O Trsatu iz pogleda turističke zajednice Grada Rijeke       Na Trsatu, na 135 m visokom brdu, crkva je Majke Božje. Zbog nje je Trsat sedamstoljetno mjesto nesvakidašnjeg vjerskog događanja i vjerničkog okupljanja. Ona je svetište Majke Božje, i to najstarije hrvatsko marijansko proštenište s kontinuiranim štovanjem Majke Božje po hodočasničkom okupljanju. Povijesne mijene nikada nisu ovo svetište gurnule u zaborav. O nastanku Trsatskog svetišta postoji predaja o prijenosu Marijine kuće "uz anđeosku pomoć" iz Nazareta na Trsat (10. svibnja 1291) i zatim u Loreto (10. prosinca 1294). Još jedna redaja povezuje Trsat i Loreto: ona tvrdi da je papa Urban V poklonio hrvatskim hodočasnicima u Loretu 1367. čudotvornu sliku Majke Božje koja se od tog vremena trajno časti na Trsatu. Povijest danas nije u stanju razmrsiti ni opravdati sve što govore predaje. Ona o počecima Trsatskog i Loretskog svetišta najvjerojatnije ukazuje na križarsko nastojanje da relikvijama iz Svete Zemlje pribave što istaknutije štovanje, dok druga o porijeklu slike Majke Božje na Trsatu nastoji novim autoritativnim vezom utvrditi bliskost Trsata i Loreta, do čega je bilo osobito stalo hrvatskim doseljenicima u 15. st. na područje Ancone i Recanatija. Dokumenti ipak potvrđuju drevnost Trsatskog svetišta ukazujući na činjenicu da su još u 14. st. na Trsat dolazili hodočasnici u crkvu Majke Božje.   Početkom 15. st. pape su im dijelile različite oproste, a Trsatskom svetištu osobite povlastice. Prvu je dodijelio 1419. papa Martin V, a zatim slijedi još 16 različitih papinskih pisama u prilog Trsatskom svetištu. Povelja pape Nikole V knezu Martinu Frankopanu: "da u blizini crkve Sv. Marije na Trsatu, u Krbavskoj biskupiji, prema kojoj Kristovi vjernici onih strana gaje poseban osjećaj pobožnosti zbog različitih čudesa što ih je u prošlom vremenu učinio svemogući Bog zbog zalaganja predrage Djevice Marije, (može)... dati sagraditi samostan... male braće opservanata." Frankopani su najprije podigli crkvu Majke Božje i samostan, a zatim su ih u više navrata obnavljali i proširivali. Današnja crkva i samostan dobili su barokni izgled poslije 1641. godine, kad je njihovo preuređenje iz temelja bio omogućio Nikola IX Frankopan. Crkvu Majke Božje danas rese oltarske slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole manirističkog slikara iz Švicarske franjevca Sarafina Schona (+1642), ranobarokna sv. Ana, Giovannia de Pomisa (+1633) i Marijino navještenje baroknog slikara Kristofora Tasche (iza 1714). Barokni ugođaj u crkvi utvrđuju mramorni oltari Giovania Pacassi i drveni oltari Ive Schwaigera (+1757) i Dionizija Hoffera (+1741). U franjevačkom samostanu živjeli su kroz više od pet stoljeća brojni čuvari Trsatskog svetišta i služili mu na različite načine. Imena nekih nisu utonula u zaborav. Povijest književnosti ne zaboravlja Franju Glavinića (+1652) i Rafaela Levakovića (oko 1650), crkvena povijest spominje biskupe Mihovila Kumara (+1652), Antuna Teletinovića (poslije 1640), Pavla Jančića (+1662) i Pavla Budimira (+1670) te nadbiskupa Rafaela Rodića (+1956). Ugled crkvenih povjesničara i pisaca stekli su Petar Francetić (1725), Klaro Pasconi, stariji (+1741) i mlađi (+1787) te Josip Ivančić (1914), a povijest glazbe se zanima za Benu Majera (+1818), Filipa Oštira (+1934) i Kamila Kolba (+1965). Trsat je danas istočni dio Rijeke, grada na ušću Rječine. Još u predantičko doba davnih Liburna bila je na stijeni lijeve obale Rječine pri njezinom ušću gradina Tarsata. U razdoblju gospodstva Rimljana kroz prva stoljeća poslije Krista razvilo se je i na desnoj strani ušća Rječine naselje imenom Trsatica. Ona je razorena u vrijeme seobe naroda. Obnovljena je u prvoj polovici 13. st. i nosi ime Rijeka Sv. Vida. Tada je stara Tarsata nazvana Trsat. Tek je posljednjih desetljeća Rječina svestrano povezala Rijeku i Trsat, dok je u prošlosti prečesto bila granica koja ih je dijelila upravno, crkveno, kulturno pa i različite državne zajednice. Svetište Majke Božje i Trsat kroz sedam vjekova su duboko povezani. Tu povezanost danas dijeli i Rijeka, a svetište kao mjesto vjere i pobožnosti i nadalje prihvaća hodočasnike i Marijine štovatelje.   1. Stube Petra Kružića Stube je 1531. godine kao zavjet dao izgraditi kapetan Klisa Petar Kružić. Prošavši ulazni barokni trijem sa reljefom Bogorodice Tješiteljice, kročimo stopama nebrojenih hodočasnika koji su često i na koljenima prelazili ovaj put da bi se poklonili čudotvornoj Gospi Trsatskoj. Kroz trijemove i kapele, preko petsto stepenica iznijet će nas visoko iznad kanjone Riječine.   2. Hrvatska čitaonica Trsat Tu, u sjeni drvoreda, nalazi se Hrvatska čitaonica Trsat, izgrađena 1897. godine. U prošlosti knjižnica i čitaonica, te mjesto mnogih humanitarnih priredbi, Hrvatska čitaonica je i danas mjesto okupljanja i središte kulturnih događanja na Trsatu.   3. Crkva Gospe Trsatske i samostan franjevaca U centru Trsata, na Frankopanskom trgu, 135 m iznad mora nalazi se crkva Gospe Trsatske - najstarije hrvatsko marijansko svetište s kontinuiranim štovanjem Majke Božje. O nastanku ovog sedam stoljeća starog svetišta predaja kaže da je dom Bogorodičin prenesen iz Nazareta (10.05.1291.), a zatim u Loreto (10.12.1294.). Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. šalje 1367. godine čudotvornu sliku Majke Božje. Frankopani su najprije podigli crkvu Majke Božje i samostan, a zatim su ih u više navrata obnavljali i proširivali. Današnja crkva i samostan dobili su barokni izgled poslije 1641. godine, kada je njihovo preuređenje iz temelja omogućio Nikola V. Frankopan. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schona i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća. Uz crkvu smješten je franjevački samostan. Već više od pet stoljeća ovdje žive čuvari trsatskog Svetišta. Samostanska riznica čuva djela izvanredne estetike i materijalne vrijednosti, slike, relikvije, svjetiljke, kaleže, crkveno ruho, a u kapeli zavjetnih darova pohranjeni su darovi od 19. stoljeća do danas.   4. Crkva Sv. Jurja Krenemo li ulicom P. Zrinskog prema Gradini ugledat ćemo crkvu Sv. Jurja. Podigli su je sredinom 13. st. krčki knezovi Frankopani. Crkva se spominje i u Vinodolskom zakoniku (1288.), jednom od prvih pravnih dokumenata u Europi. U crkvi su postavljeni oltari sv. Juarja, sv. Sebastijana i Majke Božje od Karmela, a prigrađena joj je kapela Sv. Dizme.   5. Trsatska gradina Korak-dva od Sv. Jurja smještena je Trsatska gradina - svjedok bogate prošlosti grada s obje strane Rječine. Njena povijest seže u prethistoriju od vremena ilirskog plemena Japoda, pa preko Rimljana, koji su na tom mjestu izgradili i svoju utvrdu, te mnogobrojnih vlasnika, koji su, svaki na svoj način, ostavili trag u ovoj prelijepoj fortifikaciji. Izgled i namjenu Gradine stvarali su vjekovima Frankopani, Habsburgovci, bakarski kapetani, te na kraju grof Laval Nugent. Jedinstven je pogled na Grad i Kvarner. Tijekom ljeta Gradina je kulturno-umjetničko središte Rijeke - mjesto brojnih likovnih izložbi, koncerata, kazališnih predstava, zabavnih programa. Uz osvježavajuće piće na terasi možete poslušati audio-kazetu o povijesti Gradine.   6. Dvorana mladosti Dvjestotinjak metara od Frankopanskog trga prema istoku izgrađena je najveća sportska dvorana u Rijeci - Dvorana mladosti. Ona je danas središte ne samo različitih sportskih manifestacija, već i sajamski centar atraktivan poslovnim ljudima ali i turistima. Tijekom godine se u okviru Riječkog sajma odvija sedam međunarodnih sajmova različite orijentacije, a među njima je za turiste svakako najzanimljivija Nautica.   7. Trsatski park Trsat je zelena oaza grada, u kojoj se posebno ističe raznovrsnim raslinjem bogati Trsatski park. Park je osnovan 1926. godine po projektu arh. Prikrila, a hortikulturno uređenje parka djelo je poznatog vrtlara-pejsažiste Kulfaneka. U parku se nalazi spomen-kusturnica u znak sjećanja na žrtve antifašističke borbe.