Bijela nedjelja

Prva nedjelja nakon Uskrsa

 

Nedjelja iza Uskrsa zove se Bijela nedjelja.
Tako je nazvana po bijelim haljinama u koje su odrasli novokrštenici oblačili na Veliku subotu u noći (kod Vazmemog bdjenja), dan svoga krštenja, nosili ih tijekom tjedna, kao znak krsne milosti, a onda, u nedjelju poslije Uskrsa, odlagali.
I danas, djeca na krštenju dobivaju simbolički bijelu haljinicu. Bijela nedjelja ima u nas još i pučko ime: Mladi Uskrs ili Mali Uskrs.
- Po istoj simbolici u bijelo se odjevaju krštenici kod primanja sakramenta prve pričesti, manje kod potvrde (krizme) i gotovo redovito kod vjenčanja.

 

Nedjelja božanskog milosrđa slavi se u nedjelju nakon Uskrsa. Posvećena je Božanskom Milosrđu, koje je promovirala poljska redovnica, sv. Faustina Kowalska. Neslužbeno je slavljena od 1985. g., a papa Ivan Pavao II., proglasio ju je blagdanom cijele Rimokatoličke Crkve, 30. travnja 2000., u godini Velikoga jubileja, na dan kanonizacije svete Faustine.

Ne slučajno, Ivan Pavao II. je baš i preminuo 2. travnja 2005. godine, u noći koja je prethodila blagdanu Božanskog milosrđa. Taj je blagdan sam Ivan Pavao II. bio odredio za prvu nedjelju poslije Uskrsa – prema želji koju je Gospodin obznanio sv. Faustini Kowalskoj (1905. – 1938), proročici Božanskog Milosrđa. Papa Ivan Pavao II., još kao nadbiskup u Krakowu 1978. godine – kratko vrijeme prije dolaska na Stolicu sv. Petra – dao je i prvo službeno Crkveno odobrenje za pobožnost Božanskom milosrđu. Naposljetku je on kao Papa proglasio Faustinu Kowalsku blaženom na osminu Uskrsa 1993.; potom ju je kanonizirao kao sveticu na osminu Uskrsa 2000. godine. U samoj homiliji na misi kanonizacije sv. Faustine, ustanovio je on Nedjelju Božanskog milosrđa kao blagdan za cijelu Crkvu.
Tom prigodom je rekao: „Ovo je najsretniji dan u mojem životu.“

U Hrvatskoj je Božjem milosrđu posvećena Crkva u Ovčari kod Levanjske varoši.
 

I još...

Osmi dan po Uskrsu, svetkujemo Mali Uskrs ili Bijelu nedjelju.
Zašto se zove Bijela nedjelja. U prvim stoljećima kad su se krstili odrasli tijekom vazmenog bdijenja u svetoj noći dobivali su bijele haljine. Nosili bi ih cijeli tjedan, vraćali bi ih na nedjelju nakon Uskrsa. Zato se ta nedjelja zove Bijela nedjelja. Negdje se zove i Mladi Uskrs.
U mnogim župama organizirat će se sutra i prva sveta pričest. Na svetim misama svake godine na Mali Uskrs čita se jedno od najljepših evanđelja koje govori o Uskrsu. To je odlomak iz Ivanova evanđelja u kojem se govori o ukazanju uskrslog Krista apostolima prvi i osmi dan. Prvi dan s njima nije bio Toma, a osmi dan bijaše.
Isusovi učenici su ostali razočarani, tužni i u strahu nakon Isusova mučenja, muke, razapinjanja na križ i ukopa. Izgubili su nadu i životne orijentire. Okupili su se u jednu prostoriju i zatvorili se kako ih ne bi pronašli oni koji su pogubili Isusa.
Dok su tako u zatvorenoj prostoriji sjedili i čekali, a ne znajući što čekaju, dođe Isus i stane među njih. Možemo pretpostaviti kako je porastao strah u toj već strahom ispunjenoj prostoriji. Isus ih pozdravlja pozdravom koji im je u tom trenutku možda najpotrebniji:
“Mir vama“
I odmah pokazuje svojim učenicima probodeni bok i ruke kao znak i potvrdu kako je uistinu On Onaj kojega su mučili, razapeli i pokopali. Učenici vidjevši njegove probodene ruke, noge i bok obradovaše se. To su im bili sigurni znakovi kako se ne varaju. Uskrsli Isus želi ih još više učvrstiti u miru zato ih ponovno pozdravi:
“Mir vama“
Ali sada doda još jednu novu misao, važnu poruku i zadatak za njih:
“Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas!“.
Isus zna da oni u sebi nemaju snage za tako veliku zadaću, znao je, obični su i slabi ljudi. Zato im reče:
“Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”
Evanđelist Ivan ne navodi zašto Toma Blizanac nije bio s njima u toj prostoriji, nego nas samo izvješćuje kako nije bio među učenicima taj prvi dan. Kad im se pridružio oni su mu puni radosti brzo priopćili:
“Vidjeli smo Gospodina!” Međutim, Toma ne može prihvatiti njihove tvrdnje. Učinilo mu se to nemogućim, jer zna da je Isus razapet, proboden kopljem, umro na križu, skinut mrtav s križa i pokopan, stoga reče:
“Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst umjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati”.
Evanđelist Ivan izvještava kako je osmi dan s učenicima u toj istoj prostoriji bio i Toma. Navodi kako su bili zatvoreni, ali ništa ne kaže o strahu. Isus dođe i taj osmi dan. Ponovno stade među učenike i pozdravi ih njima već dobro znanim pozdravom:
“Mir vama!”
Posebnim riječima obrati se učeniku Tomi:
“Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran”. Toma nije ostao ravnodušan, ispovijedi snažno:
“Gospodin moj i Bog moj!” Isus mu reče, nama danas svima dobro znanu rečenicu:
“Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!”
Na žalost, ostala je izreka kako je “Toma sumnjivac“, ali treba ostati i misao kako je postao:
“čvrsti vjernik“.