Bezgriješno Srce Marijino

 

Slavi se u subotu nakon Tijelova, dan nakon blagdana Presvetog Srca Isusova

 

Bezgrješno Srce Marijino je pobožno ime, kojim rimokatolici nazivaju tjelesno Marijino srce kao simbol Marijinih kreposti, ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čovjeku.

Prvi se put, Bezgrješno Srce Marijino spominje u Bibliji, gdje piše kako je starac Šimun prorokovao, kako će Marijino Srce probosti mač velike boli, tj. da će mnogo patiti. Pobožnost Bezgrješnome Srcu Marijinome, intezivno se razvila u 17. stoljeću, najviše djelovanjem sv. Ivana Eudesa. Održao je prvi blagdan u čast Bezgrješnog Srca Marijinog, u jesen 1648. g. Utemeljio je nekoliko vjerskih društava, koja su promicala pobožnost prema Bezgrješnom Srcu Marijinu. Prije njega, u manjoj su mjeri, širili pobožnost sv. Bernard, sv. Matilda, sv. Gertruda, sv. Toma Beckett, sv. Bernardin Sijenski i sv. Franjo Saleški.

Tek 1855. g., službeno je ustanovljen blagdan Bezgrješnom Srcu Marijinu za cijelu Katoličku Crkvu. Papa Ivan Pavao II. uzdigao ga je 1996. g. od neobvezatnog na obvezatni spomendan.

Marijana ukazanja u Fatimi, povijesno su pridonijela još većem širenju ove pobožnosti. Sestri Luciji, nakon ukazanja 1917. g., Marija se ukazala i 1925. g. upravo s Bezgrješnim Srcem, tražeći pobožnost Bezgrješnome Srcu, te potičući pape, da posvete Njenom Srcu Rusiju, radi zaustavljanja širenja ateističkog komunizma i radi mira u svijetu. Marija je u Fatimi pozvala vjernike, da časte Njezino Bezgrješno Srce tako da svaki dan mole krunicu te obavljajući pobožnost pet prvih subota u mjesecu, prisustvujući u te dane svetoj Misi, primajući sv. Pričest i četvrt sata razmatrajući jedno od otajstva krunice.

Izvor: Wikipedia

 

Bezgrešnom Srcu Marijinom i Prečistom Srcu Marijinom posvećene su mnoge župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Jordanovac, Vinkovci, Slavonski Brod-Budainka, Varaždinske Toplice-samostan, Ilova kod Kutine, Pula, Split-Škrape, Vidonje kod Zažablja, Posavska Mahala kod Odžaka, Bijeljina, Foča kod Doboja, Skopaljska Gračanica kod Bugojna, Orom kod Kanjiže).

 

Marija je Kraljica naših dana! Kao nikada u crkvenoj povijesti širi se u carstvu duša sjaj njezine bezgrešne ljepote, njezine divne dobrote i njezine majčinske zaštite.
Umjetnici prikazuju Srce Marijino ovjenčano vijencem ruža, da nam predoče svu krasotu i radost, kojom ju je presv. Trojstvo u svojoj vječnoj zamisli okrunilo još prije njezina začeća. Iz prečistog Srca Božje Odabranice raste bijeli ljiljan njezine uzvišene i nedostižive čistoće, koja je bila prva kolijevka Očeva Prvorođenca, našega Spasitelja. Ovo odlikovano Srce obasjano je neizmjernim sjajem "punine milosti", ali je i probodeno mačem. Uzvišena Majka boli i suotkupiteljica svijeta milo se smiješi, jer je ona već za sva odlikovanja i za sve boli rekla anđelu svoj Fiat - neka bude! Za sve to je već zapjevala svoj Magnifikat - veliča duša moja Gospodina!...
Dok u duhu s udivljenjem i ljubavlju promatramo milu nebesku Majku, molimo ju, da nam pomogne shvatiti sve dubine njezinog prečistog Srca.
Približimo joj se smjerno i sabrano, jer je Srce nebeske Majke svetište duhovne izgradnje i duhovne ljepote. Ono je neokaljani hram, kolijevka Utjelovljene Ljubavi... Promatrajmo ga s ljubavlju i hvalimo Gospodina, koji je stvorio to svetište. Izgrađeno je po nacrtu božanskog Uma, ukrašeno milošću i obdareno milinom i rajskom ljepotom. Promatrajmo ga, da shvatimo sve njegove tajne, pristupimo svetim strahopočitanjem i poslužimo se evanđeoskom riječi: ecce venio - evo dolazim! Dolazim, da promatram svu ljepotu tog svetišta, pa da onda pokušam nasljedovati presvetu Djevicu. Dolazim, da je zamolim, da ona i moje srce učini svojim svetištem, pa da mogu pozvati Isusa k sebi. U svojoj poniznosti ponavljam svoju molbu: Veni, Domine Jesu - dođi, Gospodine Isuse!
Da Srce Marijino bude svetište, da bude sveto i posvećeno mjesto, mora u njegovu središtu biti oltar, kadionica i žrtvenik; oltar klanjanja božanskom Veličanstvu i oltar za prinošenje žrtve paljenice. Život tome oltaru daje Hostija. Presveto Isusovo božanstvo utjelovljeno u ljudsku narav vječna je Hostija, koja daje milosni život dušama. Toj velikoj Hostiji pridružuje se u Marijinu Srcu manja neokaljana hostija njezinog bića, da svojim doprinosom poveća svetu otkupiteljsku Hostiju. U tom svetištu neprestano se slavi tajanstvena misna žrtva sa svim bitnim dijelovima. S uzvišenim poklonom prikazuje se duša Marijina svakog časa u Prikazanju, koje je najuzvišenije iza prikazanja njezina Sina. Toj prikazbi kojoj nema ravne među stvorenjima, priklanja se nebeski Otac, Riječ i Duh Sveti, te u divnoj Pretvorbi pobožanstvenjuje dušu presvete Djevice, da se s njom po neprestanoj pričesti sjedini u vječnom jedinstvu, koje je ljudskom umu neshvatljivo. A što radi Marija u tvom uzvišenom svetištu? Marija prisluškuje divnom zbivanju u nutrini svog srca, gdje živi Srce njezina Sina i odaziva se težnji svog Srca, da mu se svidi. To je tajna Marijina Srca, to je njezin nutarnji život.
Srce Marijino bilo je Isusu: prvi oltar, neokaljano svetište neokaljane Hostije!
U Srcu Marijinu žrtvovao se Isus, a i ona je sama žrtvovala Isusa u savršenoj suglasnosti i sličnosti duha i srca s njim. Srce Isusovo bilo je opet za Mariju neokaljano svetište neokaljane hostije.
Marijina beskrajna svetost i čistoća prikazala je nebeskom Ocu sasvim čisto stvorenje ujedinjeno sa žrtvenom Hostijom.
Dušo moja, težiš li i ti za uzvišenim životom Božjeg svetišta? Da uzmognemo biti svetište, potrebno je da budemo hostije, kako je to bilo Srce naše nebeske Majke, male žrtvene suotkupiteljske hostije. Neka nas ne straši ovaj uzvišeni poziv. Iako smo slabi, siromašni, rastrgani brigama i poslovima svagdanjeg života, možemo svoja srca čuvati kao svetišta i biti ugodni stan svojemu Bogu. Kada smo okruženi svijetom, koji ne mari za Boga, čuvajmo ga mi, štovatelji i štićenici presvete Djevice, u svetištu svoga srca po čvrstoj vjeri, po velikom ufanju i po iskrenoj svetoj ljubavi.
Srce Marijino nije samo svetište, ono je i vrelo, čisto, bistro i obilno vrelo. Kad čujemo riječ vrelo, predstavljamo si izvor bistre, svježe vode pod visokom gorom, koji obraduje umorna putnika. On će kraj njega sjesti, odmoriti se i osvježiti u bujnoj prirodi, koju podzemno hrani voda onoga bistrog vrela. Ili će nam se u duši pojaviti slika pustinjske oaze sa svježim rašćem i palmama usred pusta kraja. Malo živo vrelo podržaje život cijele oaze. I naš teški zemaljski život ima doista jedno životvorno vrelo: Srce naše nebeske Majke. To neokaljano i bistro vrelo istječe podno "Vječnih bregova" presvetoga Trojstva, a dobiva vodu iz beskrajnog Oceana. Taj je ocean božansko Srce Isusovo. Iz njega se u njeno Srce izlijeva poplava ljubavi. To obilno, nepresušno vrelo napaja sve naše duše, samo ako mu se približimo. Približimo se u duhu ovom vrelu i ne gubimo vremena, nego crpimo iz njega živu vodu, koja miriši ljiljanima svete staleške čistoće, crpimo iz njega slasnu vodu, da utišamo žeđu svoje duše za srećom, te da iza toga još više žeđamo nebeske snage i okrepe. Crpimo po nakanama sv. Crkve iz Srca bezgrešne Majke, jer su to i Isusove nakane. Častiti Srce nebeske Majke znači ne samo crpsti iz njega, nego i nasljedovati ga, jer bez nasljedovanja nema prave pobožnosti.
Nasljedujmo Mariju:
Kao svetište životom sjedinjenja s Bogom, kao vrelo životom davanja i predanja.
Kad se naša duša ispuni milostima i blagodatima iz toga vrela, dajmo da iz našeg srca poteknu mali izvori za naše bližnje...