i doslovno se preporodilo. Godine 1953. Palinovec je imao 1057 stanovnika u 215 domaćinstava. U jednom domaćinstvu prosječno je živjelo 4,92 stanovnika.Poljoprivredna zadruga Palinovec je 1957. godine otvorila košarački pogon. Već početkom 1958. godine košarači su radili punom parom. U pogonu je odmah bilo zaposleno 23 radnika. Inače bilo je planirano da ih se zaposli ukupno 35. Zadruga je imala 70 posto potrebne vrbove šibe s vlastite plantaže. Plantaža se namjeravala proširiti za još 15 jutara. Prvi košarački proizvodi bili su izvezeni su u Nizozemsku (Međimurje, 06. 01. 1958. str. 4.). Ipak,  košaraštvo je bila novina u selu i očito je da nije moglo izdržati konkurenciju sa sredinama koje su se desetljećima time bavile u Međimurju. Postupno košarački je pogon u Palinovcu smanjivao proizvodnju i početkom šezdesetih godina 20. stoljeća bio ukinut. Selu je ostala samo Poljoprivredna zadruga. U Privrednom kompasu NR Hrvatske za 1962. godinu upisana je kao Poljoprivredna zadruga Palinovec, općina i zadnja pošta Donji Kraljevec. Telefon broj 9. Bavi se poljoprivredom, stočarstvom i otkupom poljoprivrednih proizvoda. Upravitelj zadruge je Stjepan Bacinger, a komercijalni rukovoditelj Mirko Čavlek.   Podaci iz popisa stanovništva obavljenog 1961.godine govore da je u Palinovcu živjelo 1046 stanovnika u 23 8 domaćinstava. U jednom domaćinstvu prosječno je živjelo 4,39 stanovnika. Godinu dana ranije obavljen je takozvani popis poljoprivrede. U Palinovcu bilo je tada 218 poljoprivrednih gazdinstava koja su koristila 468 hektara obradivih površina, od toga 310 hektara oranica. U selu je bilo 261 grla radne stoke, te 259 krava i steonih junica. Bilo je 43 krmača za priplod.Godine 1971. broj stalnih žitelja u Palinovcu pao je ispod tisuće. U selu je živjelo 973 stanovnika, od toga 467 muških i 506 ženskih u 223 domaćinstva. Palinovec tada broji 226 stanova, te 196 zaposlenih. Od 196 zaposlenih čak 100 njih radilo je u inozemstvu.. U selu je bilo 23 konja, 598 goveda i 1266 svinja. Palinovec ima mjesnu zajednicu. Selo je poznato je po solidarnosti i slozi svojih stanovnika. Ima suvremeni vatrogasni dom, zadružni dom i prostranu školsku zgradu. Još 1970. godine Palinovec je dobio asfalt. Asfaltirana je cesta prema Svetom Jurju u Trnju, a 1971. godine ona prema Palovcu. Sve ostale ulice u selu asfaltirane su 1975. i 1976. godine. Mnogo ljudi je na radu u inozemstvu, te ih priličan broj radi u Čakovcu, Varaždinu, Zagrebu i susjednoj Sloveniji. Od obrtnika u selu su bila dva zidara, 4 stolara, jedan kolar i jedan automehaničar. Bilo je i nekoliko istaknutih poljoprivrednih proizvođača, a osobito se u kooperantskom odnosu tovi telad, svinje, pilići i zečevi. U selu su bile tri prodavaonice mješovite robe. Nije bilo autobusnog stajališta, niti autobusne linije. Do autobusa Palinovčani su morali u Sveti Juraj u Trnju, a do vlaka u Čehovec. Liječniku su odlazili u Donji Kraljevec (Međimurje, 30. 08. 1972., str. 5.).Za rezultate postignute u razvoju Mjesne zajednice te organizaciji ukupnog društvenog života Palinovčani su 1978. godine dobili Priznanje RK SSRN (Međimurje, 29. 08. 1980., str. 4.). U jednoj putopisnoj reportaži u listu "Međimurje" iz kolovoza 1980. godine stoji daje u Palinovcu 4 km asfalta, 3 trafostanice, Područna četverogodišnja škola OŠ Hodošan, dvije prodavaonice "Trgocentra", jedna prodavaonica Poljoprivredne zadruge Čakovec, otkupna stanica mlijeka varaždinske"Vindije", te punkt Veterinarske stanice Prelog (Međimurje 29. 08. 1980., str. 4,)Palinovec je 1981. godine dobio prekrasan mjesni park. Uz Društveni dom, na površini od 1700 metara kvadratnih zasađeno je 1015 sadnica raznog ukrasnog grmlja i crnogoričnog i bjelogoričnog drveća. U dobrovoljnu akciju bilo je uključeno gotovo 250 mještana, te mnogo školske djece. Akcija je dogovorena na zboru birača. Prvo su 1979. godine srušene stare topole, zasađene još 1952. godine, koje su zbog svoje starosti predstavljale opasnost. Stabla topola su prodana Pilani u Donjem Kraljevcu. Novcem od prodaje uređenje park (Palinovčani za svoju ljepšu životnu okolinu, Međimurje 03. 04. 1981., str. 6). Selo je te 1981. godine brojalo ukupno samo 908 stanovnika u 232 domaćinstva. U Palinovcu ih je živjelo 813, a ostali su bili na radu u inozemstvu.Godine 1987. Ivan Srpak, individualni poljoprivredni proizvođač iz Palinovca dobio je Privrednu nagradu Općine Čakovec za izvanredne rezultate u stočarskoj proizvodnji, osobito isporuci mlijeka na tržište. Ivan Srpak, bio je tada jedan od najvećih proizvođača mlijeka u Hrvatskoj (Međimurje, 11. 12. 1987., str., 2.).Krajem osamdesetih godina vođena je velika akcija u selu oko izgradnje telefonske mreže i centrale. Pitanje telefona bila je prestižna tema. Kada je 1988. godine izgrađena telefonska centrala u Svetom Jurju u Trnju, s 180 brojeva, Palinovec je dobio 90 brojeva, a 85 brojeva zajedno su dobila sela Sveti Juraj u Trnju i Donji Pustakovec. Pitanje vodovoda postalo je u Donjem Međimurju vrlo aktualno sredinom osamdesetih godina 20. stoljeća. Voda u bunarima i pumpama bila je sve zagađenija i opasnija po zdravlje ljudi i stoke. Higijensko-epidemiološka služba Medicinskog centra Čakovec je u vremenu od 29. srpnja do 29. kolovoza 1985. godine uzela uzorke vode u 30 međimurskih naselja. U Palinovcu su uzeta tri uzorka, od kojih je jedan nalaz vode bio neispravan. Stanje nije bilo tako teško kao u drugim mjestima Donjeg Međimurja, ali je ukazivalo da će se i u Palinovcu trebati odlučiti za priključak na javni vodovod. Ipak, tek 1995. godine u Palinovcu je izgrađena vodovodna mreža u dužini od 5.771 metar stoje omogućilo da sva domaćinstva i gospodarstva dobiju zdravu vodu. Godinu dana ranije asfaltirana je cesta od Palinovca do Hodošana. Veliki komunalni radovi u Palinovcu odvijali su se 1996. i 1997. godine kada je selo dobilo plin. Godine 1998. formirana je u Palinovcu Zona male privrede. Vatrogasni i Društveni dom adaptirani su 2000. godine, a 2002. godine asfaltirano je igralište za mali nogomet. Još u svibnju 1992. godine sredstvima mjesne zajednice i dobrovoljnim radom mještana uređeni su u Podučnoj školi prostori za ambulantu. Jedno je vrijeme liječnik dolazio iz Donjeg Kraljevca u Palinovec i tu ordinirao. Međutim, to nije bilo trajno rješenje. Ambulanta jedanas ponovo prazna.     U Domovinskom ratu 1991. - 1995. godine u kojem je stvorena Republika Hrvatska aktivno su sudjelovali mještani Palinovca. Borili su se u postrojbama Hrvatske vojske: u 54. samostalnoj pješačkoj bojni borilo se 14 Palinovčana, 10-rica su bila pripadnici 34. inženjerijske bojne, 4 u 7. gardijskoj brigadi, 8-ro je bilo pripadnika bivše teritorijalne obrane Čakovec te 1 u postrojbama MUP-a Hrvatske. Popisi stanovništva koji su 1991. i 2001. godine provedeni u samostalnoj Republici Hrvatskoj govore o daljnjem trendu smanjenja broja stanovnika u Palinovcu. Naime, 1991. godine u selu je bilo 895 stanovnika. Svi su, osim jednog Slovenca i jednog Srbina, bili hrvatske nacionalnosti. Posljednji popis obavljen 2001.godine govori da u Palinovcu živi samo 788 stanovnika.     KULTURNE AKTIVNOSTI I UDRUGE   Kulturno-umjetničko društvo Palinovec osnovano je 1949. godine. Bilo je to vrijeme vrlo intenzivnog društvenog života u selu u koji su se vrlo aktivno uključile i žene Palinovca. One su sudjelovale ne samo u radnim akcijama prilikom izgradnje pojedinih objekata već su vrlo uspješno oblikovale društveni i kulturni život u selu. Kada bi u kojem susjednom selu gostovali nogometaši Palinovca, s njima bi zajedno s folklornim rekvizitima, nošnjama i kulisama išle i žene. Nakon utakmice zajednički bi priredili i folklorni program za svoje domaćine. Tih su godina žene često javno nastupale i kao Antifašistički front žena (AFŽ) Palinovca. Uvijek su javno nastupale u narodnim nošnjama posuđenim od starijih žena u selu. Društvo "Naša djeca" u Palinovcu priredilo je 17. travnja 1955. godine zabavu s programom za roditelje školske djece, te ostale mještane. Program su izveli učeniciškole. Prihod s manifestacije upotrijebljen je za školsku ekskurziju i nabavu nagradnih knjiga najboljim učenicima. U to vrijeme postignuti su zapaženi rezultati na kulturno-prosvjetnom planu. U selu je dobro radila pjevačka i folklorna sekcija, a u planu je bilo oformiti kazalište lutaka i pionirsko kazalište.20 Iduće 1956. godine nabavljana je kino-aparatura dobrovoljnim prilozima mještana. Dio sredstava osigurala je i Poljoprivredna zadruga Palinovec. Prva kinopredstava bila je krajem prosinca 1956. godine.) Međutim, nije sve išlo baš glatko. Velika dvorana Zadružnog doma umjesto za priredbe poslužila je krajem 1956. godine kao skladište krumpira.21 Početkom siječnja 1973. u Palinovcu je osnovan Aktiv žena, s dvadesetak aktivistica. Već za 8. ožujak priredile su vrijedan folklorni program. Narodne nošnje su im za nastup ustupile starije mještanke. Početkom travnja žene su organizirale prikupljanje dobrovoljnih priloga za nabavu opreme Ginekološkog odjela čakovečke bolnice. Priloge je dalo preko 90 posto domaćinstava.22 Dobri rezultati u prikupljanju novčanih sredstava ponukali su žene na nabavu materijala i izradu narodnih nošnji za učenike osnovne škole. Početkom osamdesetih godina uključuju se u opremanje školske kuhinje, kupuju i daruju školi kazetofon i televizor, daju značajniji prilog kao pomoć za gradnju škole u Hodošanu. Aktivu žena i njezinoj folklornoj sekciji prvo je na čelu bila učiteljica Anđela Vincek, te godinama učiteljica Elizabeta Matijaško. Zamijenila ju je Katarina Košak, te na kraju učiteljica Ljiljana Zelenić. Niz godina blagajnica je bila Marija Sabol. Folklornu koreografiju i uvježbavanje pjevačkog zbora godinama su radile učiteljice Anđela Vincek i nakon nje Ljiljana Zelenić. Tamburaški orkestar za glazbenu pratnju pri folklornim nastupima Aktiv žena Palinovec "posuđivao" je iz Donjeg Hrašćana. Nastupale su svojim programom i po okolnim mjestima. Pred Domovinski rat 1991. godine Aktiv žena je prestao radom. Njihovu plodnu djelatnost nastavila je Udruga žena Palinovec (Katruže). Naime 21. studenoga 1999. godine održana je Osnivačka skupština Udruge žena Palinovec kao nevladine, nepolitičke i neprofitne organizacije. Osnovni cilj bio je afirmacija žene u društvu, druženje, te sportske i humanitarne aktivnosti. Već prva manifestacija bila je 5. prosinca 1999. kada je u selu proslavljen blagdan Svetog Nikole. Udruga žena Palinovec osobito se angažira u pripremanju akcija "Palinovčani za Palinovčane". Radi se o priredbama uvježbanim zajedno sa školskom djecom koje redovito pune dvoranu Društvenog doma, te o izložbama koje govore o kulturnoj baštini sela, te recentnim aktivnostima i hobijima žena. Udruga žena Palinovec sudjeluje i u humanitarnim akcijama, opremanju i uređenju školskog okoliša, organiziraju druženja roditelja i djece, predavanja, razne radionice, te se bave sportskim aktivnosti, osobito aerobikom, odbojkom i plivanjem. Prva predsjednica Udruge žena u vremenu od 1999. do 2004. godine bila je Marija Fileš. Za novu predsjednicu izabrana je Dana Špirk. Crveni križ je također u Palinovcu imao svoje vrlo aktivno društvo. Brojni su tu dobrovoljni davatelji krvi. Najviše puta krv je dala Jelena Srpak.   VATROGASTVO   Podaci iz popisa stanovništva obavljenog 1900. godine u Palinovcu govore o izrazito teškom socijalnom stanju. U jednoj je kući živjelo prosječno 11 ljudi. Od 68 kuća koliko ih je tada bilo u selu čak 52 su bile građene isključivo od drveta. Samo je 12 kuća uključujući i marofske zgrade Čakovečkog vlastelinstva bilo građeno od cigle, a ostale od nabijene ilovače. Crijepom pak je bilo pokriveno 19 kuća, a njih 49 slamom (šopom). Gospodarski objekti: staje, štagljevi, sjenici, klijeti, svinjci, kokošinjci, kukuružnjaci, drvarnice i ostalo sve je to bilo građeno od drveta i pokriveno slamom. Požari su bili vrlo česti, a njihove posljedice osobito teške. Dobrovoljno vatrogasno društvo Palinovec osnovano je 18. rujna 1932. godine. Inicijatori i utemeljitelji vatrogasaca u Palinovcu bili su Mijo Horvat i Antun Megla. Osnivačkoj skupštini odazvalo se 13 mještana i svi su se odmah učlanili. Za prvog predsjednika izabran je Ivan Srpak. Prva ručna štrcaljka nabavljena je iste 1932. godine. Naime, da bi mogli djelovati tadašnja općina Sveti Juraj u Trnju dodijelila im je ručnu štrcaljku. Kao spremište za štrcaljku i opremu DVD Palinovec je koristio jednu drvenu šupu. Slijedeće 1933. godine nabavljene su vatrogasne odore. Te odore darovali su 1944. godine partizanima. Ručna štrcaljka iz 1932. godine korištena je do 1946. godine kada je nabavljen agregat. Potom su vatrogasci svoje snage usmjerili na stvaranje uvjeta za efikasnije gašenje eventualnih požara. Prvo je kupljena štrcaljka "Valser" 1950. godine, a potom je 1951. godine bio iskopan 21 javni bunar. Gradnja prvog Vatrogasnog doma započela je 1950., a njegovo dovršenje bilo je 1952. godine. Radovi na izgradnji Vatrogasnog doma s tornjem bili su velika akcija čitavoga sela, a vođena je usporedo s gradnjom Zadružnog doma.. Zajedničkim naporima svih seoskih organizacija 1957. godine nabavljen je još jedan agregat, nekoliko stotina metara novih cijevi, te nove vatrogasne odore i drugi potreban pribor. Do 1964. godine agregati i vatrogasni pribor na požarište su voženi konjskom zapregom, a tada je kupljen stari "Chevrolet" koji je vukao autoprikolicu s agregatom. Prvi kombi vozilo marke IMV kupljenje 1967. godine. Dvije godine kasnije na tornju Vatrogasnog doma instalirana je električna sirena. Tada najmoderniji agregat marke "Ziegler" kupljenje 1970. godine. Godine 1976. nabavljeno je kombi vozilo marke "TAM", te još jedan agregat marke "Ziegler". Vozni pakt je obnovljen 1987. godine nabavom kombiniranog vatrogasnog vozila "TAM" 2200 koje služi za brze intervencije, te je opremljeno za gašenje svih vrsta požara. Posljednji veći požari u selu dogodili su se 1963. i 1967. godine kada su izgorjela po četiri gospodarska objekta. Kako j e u oba navrata puhao snažan vjetar, požar bi, da nije bilo brze i efikasnije intervencije vatrogasaca, vjerojatno uništio veći dio sela. Danas se vatrogasci Palinovca koriste Vatrogasnim domom sagrađenim 1978. godine na mjestu starog doma. Novi Vatrogasni dom stajao je preko tadašnjih milijun dinara i izgrađen je sredstvima mjesnog samodoprinosa. Vrlo skupa vatrogasna oprema od tada se dobro čuva i uvijek je spremna za intervenciju. Ubrzo je Vatrogasni dom postao glavno okupljalište svih mještana i mjesto gdje se održavaju svi sastanci mjesnih aktivista i organizacija. DVD Palinovec se 1980. godine pobratimilo s DVD Kobiljak kod Sesveta. Društvene prostorije vatrogasaca Palinovca pune su priznanja, plaketa i pehara osvojenih na različitim vatrogasnim natjecanjima. Bez sumnje DVD Palinovec jedno je od najtrofejnijih vatrogasnih društava u Međimurju. Odlične rezultate na natjecanjima postizale su i muške i ženske i pionirske ekipe DVD Palinovec. Upravo rad i organiziranje svih vrsta vatrogasnih pogona i ekipa rezultiralo je osobito dobrim rezultatima na gašenju požara, smotrama i natjecanjima. Sve je počelo 1963. godine kada je muška seniorska ekipa DVD-a Palinovec osvojila prvo mjesto na međudruštvenom natjecanju vatrogasaca općine Donji Kraljevec, te nakotarskom prvenstvu koje je potom održano u Čakovcu. Time je stekla pravo nastupa na republičkom natjecanju vatrogasaca koje je održano u Zagrebu. Sedam najboljih vatrogasnih ekipa Hrvatske natjecalo se u gašenju improviziranog požara, brzinskoj vježbi i poznavanju vatrogasne teorije. U sve tri kategorije ekipa DVD Palinovca postigla je najbolje rezultate i osvojio prvo mjesto. Natjecateljsku ekipu su činili zapovjednik Tomo Lovrenčić, Josip Plevnjak, Josip Blagus, Stjepan Zelenić, Antun Horvat, Ivan Tomašić, Stjepan Baranašić, Rok Sabol, Vinko Habuš i Lovro Horvat (DVD Palinovec najbolje u Hrvatskoj, Međimurje, 07. 08. 1963., str. 4.). Više od dvadeset godina za redom muška seniorska ekipa DVD-a Palinovec bila je prvak nekadašnje općine Čakovec. Od 1963. do 1985. godine Palinovčani su doista dominirali svojom spremnošću i svojim rezultatima na natjecanjima i smotrama međimurskih vatrogasaca. Ti će rezultati teško biti nadmašeni. Odlične rezultate i prva mjesta osvajali su i na tadašnjim međuopćinskim natjecanjima. U nekoliko navrata sudjelovali su na republičkim natjecanjima i postizali zapažene rezultate. Na međunarodnom natjecanju vatrogasaca u Mistelbachu u Austriji 1988. godine osvojili su brončanu medalju. Pionirska ekipa vatrogasaca Palinovca postala je prvak Hrvatske na natjecanju u Dugoj Resi 1985. godine. Uspjeh su ponovili dvije godine kasnije u Požegi. Godinu dana kasnije, točnije 1988. ekipa pionira DVD Palinovec do 14 godina starosti, na saveznom je natjecanju vatrogasaca koje je od 24. do 26. lipnja 1988. održano u Zrenjaninu osvojila treće mjesto i brončanu medalju (Međimurje, 01. 07. 1988., str. 6.). Ta ista ekipa potom je na međunarodnom natjecanju održanom u Oberpulendorfu u Austriji osvojila drugo mjesto i srebrnu medalju. Pioniri Palinovca nastupili su u sastavu Željko Sabol, Kristijan Horvat, Josip Cirkvenčić, Nenad Plevnjak, Drago Cirkvenčić, Mario Malek, Rudolf Vinković, Krešimir Vinković, Dejan Soltić, Mario Lončarić i Tihomir Horvat, a voditelj ekipe bio je Zlatko Lovrenčić. DVD Palinovec bio je organizator i domaćin brojnih uspješnih natjecanja, susreta i smotri. U organizaciji Vatrogasnog saveza općine Čakovec u Palinovcu je 24. lipnja 1978. godine održan XI. susret pionira vatrogasaca Hrvatske i Slovenije. Natjecalo se 34 ekipa. U suhoj brzinskoj vježbi nastupile su 23 ekipe starijih pionira. Pobijedila je ekipa DVD Brezova iz općine Zabok s 440 bodova, a drugo mjesto osvojila je ekipa DVD Palinovec s 425 bodova. Vatrogasce Palinovca uspješno su vodili predsjednici Ivan Srpak (1932.. - 1933.), Andrija Lončarić (1933. -1957.), Đuro Čanadi (1957. - 1977.), Josip Hlišć (1977. -1993.), Zlatko Lovrenčić (1993. - 2000.) i Josip Sabol (2000. -). Zapovjednici su bili Tomo Lovrenčić (1957. -1993.) Tomislav Srpak (1993. - 2000.) i Kruno Fileš (2000. -).   NOGOMETNI   KLUB   Godine 1949 u Palinovcu je osnovan Nogometni klub "Crvena zvijezda". Zvao se isto kao i mjesna seljačka radna zadruga. Pod tim je imenom djelovao do 1952. godine. Nogomet se u Palinovcu ponovno počeo organizirano igrati sredinom pedesetih godina 20. stoljeća, iako nije bilo kluba. Povremeno su odigravane prijateljske utakmice s nogometašima susjednih sela. Uz nogomet igrala se i tada u svim sredinama vrlo popularna odbojka. Nogometni klub "Mladost" Palinovec osnovan je 24. veljače 1972. godine. Za prvog predsjednika Kluba izabran je M. Marcinjaš, tajnika A. Vincek, a blagajnika I. Plevnjak. Prva sportska oprema nabavljana je nakon sabirne akcije. Dvije godine nakon osnivanja, dakle 1974. godine, oko igrališta je postavljena zaštitna ograda. Uprvoj natjecateljskoj sezoni u prvenstvu Centra Prelog 1972./1973., od šest ekipa nogometaši "Mladosti" iz Palinovca su zauzeli peto mjesto (Gool br. 134, 25. 08. 1993., str. 65.). Odluka o gradnji svlačionica donesena je u ožujku 1979. godine. Izgradnja svlačionice ušla je u program mjesnog samodoprinosa. Zbog neadekvatnog smještaja opreme i dokumentacije sklopljen je ugovor po kojemu se sva imovina NK "Mladost" preselila u privatnu kuću Milice Kolarić. Ona je već od ranije imala ugovor o pranju i održavanju dresova. Međutim, zbog nesloge rukovodstva i loših odnosa odgođena je gradnja svlačionica. Prije gradnje bilo je potrebno je riješiti vlasničke odnose.   ŠRD   "ŠARAN"   Dvadesetak ekološki svjesnih i za ribolov i druženje zainteresiranih mještana odlučilo je početkom 1996. godine staru i napuštenu mjesnu šljunčani na "Tratama" očistiti i urediti u privlačnu sportsko rekreacijsku zonu. Stara šljunčara godinama je služila kao odlagalište starih automobila i drugog krupnog i sitnog otpada. Zapušteni okoliš šljunčare postao je opasan i u ekološkom smislu. Kao i sve što se kroz povijest u selu gradilo i uređivalo tako su mještani odlučili dobrovoljnim radnim akcijama urediti i svoju nekadašnju šljunčani. Djelujući promišljeno i na dulju stazu spoznali su da će nakon uređenja biti najbolje da brigu o očuvanju stare šljunčare i njezine okoline preuzme organizacija neposredno zainteresiranih osoba. Zbog toga je u prostorijama Vatrogasnog doma 8. lipnja 1996. godine održana Osnivačka skupština Sportskog ribolovnog društva "Šaran" Palinovec. Mjesni su ribolovci za svojeg prvog predsjednika izabrali Mirka Marcinjaša, a za dopredsjednika Vladimira Petrova. Za tajnika je izabran Đuro Kolac, blagajnika Kruno Fileš, te za predsjednika Nadzornog odbora Ivan Srpak. Uz podršku i pomoć Mjesnog odbora Palinovec odmah su organizirane brojne dobrovoljne akcije u kojima su mještani planski očistili i uredili okoliš šljunčare. Iz vode su izvađene automobilske olupine, odbačena bijela tehnika i drugi otpad koji je godinama tu bio odlagan. Nakon toga obavljano je poribljavanje nekadašnje šljunčare i njezino pretvaranje u ribnjak Sportskog ribolovnog društva "Šaran" Palinovec. U vremenu od 1997. do 2004. gradio se ribički dom. Naime, kada je uređen okoliš i stara šljunčara pretvorena u ribnjak pojavila se potreba za mjestom gdje će se ribolovci okupljati, držati sastanke i dogovarati se o realizaciji svojih planova, družiti se i moći primati svoje goste. Mjesni je odbor tada dao ribolovcima mogućnost da sruše nekoliko stabala i pripreme sami drvenu građu za gradnju doma. Kako su sve radili sami, gradnja se odužila, ali je svojom namjenom i svojim izgledom ribički dom upotpunio i obogatio ukupni ambijent očuvane i brižljivo njegovane sredine. Na skupštini ŠRD "Šaran" održanoj 2002. godina za predsjednika je izabran Mato Ivoš. U času kad je 2004. godine kompletirana uprava i nadzorni odbor, ŠRD "Šaran" brojio je 40 aktivnih članova koji se radom ističu u mjestu, te rezultatima na ribičkim natjecanjima u Međimurju.   Kratki pregled statističkih podataka 1467. - Palinovecz 1786. - 46  kuća, 57  obitelji, 331 stanovnika, od  toga 165 ženskih, 2 plemića, 1obrtnik, 23 kmeta 1828. - Palinovec, kuća 55, stanovnika 429. Svi  su stanovnici  rimokatolici. 1857. - 51 kuća, 480 stanovnika., (Mađara), 478  rimokatolika, 2 Židova. 1880. - 659 stanovnika 1890. - 702 stanovnika 1921. - 931 stanovnika 1961. - 1046 stanovnika 2001. - 788 stanovnika 1900. - 764 stanovnika 1910. - 869 stanovnika. Selo dobiva Mađarski  naziv  ALSOPALEA. 1925. - 94 kuće i 918 stanovnika 1931. - 1037 stanovnika 1948. - 1089 stanovnika 1953. - 1057 stanovnika 1971. - 973 stanovnika  od  toga  467  muških i 506 ženskih, a žive u 223 domaćinstva.U  selu  je  226  stanova. Zaposleno   je  196  ljudi  od  toga   100  u  inozemstvu.  Selo  ima mjesnu zajednicu (MZ  Palinovec), 23  konja, 598 goveda i 1266 svinja 1981. - 908 stanovnika 1991. - 895 stanovnika 2001. - 792 stanovnika u 228 kućanstava                 Izvori: Vladimir Kalšan, prof., Općina Donji Kraljevec, Monografija, Poglavarstvo općine Donji Kraljevec, svibanj 2005. obradio: Ivan Barić, travanj 2006.