25. ožujka

Blagovijest ili Navještenje Gospodinovo (lat. Annuntiatio) katolička je svetkovina u spomen na događaj, kada je arkanđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji, da će začeti Isusa po Duhu Svetom.

Blagovijest se slavi 25. ožujka, 9 mjeseci prije Božića. Riječ je staroslavenskog porijekla i znači dobra, lijepa vijest. Prema Bibliji, arkanđeo Gabrijel navijestio je Mariji, da će začeti Sina Božjega po Duhu Svetome. Dogodilo se to u Nazaretu, u vrijeme kada je Marija bila zaručena s Josipom, ali još nisu zajedno živjeli. Arhanđeo joj se na početku obratio riječima: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s Tobom”, što je postalo početak molitve „Zdravo Marijo”. Marija je prihvatila Božji naum riječima: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!” Arkanđeo je tada otišao.

Ovo Kristovo utjelovljenje događaj je spasenja. Sin Božji utjelovio se da postane Spasitelj, da izvrši djelo spasenja.

Blagovijest se slavi u korizmi, čime se naglašava radost zbog začeća djeteta, ali i žalost zbog muke koja ga čeka.

U Nazaretu se nalazi Bazilika Navještenja Gospodinova. Prema predaji, Marijina kuća, gdje se dogodilo navještenje, nalazila se u Nazaretu do kraja 13. stoljeća. Tada joj je prijetilo rušenje pa su je anđeli prenijeli na Trsat u Hrvatsku. Na Trsatu je bila od 10. svibnja 1291. do 10. prosinca 1294. Tada su je anđeli, odnijeli u Loreto u Italiju, gdje je i danas. Za utjehu, papa Urban V. 1367. godine šalje na Trsat čudotvornu sliku Majke Božje imena „Majka milosti”. Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist.

Blagovijest-grkokatolička župna crkva Navještenja Marijinog u Strmcu Pribićkom

Strmac Pribićki spominje se kao posjed 1441. U Strmcu je od 1678. smješten posjed grkokatoličkih biskupa, na kojem je sagrađen jednokatni barokni dvor. Njegov je portal označen godinom 1751, a pregrađen je 1910. U blizini je na umjetnom otočiću župna grkokatolička neobizantska crkva Navještenja Marijinog, koju je 1911. za vladiku Julija Drohobeckog sagradio glasoviti hrvatski arhitekt Stjepan Podhorski. S malim jezerom i baroknim dvorom izvanredno se uklapa u prekrasni krajolik. Blagdan Blagovijesti pruža izuzetnu priliku za hodočasnički pohod u živopisni pribićki kraj.

Bog je postao čovjekom, to je osnovna istina kršćanstva. Svemoguća Riječ Boga Stvoritelja, koja je savršeni božanski duh, istobitna s Ocem, sišla je u krilo Blažene Djevice Marije i snagom Duha Svetoga, treće božanske osobe, postala čovjekom. Svemogući Bog odlučio je postati nemoćnim čovjekom. Stvoritelj svijeta odlučio je postati stvorenje. Bog, sudac neba i zemlje, sudac ljudske povijesti i svake pojedine ljudske savjesti, odlučio je postati čovjekom i tako zajedno s ljudima osuđenik.

Bog, apsolutno biće koje sve posjeduje i kome ništa ne treba, postao je malim, sitnim čovjekom, te se tako našao kao prosjak, potreban ljubavi, povjerenja, hrane, sućuti i života među nama. Besmrtni, vječni Bog odlučio je postati smrtni i ograničeni čovjek. Bog, neizmjerno uzvišen sišao je u naše niske predjele, postao ponizan i ponižen. Cilj njegova dolaska na zemlju jest uzeti ljudsku sudbinu u svoje ruke te nas zajedno sve povući da prihvatimo Božju sudbinu. On je postao čovjekom, kažu crkveni oči, da bismo mi postali Bogom. Uzeo je naše ljudsko, a nama dao svoje božansko. U tom se Božjem planu odigrava sva sudbina ljudske povijesti, i svakog čovjeka u njoj.

Možda je nama, ljudima postmodernog vremena, naučenima na tvrdnje kako je znanost otkrila sve tajne, i kako je samo ono istina što spoznaje razum, ovakav navještaj ljudske sudbine i ljudske povijesti samo prazna riječ. Suvremenoj generaciji naučenoj na tvrdnje da Boga nema, našim suvremenicima koji doživljavaju napade na Crkvu i njezinu organizaciju, koji su protiv njezine političke i ine utjecajnosti u državama svijeta, protiv njezinog smještaja u položaj jačih u svijetu, ili se pak suprotstavljaju kritičkom glasu i proročkom duhu Crkve, govor o Bogu koji je postao čovjekom čini se poput mitologije. Zbog toga smo u opasnosti da budemo krivotvoritelji ljudske povijesti, nesposobni vjerovati novim otkrićima ljudskog duha. Na taj smo način poput ljudi koji svojevremeno nisu mogli vjerovati Galileju a niti Koperniku da je Zemlja okrugla i da ona nije središte svemira, ni smo poput naših suvremenika koje nitko nije mogao uvjeriti da su Amerikanci zaista 1969. godine prvi put stigli na Mjesec. Poput suvremenika Kristofora Kolumba, kojemu nitko nije mogao vjerovati da je otkrio Novu zemlju, koju će tek kasnije nazvati Amerikom. Naš duh je toliko pomućen ateističkim zbunjen mitološkim tezama, neprijateljstvom prema kršćanstvu i svestranim pokušajima bez argumenata da nam se dokaže kako Boga nema, da smo jedva sposobni vjerovati činjenici da je Isus iz Nazareta začet djevičanski u krilu Djevice Marije po Duhu Svetom. Zato to za nas ne može postati Radosna vijest. Time kao da bacamo blato na okno kroz koje gledamo svijet te ne možemo vidjeti stvarnu činjenicu Isusa iz Nazareta, nego samo sebe, svoje misli, svoje predrasude i ograničeno znanje. Ostajemo zatvoreni u začaranom krugu.

Isus je povijesna osoba. On je Bog koji je postao čovjekom, ili bolje, on je Sin Božji koji se utjelovio u krilu Djevice Marije iz Nazareta. To je stvarnost s kojom Crkva stoji i pada. Na našoj se zemlji odigrala nevjerojatna drama dolaska Boga među nas i početak preobrazbe čovjeka u Boga. Otkada je on sišao na zemlju, mi uzlazimo u nebo k njemu, postajemo djeca Božja.

Na dan navještenja Djevici Mariji dogodila se čudesna komunikacija između našeg ljudskog i Božjeg svijeta.

Sudbina svijeta je tako dobila veliku nadu. Naše neznanje o počecima svijeta, svemira i našeg osobnog života, te naše neznanje o završetku ljudskog života, ljudske povijesti i svijeta dobilo je svjetlo. Naša moralna i etička pitanja o sveopćoj i pojedinačnoj krivici sada opterećuje manje, jer je sam Bog postavio svoja leđa pod naš teret. Naše sulude oholosti, u kojima smo otvorili Pandorinu kutiju te pustili da nam znanost izradi atomske bombe, sve zastrašujuće slike zagađenih rijeka i zatrovanog zraka, kancerozne hrane i nemoralnih politika, te neiskrenih međuljudskih odnosa, sve prijetnje terorizama, rasizama i klasnih predrasuda, svi nastupi novih nezapamćenih smrtonosnih i neizlječivih bolesti, sva moralna zastranjenja i bezizlaznost zbog neuravnoteženosti između tehnike i izvora energije, sve to više nije bauk koji nas do kraja satire. U činjenici da je Bog postao čovjekom sve to može biti pobijeđeno da ne bude mora nad čovječanstvom. Ateizam je izgubio svoju oštricu, a religije našle ispunjenje u Isusu iz Nazareta.

Zato je dan kada je anđeo Gabrijel, poslan od Boga, došao u kuću Marije iz Nazareta da traži od nje pristanak kako bi se u njoj rodio Spasitelj svijeta, najsjajnija stranica ljudske povijesti. To je dan u kojem svi pošteni ljudi našeg planeta smiju slobodno pogledati prema gore i ponosna čela znati da su preživjeli. Poražen je pakao, poraženi su zlikovci, uništen je grijeh i zloća, mrak nema vlasti nad ljudima, smrt nije kraj ljudske povijesti.

Neka nas ta nada ispuni mirom.

Dr. Tomislav Ivančić, “Oaze života”