Svetica,
mučenica, djevica 
Najpoznatija svetica Katarina u povijesti književnosti
svakako je sv. Katarina Sienska, u povijesti duhovnosti
sveta Katarina Genovska, a u pučkoj pobožnosti sveta
Katarina Aleksandrijska, koju danas slavimo. Šteta samo što
je i njezin život ovijen legendom, lijepom doduše, ali bi
nam bilo daleko draže o njoj ono što je povijesno pouzdano i
zajamčeno.
Zbog svoje učenosti i
mudrosti proglašena je zaštitnicom knjižnica, knjižničara,
učitelja, arhivista, znanstvenika, filozofa, propovjednika,
teologa, odgojitelja, učenika, studenata, tajnica,
stenografa i pisara, zbog govorničke vještine zaštitnicom
pravnika, branitelja i odvjetnika, zbog načina kako je
mučena zagovornicom obrtnika koji se u svom poslu susreću s
kotačima i noževima (mlinari, kolari, lončari, prelci,
brusači, mehaničari, strojari, tokari, klobučari,
galanteristi), a pored toga i zagovornicom djevojaka,
neudatih žena, dadilja, bolničarki, kitničarki i umirućih.
Zaštitnica je mnogih biskupija, gradova, župa, crkava i
kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Gornji
grad, Domagović kod Jastrebarskog, Dubranec kod Velike
Gorice, Nijemci, Cerić kod Nuštra, Gaj kod Lipika, Dapci kod
Čazme, Nevinac kod Nove Rače, Samarica kod Ivanske, Krapina,
Stubičke Toplice, Zagorska Sela, Sirova Katalena kod
Đurđevca, Hlebine, Gornji Mihaljevec
u Međimurju, Komarevo kod Siska,
Brestača kod Novske, Divuša kod Dvora, Stružec kod Popovače,
Kunići Ribnički kod Netretića, Josipdol, Lokve, Lindar kod
Pazina, Selce kod Crikvenice, Novalja na Pagu, Vukšić kod
Benkovca, Zemunik Donji, Novigrad zadarski, Gornji Gradac
kod Ružića, Dubravice kod Skradina, Ljubitovica kod Segeta,
Jajce, Kreševo, Grude, Ljubuški, Sot kod Šida, Šupljak kod
Subotice).
Za vrijeme vladavine cara Dioklecijana po svim rimskim
provincijama bjesnilo je strašno progonstvo. Ono je bilo
naročito okrutno u Egiptu, koji su nazivali "Kinom staroga
svijeta". O tim mučenicima nastali su kasnije legendarni
izvještaji, takozvani Passiones, koji su gotovo uvijek više
plod pobožne mašte, nego točni povijesni podaci o dotičnim
osobama. Radilo se o legendama kojima je bilo više stalo do
pobude, nego do povijesti. Isto, na žalost, moramo
ustanoviti i za Pussio sanctae Catharinae martyris.
Budući da se radilo o jednoj kršćanskoj djevici visokog
položaja, veoma inteligentnoj, lijepoj, kako na tijelu tako
i na duši, njezino je mučeništvo, što ga je podnijela u
Aleksandriji, još više djelovalo na pučku maštu pa se tako o
njoj i rodila legenda i to u raznim inačicama. Jedna je od
njih i ova:
"Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim
provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u
Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene
te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije
odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s
namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu,
ne može biti Bog. No Katarina, služeći se preodlično
govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem
filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace
koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima
pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih
je Maksimin stavio na muke i pogubio. Ne mogavši Maksimin
slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti strašno
mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se
mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada te joj
je odrubljena glava." Prema toj legendi anđeli su tijelo sv.
Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom
mjestu podignut je kasnije slavni samostan Sv. Katarine koji
postoji još i danas. Egipatski predsjednik Anvar El Sadat
kraj tog je samostana 19. studenoga 1979. započeo gradnjom
velikog religioznog središta za tri jednobožačke religije:
kršćansku, židovsku i muslimansku, da to mjesto, gdje je Bog
u Starom zavjetu Mojsiju predao 10 zapovijedi, bude mjestom
molitve i klanjanja jedinome pravome Bogu.
|