Skica za povijest jednog mjestaZadnja dopuna ovoga teksta pisana je 21. studenog 2023.godine
SVETI JURAJ U TRNJU(Lat: Sancti Georgy in Spinis, mađ: Tüskeszentgyörgy)
|
||||||||||||||||||
Nažalost, nema pisanih tragova o životu u Međimurju u vrijeme hrvatske narodne dinastije. Ipak materijalnih dokaza ima, a njih su arheolozi našli u ranosrednjovjekovnim “grobljima na redove”. Jedno od takvih groblja je u Svetom Jurju u Trnju. Radi se o nalazima tzv. bjelobrdske kulture. Tu su pronađeni grobovi na redove orijentirani u smjeru istok – zapad, s glavom okrenutom prema sunčevu izlasku. Iako u grobovima nije bilo nalaza u funkciji grobnih priloga, nađeno je mnogo nakita. Ističu se atraktivne ogrlice od raznolikih perli koje čine bušeni bijeli kauri pužići, glinene valjkaste perle te bušene perle od ametista koje su orijentalnog podrijetla. Nađen je i veći broj brončanih karičica s raskucanim završecima nalik slovu "S". Groblje u Svetom Jurju u Trnju pripada vremenu kasnog XI. stoljeća.
Današnji Sveti Juraj u Trnju u povijesnim se izvorima spominje 1239. godine. Iz XIII. stoljeća gotovo je sigurno da potječe i župa koja se 1334. godine spominje kao župa Sv. Jurja Mučenika. Župa i župnik bili su i feudalni gospodari sela. Povijest sela najuže je vezana uz povijest župe. Još u XVIII. i u prvoj polovini XIX. stoljeća svetođurski župnici se vođe kao članovi generalne kongregacije plemstva Zaladske županije. Kao stanovnici sela spominju se 1660. Stjepan Koprivec, ud. Ivana Majda, Mihael Popović, Mihael Zadravec, Mihael Vlah, Ivan Kljak, Đuro Koprivec, Mihael Kljak i Gregor Kljak. Čakovečko vlastelinstvo niti 1720. godine u vrijeme kada su češki grofovi Althan preuzimali Međimurje, u Svetom Jurju u Trnju nije imalo posjed. Stanovnici sela bili su podložnici župe, a držali su po jednu šesnaestinu selišta. Bili su to: Geogius Kerovecz (Juraj Kerovac), Georgius Grozdek (Juraj Grozdek), Andreas Popovics (Andrija Popović), Georgius Koreny (Juraj Koren), Michael Zadravecz (Mihael Zadravec), Joannes Koprivany (Ivan Koprivanj), Lucas Paller (Luka Paler), Joannes Meglich (Ivan Meglić) i Blasius Vrabesinko (Blaž Vrabešinko). Ranije je župa imala svoju vlastitu ekonomiju, a kasnije je dio alodijalnih zemalja (dio ekonomije) podijeljen vlastelinskoj družini. Zbog toga kmetovi župe imaju tako male posjede. Župa 1720. godine ima posjed u selu Turčišću. Godine 1734. stanovnici Svetog Jurja u Trnju platili su 66 forinti kraljevskog poreza ili dice. Držali su ukupno 6,5 selišta. Sve ostale feudalne obaveze i terete rješavali su sa svojim župnikom. Godine 1740. u selu je bilo samo 6 obveznika dike, a ukupno su plaćali 63 forinte i 21 krajcar poreza. Mjesno je groblje oko župne crkve, što je zabilježeno 1747. godine. Na groblju nije bilo križa. Godine 1779. preneseno je izvan sela uz cestu prema Palinovcu. Od toga vremena nije se više pokapalo mrtve niti u kripti crkve (pod današnjim svetištem). Groblje je u nekoliko navrata prošireno, posebno tijekom XIX. stoljeća.
Prvi službeni popis stanovnika Međimurja urađen 1786. godine govori da je u selu bilo 19 kuća, u kojima je živjelo 20 obitelji, odnosno 143 stanovnika. Od toga broja 70 je bilo ženskih, 2 svećenika (župnik i kapelana) i 10 podložnika u statusu kmeta. Godine 1797. u Budimpešti je izašao iz tiska Putopis mađarskog autora Dominika Telekyja u kojemu opisuje i Međimurje za koje kaže da je "..doista lijepa pokrajina s 46.000 stanovnika. Svako selo ima crkvu. Stanovnici su Hrvati, marljivi poljodjelci dobri običaja s mnoštvo dovitljivosti. Krađe i ubojstva gotovo su nepoznata. Dobro zarađuju prijevozom robe od Trsta, Rijeke, u Hrvatsku, Peštu i Budim. Imaju vrlo dobre i njegovane konje, rasno oplemenjene u pastuharni Althlan. Bave se stočarstvom, ali ne i ovčarstvom. Dobra su međimurska vina. Sade se i dobre vrste duhana. Duhan se izvozi u Hrvatsku i susjednu Štajersku". Kada Teleky govori o pastuharni Althan, govori o pastuharni koju su grofovi Althan, feudalni gospodari Međimurja 1719. -1791., ustrojili upravo u Svetom Jurju u Trnju. Još 1895. godine mađarski stenograf Ferencz Gonczi u svojoj knjizi Međimurje, ljudi, vjerovanja, običaji govori o Svetom Jurju u Trnju kao o sjedištu stare župe i poznatom uzgajalištu konja.
Za vrijeme hrvatske administracije u Međimurju 1848. - 1861. proveden je 1857. godine temeljiti popis stanovništva i u Međimurju. Selo se navodi kao Sveti Juraj u Trnju, (mađarski: Szent-Gyorgy tuske) te se ističe da pripada kotaru i pošti sa sjedištem u Prelogu. Ima 22 kuće i 183 stanovnika. Od toga 179 njih su rimokatolici, a 4 Židova. Sjedište župe je u mjestu, a rimokatoličkoj župi pripadaju i susjedna mjesta. Godine 1868. godine u selu je živjelo 211 katolika, 3 protestanta i 21 Židov. Godine 1900. Mađarske su vlasti obavile također vrlo temeljit popis stanovništva. U XX. stoljeće Sveti Juraj u Trnju je ušao s mađarskim imenom Tüskeszentgyörgy. Imao je 234 stanovnika, 124 muških i 110 ženskih. Za hrvatski kao materinji jezik izjasnilo se 218, a mađarski 16 stanovnika. Mađarski je govorilo njih 48. Po vjeri u selu je bilo 233 rimokatolika i 1 protestant. Pismenih je bilo 129. U selu je bilo 29 kuća: 10 zidanih i 19 drvenih, 14 pokrivenih crijepom i 15 šopom. Sveti Juraj u Trnju 1910. godine ima 264 stanovnika i sjedište je općine u kojoj su i Palinovec, Donji Pustakovec i Čehovec. I 1925. godine sjedište je općine koju čine ista sela kao i za Austro-Ugarske monarhije. Pošta za cijelu općinu je u Donjem Kraljevcu. Sveti Juraj u Trnju ima te godine 37 kuća i 298 stanovnika. Tadašnja općina ima 4 naselja, 238 kuća i 2. 432 stanovnika. Nakon vojne okupacije 1941. godine Mađari uvode civilnu upravu i imenuju svoje bilježnike. Sveti Juraj u Trnju ponovo je općina, za bilježnika je imenovan Aszonyi Laszlo, a nakon njega Papp Jeno. Protiveći se mađarskoj okupaciji u redove narodnooslobodilačke vojske pristupilo je 16 žitelja Svetog Jurja. Poginuo je Franjo Jurčec i Franjo Marciuš, a u nacističkom logoru život je izgubio Antun Kerovec.
Ubrzo nakon oslobođenja 1945. Sveti Juraj u Trnju postaje sjedište Mjesnog narodnog odbora za naselja Sveti Juraj u Trnju, Donji Pustakovec i Čehovec. Tada Sveti Juraj u Trnju ima 59 domaćinstava i 325 stanovnika. Općina Juraj u Trnju osnovana je 1952. godine, a predsjedavao je Josip Zadravec. Trajala je do 1955. godine kada je u Međimurju osnovano samo 7 općina. Te 1955. godine u selu sa 63 kućna broja radi mjesna čitaonica, otvoreno svaki dan u Vatrogasnom domu, a postoje vatrogasno društvo (osnovano 2. listopada 1932. godine) te lovačko društvo. Kako je vidljivo već se tada olako obrisao zlatni pridjev "Sveti" u imenu naselja koje je to ime nosilo najmanje tisuću godina. Ova dio posebno će se istražiti i ovaj tekst sigurno dopuniti. Naime, dostupnih zapisnika iz tog vremena nema. Činjenica je da je ime vraćeno 28. travnja 1991. godine u vrijeme rada Mjesne zajednice pod rukovodstvom Ivana Barića. Svetu misu služio je vlč. Pavao Markač, a nove nazive mjesta kod kućnog broja 1posvetio vlč. Stjepan Markušić. U PŠ Sveti Juraj u Trnju predsjednik MZ Ivan Barić ugostio je svećenike obližnjih župa, sve predsjednike susjednih mjesnih zajednica te MZ Sveti Đurđ iz Podravine, mjesta koje je prvo u Hrvatskoj vratilo naziv "Sveti". Godine 1968. godine registriran je Nogometni klub "Trnje", a prije toga nosio je nazive "Labud", "Galeb" i "Heroj". Najveći uspjeh nogometaši "Trnja" postižu sredinom 70-tih godina XX. stoljeća u Zagrebačkoj ligi, a tri puta su u finalu međimurskog kupa. No selo se sporo razvija iako je 1970. dozvoljena gradnja na novim parcelama Dužice i Malina južno od tadašnjeg naselja. Također, spori demografski rast sela najbolje ilustrira činjenica što je još 1971. godine selo imalo 70 domaćinstava i 293 stanovnika. Zaposleno je bilo 78 ljudi, od toga 25 u inozemstvu. Naziv "Sveti" definitivno je zaboravljen u svim službenim dokumentima.
Godine 1984. u Jurju u Trnju je izgrađen Spomen-park "Međimurski partizani". Spomen-park se sastoji od 3 povezane cjeline: jedinog partizanskog groblja u Međimurju, Spomen-sobe u Današnjem Domu kulture s podacima o pokopanim partizanima i samog parka, uređena površine od 3000 četvornih metara. U vrijeme otvaranja otvorena je i Područna škola Juraj u Trnju matične Osnovne škole Hodošan. Ova nova funkcionalna školska zgrada konačno je zamijenila školsku zgradu, jaku zidanicu iz polovice XIX. stoljeća.
Krajem osamdesetih godina izgrađena je telefonska centrala za naselja D. Pustakovec, Sveti Juraj u Trnju i Palinovec. Vrijedno je spomenuti da je do 1990. već 15 godina u planu i uplaćivan samodoprinos za izgradnju vodovodne mreže, ali i dalje se pila voda iz bunara i pumpi. U Domovinskom ratu sudjelovali su mnogi žitelji Jurja u Trnju, njih 9 u bojnama i brigadama, 13 u teritorijalnoj obrani te više njih na raznim posebnim dužnostima. Rat 1991./92. u mnogočemu je sprječavao normalni rad rukovodstva tadašnje Mjesne zajednice Sveti Juraj Trnju koja je tada odvojena iz MZ u čijem sastavu su bila naselja Sveti Juraj u Trnju i Donji Pustakovec. Obavljen je postupak financijskog i općeg razdvajanja. 1992. je obnovljen Dom kulture
Prvo peteročlano vijeće Mjesnog odbora Sveti Juraj u Trnju birano je 12. prosinca 1993. godine, uz nazočnost načelnika Općine Donji Kraljevec Mladena Cveka i predsjednika Vijeća općine Božidara Kolarića. Sva nepokretna i pokretna imovina bivše Mjesne zajednice prešla je u imovinu Općine Donji Kraljevec.
Donosimo Izvješće predsjednika Vijeća MO Sveti Juraj u Trnju za razdoblje 1994. - 1998. godine (1. veljače 1998.) u kojem su prikazani veći materijalni zahvati i društveni život.
U ove četiri godine učinjeno je sljedeće: U tijeku 1994. i 1995. godine godine pomoglo se DVD-u da završi prostore u športsko-vatrogasnom objektu. Taj objekt je sagrađen 1983. godine pa je dogradnja postora i novog krovišta zaštitilo objekt od propadanja. Krajem lipnja 1995. nabavljeno je 12 novih uniformi. Dana 5. svibnja 1994. formiran je novi Odbor za održavanje župnog groblja. Prihodi i rashodi groblja iznosili su proteklih godina:
Razlika od oko 100.000 kuna i ovogodišnji planirani prihod od oko 30.000 kuna trebaju ostvariti započetu akciju izgradnje nove Kuće žalosti. Veliki prihod prošlih godina rezultat je vraćanja duga mjesnih zajednica drugih naselja koje su se godinama gomilali. Izrađen je novi katastar groblja, izrađena avio-snimka groblja, uređen dio staza i slično. Groblje je u ove četiri godine održavano prema mogućnostima, a nadležnost nad radom groblja polako je prihvaćala Općina, te je konačno krajem prošle godine preuzela i sav rad groblja. Proveli smo akciju priključenja naselja na javnu vodovodnu mrežu, što se nije uspjelo u 20 godina uplate samodoprinosa. Ugovori su sklopljeni do 31. siječnja 1995. godine, početak radova obilježen je u Palinovcu 7. rujna 1995., a vodovod je svečano pušten u pogon programom učenika PŠ Sveti Juraj u Trnju i uz pomoć naših vatrogasaca 24. studenog 1995. godine. Uveden je vodovod na groblje, prostorije NK Trnje i DVD-a i Društveni dom. Naše naselje bilo je organizator uvođenja vode u Župnu crkvu pa je voda konačno priključena prije mjesec dana. Riješen je status trgovine u Društvenom domu i to na način da je Franjo Jurčec otkupio trgovinu, plaća mjesečnu najamninu, ali da će 4. prosinca 2000. godine Franjo Jurčec predati trgovinu natrag u vlasništvo Općine Donji Kraljevec, a sredstva kao izvorna koristiti Sveti Juraj u Trnju. Iz godine u godinu brinuli smo o održavanju spomen parka i groblja, bez obzira na dnevnu politiku i slučajeve devastiranja takvih spomenika diljem države. Svoj osobni i nemjerljivi doprinos svakako je dao Adam Čavlek, aktuelni predsjednik Mjesne organizacije boraca antifašista. Od ovih četiri godine, dvije godine bili smo ravnopravni organizatori proslave Dana antifašizma, a prošle je dvije godine proslavu organizirala samo Mjesna organizacija boraca antifašista uz uvijek nazočne ljude dobre volje našeg mjesta. O kulturi u Društvenom domu ili od studenog 1996. godine Domu kulture brinula je uglavnom Područna škola Sveti Juraj u Trnju, a puhački orkestar općine održao je božićno novogodišnji koncert. O uvijek aktualnom pitanju formiranja nove općine - župe došlo je do nekoliko sastanaka i na temelju upitnika mjesnim odborima za ovu ideju bila su samo naselja Donji Pustakovec i Sveti Juraj u Trnju. Prema zaključcima Mjesnog odbora 1993. godine proveli smo postupak za odvajanje iz Općine Donji Kraljevec Referendumom od 17. prosinca 1995. godine utvrđeno je da žitelji našeg naselja ne žele izdvojiti naselje iz postojeće općine. Uvođenjem komunalne naknade konačno je prestala važiti i odluka o samodoprinosu koji je trajao do svibnja 1995. Mještani sada imaju uz bitno manja davanja isti, čak i bolji komunalni standard. Akcija uvođenja plinske mreže započela je odlikom Poglavarstva općine u ožujku 1996. godine, nastavljena potpisivanjem ugovora u svibnju, a završena 16. prosinca 1996. godine. U travnju 1996. godine pomogla se gradnja ograde kod škole, a 1997. godine završena je gradnja odvodnje oborinskih voda i asfaltiranje parkirališta kod škole, mjesnog odbora i crkve. Postavljena je javna telefonska govornica. U sve četiri godine popravljana je javna rasvjeta, a na zahtjev mještana dopunjena novim rasvjetnim tijelima kod groblja pred mjesec dana. Godine 1996., kao prva na području općine, bila je postavljena nadstrešnica na autobusnom stajalištu. Vrlo inventivno je riješeno vanjsko osvjetljenje Župne crkve svetog Jurja." Godine 1997. Vijeće mjesnog odbora dobiva prvi put u povijesti predsjednicu - Magdalenu Brezničar, 2002. predsjednik postaje Zlatko Zrna, 2004. mijenja ga Sanja Zadravec, a u veljači 2006. izabran je Mladen Čavlek. Godine 1999. oformljeno je Športsko ribolovno društvo "Jezerišće". Godine 2000. izgrađeni je parkiralište ispred Doma kulture. Na Jezerišću je 2003. sagrađena nadstrešnica i tu se održavaju tradicionalni ribički susreti. Iste 2003. godine sagrađena je 9. svibnja otvorena nova Kuća žalosti (ili Grobna kuća ili kapura ili...). Nažalost, gasi se rad NK "Trnja". Glavni je razlog nedostatak igrača, to je naviše vidljivo u znatno smanjenom broju učenika u Područnoj školi. Prostor pred Župnom crkvom, uz glavnu južnu cestu, uređen je u studenom 2005. godine. Godine 2009. započeli su diljem općine Donji Kraljevec opsežni radovi na uvođenju kanalizacijskog sustava. Nove ulice (Malina i Dužice) završene su u rujnu 2009., a u studenom ulice su nanovo asfaltirane. Raskopana ulica prema groblju tijekom 2009. samo je sanirana, a krajem 2010. uređena novim asfaltom i nogostupom s istočne strane ulice. Konačno je uređen i prijelaz preko Starke novim širokim mostom. Prema popisu stanovništva 2001. godine u Svetom Jurju u Trnju je 76 domaćinstava i 285 stanovnika čime su izjednačene godine 1931. - 283 i 1961. - 282.
Neki dodatni podaci:
1786. - 19 kuća, 143 stanovnika 1828. - Gyorgy (Tuskes Szent, S. Georgius in Spinis), 26 kuća, 177 stanovnika 1846. - škola s 39 učenika 1857. - 183 stanovnika 1869. - 191 stanovnika 1880. - 207 stanovnika 1890. - 243 stanovnika 1900. - 234 stanovnika, Tüskeszentgyörgy 1910. - 164 stanovnika 1921. - 306 stanovnika 1925. - 37 kuća i 298 stanovnika 1931. - 283 stanovnika 1948. - 325 stanovnika 1953. - 319 stanovnika 1961. - 282 stanovnika 1971. - 293 stanovnika 1981. - 320 stanovnika 1991. - 320 stanovnika 2001. - 285 stanovnika u 76 kućanstava
Popis 2021.
godine:
Izvori: Vladimir Kalšan, prof., Općina Donji Kraljevec, Monografija, Poglavarstvo općine Donji Kraljevec, svibanj 2005. Obradio: Ivan Barić, travanj 2011.. O školstvu u Svetom Jurju pogledati web stranicu Osnovne škole Hodoša
|