|
Sveti Mauricije –– ranokršćanski je mučenik s kraja III. stoljeća (oko 292. godine). Prema legendi Mauricije – neki ga povijesni izvori nazivaju i vojvodom od Tebe – bio je zapovjednik (primicerus) rimske legije sastavljene od vojnika-kršćana, sa sjedištem u egipatskome gradu Tebi, danas Luksoru.
Na slici: Kip sv. Muricija u Magdenburgu
On je zaštitnik mnogih gradova i naselja u Švicarskoj, Italiji, Francuskoj i Njemačkoj, posvećeno mu je više od 600 crkava i kapela (među njima i župna crkva u Starčevu kod Pančeva), 4 katedrale, a više od 70 naselja diljem svijeta nose njegovo ime. Po njemu su vjerojatno nazvane i dvije zemlje: Mauricijus u jugozapadnom Indijskom oceanu i Mauretanija u zapadnoj Africi. Sveti Mauricije je zaštitnik bojadisara, proizvođača odjeće, alpskih vojnih postrojbi, pješaka, vojnika, papinskih švicarskih gardista, tkalaca i kovača mačeva, a zazivaju ga kod krvnih podljeva i grčeva, uloga (gihta), bolesti uha i opsjednutosti.
Sveti Mauricije često je
predstavljen kao crnoputi (Maur, odnosno Kopt –
Egipćanin) legionar – vitez u punoj vojnoj
opremi koji drži zastavu i palmu kao oznaku
mučeništva.U talijanskome slikarstvu Mauricije
je prikazan kao vitez s crvenim križem na
leđima. Mnogi gradovi i mjesta u Švicarskoj,
Italiji (Piemont), Francuskoj i Njemačkoj
izabrali su svetoga Mauricija za svoga
zaštitnika. Tako je danas svetom Mauriciju
posvećeno 598 crkava i 4 katedrale, a 74 grada i
mjesta diljem svijeta nose njegovo ime. I dvije
velike zemlje zovu se po njemu: Mauricius i
Mauritanija. On je zaštitnik bojadisara,
proizvođača odjeće, vojnika i kovača mačeva.
Zaziva ga se u pomoć kod krvnih podljeva i
grčeva, uloga (gihta), bolesti uha i
opsjednutosti. Sveti Mauricije zaštitnik je i
(talijanske) kraljevske kuće Savoja, koja
nastavlja tradiciju burgundskih kraljeva, pa je
križ, sastavni dio grba te obitelji, bio na
zastavi i u grbu Kraljevine Italije, dok su
Savojci bili talijanski kraljevi. Mjesto
mučeničke smrti svetoga Mauricija i njegovih
drugova, a po legendi i cijele tebanske legije,
postalo je ubrzo mjesto hodočašća. Prva crkva na
tome mjestu sagrađena je već 380. godine, a
burgundski11 kralj sveti Sigismund12 je 515.
godine nad grobom svetoga Mauricija i njegovih
drugova sagradio velebnu crkvu i samostan, doveo
monahe i 522. godine uveo na Zapadu prvu »Laus
perennis« službu, po uzoru na maloazijske
monaške zajednice s kraja IV. stoljeća, koje su
danonoćno i neprekidno služile Bogu molitvom i
pjevanjem. Ova danas najstarija opatija sjeverno
od Alpa postala je uskoro jako duhovno središte
burgundske države i hodočasničko mjesto
europskoga značenja. Tu su se na svečan način i
uz poseban obred uvodili u službu burgundski
kraljevi. Opatija i danas postoji i u njoj žive
od IX. stoljeća regularni kanonici, koji su
početkom XII. stoljeća prihvatili pravilo
svetoga Augustina.
Sveti Mauricije je često na slikama predstavljen kao crnoputi legionar, Maur ili Kopt, vitez u punoj vojnoj opremi koji drži zastavu i palmu kao oznaku mučeništva. Talijanski slikari uglavnom prikazuju Mauricija kao viteza s crvenim križem na prsima.
Razlikuj: Blaženi Mauricije Csaky, svećenik, dominikanac, (1270. - 1336.), spomendan 20. ožujka |
|
Dodatak iz drugog izvora: Sveti Mauricije i njegovi legionari, mučenici iz III. stoljeća, također su današnji sveti zaštitnici. Dali su život za Krista Gospodina oko godine 287. Prema predaji Mauricije (Mauritius, Maurice, Maurizio, Moritz, Morris), Tebanac, rođen oko 250, bio je zapovjednik (primicerus) rimske legije, sastavljene od vojnika kršćana, sa sjedištem u egipatskom gradu Tebi (danas Luksor u južnom Egiptu). Tu je legiju rimski car Maksimijan poslao iz sjeverne Afrike u Galiju da suzbije širenje kršćanstva i seljačke nemire u rimskoj pokrajini Helveciji. Prešavši Alpe i spuštajući se dolinom rijeke Rhône na Ženevsko jezero, Mauricije i njegovi drugovi Kandid, Eksuperije, Inocent, Vitalis i dva Viktora (svi su proglašeni svecima), a potom i cijela legija, odbili su se boriti protiv svoje braće u vjeri. Kod malog grada Agaunuma (danas Saint-Maurice-en-Valais u švicarskom kantonu Valais/Wallis), nedaleko prijelaza mosta na rijeci Rhôni, pripadnici tebanske legije, vjerni Kristu Gospodinu, odbili su žrtvovati rimskim bogovima. Za kaznu je legija desetkovana, to znači da je svaki deseti vojnik pogubljen. Ponovno je od legionara zatraženo žrtvovanje rimskim bogovima, ali vojnici su to opet to odbili i bili iznova desetkovani. Nakon ponovljenog zahtjeva za žrtvovanjem i ponovljenog odbijanja, čitava je legija (ukupno 6600 ljudi) pobijena. To strašno zlodjelo počinila je druga Maksimijanova legija. Mučeništvo tebanskih legionara opisao je francuski biskup sveti Eucherius, biskup Lyona, u svojoj „Muci mučenika iz Agaunuma“ (443-450) |
Legiju
je car Maksimijan Herculius poslao iz sjeverne
Afrike u Galiju da suzbije širenje kršćanstva.
Prešavši Alpe i spuštajući se dolinom rijeke
Rhône na Ženevsko jezero, Mauricije i
drugovi Sveti Kandid,Sveti Ezuperije i Sveti
Viktor, a potom i cijela legija, odbiju boriti
se protiv svoje braće u vjeri.4 Kod maloga
rimskoga (keltskoga) grada Agaunuma (danas St.
Maurice u kantonu Valais u Švicarskoj, kod
prijelaza mosta na rijeci Rhôni, vojnici-kršćani
odbiše žrtvovati rimskim bogovima. Za kaznu je
legija desetkovana, tj. svaki je deseti vojnik
pogubljen. Ponovno je zatraženo žrtvovanje
rimskim bogovima i vojnici su opet to odbili i
bili desetkovani. Nakon ponovljenoga zahtjeva za
žrtvovanjem i ponovljenoga odbijanja, čitava je
legija pobijena.