Naš i Vaš Mladen

    Konačno i webmaster ima što napisati. Iako mjesecima čeka Vaše vijesti, priloge i dopune ništa se nije pojavilo.

    Za novosti ipak se pobrinuo "naše gore list" vlč. Mladen Vuk.

    U utorak, 11. srpnja 2006. godine vlč. Vuk stigao je u Zelengaj, izletište obitelji Hranjec na Graničnom prijelazu Goričan. Nije stigao sam već s prijateljima iz daleke Kanade. Nakon zajedničkog putovanja po Hrvatskoj završili su uz rijeku Muru, kraj u kojem je odrastao vlč. Mladen Vuk.

    Došli su vjernici Župne zajednice Svetoga Križa.

    U Zelengaju doček je organizirao župnik Župe Sveti Juraj u Trnju vlč. Darko Kelemenić, Kulturno-umjetničko društvo općine Donji Kraljevec (sve sekcije) i obitelj Hranjec (na okupu su se našli tata Vlado, mama Marija i djeca Tomislav, Julija i Matija).   

    Dočeku su se pridružili članovi Likovne udruge Donjeg Međimurja, samostalni umjetnici Miljenko Kranjčec i Stjepan Vuk iz Hodošana, spisateljica Magdalena Vlah - Hranjec, doajenka međimurske narodne glazbe Elizabeta Toplek, poznatija kao Teta Liza, te 50-tak vjernika župe Sveti Juraj u Trnju i rodbine vlč. Vuka koji su svojim radom i darovima pomogli projekt.

    Od medija odazvali su se novinarka Gordana Petek i djelatnici Hrvatske radiotelevizije, Josip Šimunko u ime Međimurskih novina i Vaš webmaster Ivan.

    Neki detalji sačuvani su u prvoj slikovnici.

    Bilo je prekrasno.

    Velečasni Darko Kelemenić je u uvodnom dijelu rekao:

    "Isus je rekao: Idite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje. I mi smo se danas u Božje ime okupili da taj naš veliki svijet od naše drage i male domovine Hrvatske do velike i ponosne Kanade okupimo ovdje najednom mjestu, mjestu između dviju voda, drevnoj Svetođurskoj fari, dragom međimurskom kraju. Mnogo puta naš domaći čovjek zna zapjevati: Tu mi Bože život daj, tu je moga srca raj, ali vaši pradjedovi, djedovi i vi, iako ste otišli s "falačeca" hrvatske zemlje, sigurno kada hodate po kanadskoj zemlji, iz daljine preko velikog mora čujete da Vam u srce dolazi pjesma: Lijepa naša domovina. Radost je to za Vas a i za nas jer nikakve granice, nikakve međe ne mogu razdvojiti ljude koji se vole i koji se Bogu mole. Na početku sam citirao Isusove riječi, koje je u svojoj mladosti i svećeničkom pozivu poslušao i Vaš svećenik Mladen Vuk, koji se radosna srca odazvao da upravo Vama ide služiti kao svećenik. Nije mu sigurno odmah bilo lako ostaviti svoj roditeljski dom, svoju domovinu, ali kad se po prvi puta vratio kući vidjelo se na njemu da ste ga tako sa ljubavlju prihvatili, da se tada i danas osjeća kao daje doma. Vi kažete naš Mladen, mi isto tako naš Mladen, a on neka bude Božji.

O LJUDIMA I NAŠOJ ŽUPI

    Htio bih Vas u par crtica upoznati sa našom starodrevnom međimurskom farom u kojoj se sad nalazite. Velika je i lijepa, ima nas starih i mladih, betežnih i zdravih. Ima nas oko pet tisuća. Naši ljudi jako cijene svećenike, sa radošću obnavljaju crkvene objekte kojih ima mnogo u župi. Puno puta se odriču svoga posla i vremena da bi bili na pomoći nama svećenicima. Uz marljiv rad vole najviše poštenje i pravednost koje nas čini da upravo budemo svi skupa složni. U svih sedam sela ljudi poštuju svog zaštitnika sela, dok sve to promatra Sveti Juraj zaštitnik naše fare. Naša župa uvijek je imala dobrih svećenika, domaćih sinova koji i dan danas pronose svoj glas u domovini i u svijetu, evo i naš domaći sin Ivan Novak koji djeluje u Kanadi i kojeg sigurno poznajete. Tu je svakako i naš ponosni Crkveni zbor koji svojom milom pjesmom hvali Gospodina, Crkveni odbor i zvonari koji služe Bogu i svojoj župi. Tu su i četiri škole na teritoriju župe koje sa divnim učiteljima i djecom žive vjeru i cijene i vole školski vjeronauk. Tu je i KUD općine Donji Kraljevec koji na osobit način pomaže pri slavlju liturgije, pogotovo Božićne. Tu su ljudi svi dobre ćudi, "s vinčekom te saki rad ponudi".

I na kraju Hvala ti Bože za ovaj dan, za ovaj naš susret, za svaku lijepu riječ koju smo ili budemo progovorili. Dragi gosti Vi molite za nas a mi ćemo se rado Vas sjetiti u molitvama. Nemojte zaboraviti svoju dječicu naučiti na našem lijepom hrvatskom jeziku kako se treba prekrižiti, kako moliti, neka u Vašem srcu bude mjesta uz engleske riječi i RIJEČ ŠTO I RIJEČ KAJ.

I svaki puta kad budete gledali Mladena za oltarom osjetite da su ovi naši dragi
ljudi, ovoga kraja, dragi Međimurci i Hrvati uvijek s Vama.

Lijepo Vam ovdje bilo i Sve Vas i Nas neka dragi Bog blagoslovi.

HVALA."

Da li je tijekom govora vlč. Mladen zaplakao ili su navalili komarci sa Zelengaja? (na slici). Velečasnom Darku gosti su uručili prigodan poklon (na slici).

Nakon uvodnog dijela velečasni Mladen je govorio o potrebi očuvanja hrvatske baštine u dalekom svijetu i sveprisutnom načinu zdrave i uspješne komunikacije pomoću glazbe i plesa.

    Hrvatsko selo je potom izvelo splet narodnih i popularnih pjesama i plesova o čemu svjedoči ova druga slikovnica.

    Nakon njih nastupili su članovi Kulturno-umjetničkog društva općine Donji Kraljevec i Teta Liza. Večernji sati uz predivne pejzaže Zelengaja i krajolika uz rijeku Muru protekli su u domjenku, zajedničkom plesu i svirci o čemu svjedoči naša  treća slikovnica.

    Sljedećeg dana gosti iz Kanade razmiljeli su se po cijeloj Hrvatskoj. Jedni su posjetili svoja rodna mjesta, neki svoje obitelji, a neki su nastavili odmor na Jadranu. Povratak je predviđen avionom iz Zagreba 29. srpnja 2006.

    Eto, to je bilo to. Na redu uzvratni susret?