BLAŽENI OTON IZ PULE,
Franjevac karizmatik iz 13. st.
Na osnovi malobrojnih autentičnih podataka o životu i djelovanju bl. Otona, pouzdano znamo da je živio u Puli, u prvoj polovici 13. stoljeća i da je bio jedan od prvih sinova sv. Franje Asiškog koji su, negdje u to doba, stigli u Istru. Predaja mu, osim "slave po izvanrednoj dobroti i savršenoj kreposti", pripisuje i četrnaest čudesnih ozdravljenja koja se kasnije potanko opisuju u djelima nekoliko crkvenih kroničara. Prema njima proizlazi da je, zahvaljujući svojim taumaturškim sposobnostima, bl. Oton iscijelio šest bolesnika koji su bolovali od oduzetosti, po dva od sljepoće i deformiranosti usta te po jednog od: grlobolje, nijemosti, slomljenih kostiju nakon pada i jednog uznemirenog od zloduha. Neka od tih čudesa blaženika je učinio za života, a druga, kao i mnoga nezabilježena, nastavila su se događati na njegovu grobu. Većina ozdravljenja bila je trenutna, ali bilo je i takvih koja su isprošena dugim i ustrajnim molitvama.
Premda postoji nekoliko navoda o datumu smrti bl. Otona, kao najpouzdaniji prihvaćen je 14. prosinca 1241., a za spomen na nj odabrana je treća nedjelja Došašća. Na taj dan slavi ga se u cijeloj Istri, a poglavito u crkvi sv. Franje u Puli, gdje mu se u oltaru sv. Franje čuvaju zemni ostaci. U lokalnoj tradiciji sačuvan je kult bl. Otona kao univerzalnog iscjelitelja, a pobožni mu se puk i danas obraća u mnogim teškim prilikama i uz one bolesti za koje vjeruje da ih je Blaženik uspijevao čudesno ozdravljivati.
Na lici: blaženi Oton iz Pule liječi slijepog dječaka. Zavjetna slika u crkvi sv. Franje u Puli
Drugi izvor:
Blaženi Oton (talijanski Ottone da Pola), franjevac karizmatik, živio je u Puli u prvoj polovici XIII. stoljeća. Bio je jedan od prvih sinova svetog Franje Asiškog koji su u to vrijeme stigli u Istru. Njegov franjevački subrat fra Petar iz Trogira nazvao ga je 1305. „Teutoncem“ pa je vjerojatno rodom bio iz njemačkih krajeva. Predaja spominje njegovu „izvanrednu dobrotu i savršenu krepost“ i pripisuje mu četrnaest čudesnih ozdravljenja. Crkveni kroničari potanko opisuju ta Otonova čudesa. Po njima je blaženi Oton bio glasoviti mirotvorac i iscjelitelj. Izliječio je šest oduzetih ljudi, dva slijepca i dva slučaja deformiranih usana te po jednog bolesnika od grlobolje, nijemosti, slomljenih kostiju i jednog opsjednutog od zloduha. Neka od tih ozdravljenja učinio je za svoga života, a druga, među njima i mnoga nezabilježena, nastavila su se događati na njegovom grobu.
Većina ozdravljenja uslijedila su trenutno, a neka su isprošena dugim i ustrajnim molitvama.
Postoji nekoliko navoda o datumu Otonove smrti, ali vjerojatno je preminuo 14. prosinca 1241. Njegov spomendan slavi se na treću nedjelju došašća. Blaženog Otona Pulskog slavi cijela Istra, a naročito se štuje u franjevačkoj crkvi i u samostanu svetog Franje u Puli, gdje se čuvaju njegove relikvije. Oltar s relikvijama blaženog Otona nalazi se lijevo od glavnog oltara, prema ulazu u sakristiju. Najpoznatije Otonovo čudo je vraćanje vida slijepom dječaku pa je taj događaj prikazan i na zavjetnoj slici iznad oltara. Pobožni vjernički puk i danas mu se obraća u teškim prilikama, posebno kod bolesti koje je on prema predaji čudesno izliječio.