Kako smo putovali
(U prvi mah mislio sam
napisati malo heljastu priču u kojoj bi se svatko od nas
malo našao, zatim dodati neki interview pa gomilu slika.
Međutim, kako je ovo prilog koji će čitati i mnogi drugi koji
dovoljno ne poznaju finoće naše župe, evo kratkog
pregleda hodočašća).
Krenulo se u 4,05 iz Svetoga Jurja u
Trnju. Autobusi SPOJ-busa do tada su odradili kružna putovanja
po župi i pokupili vjernike na raznim mjestima. Dvije bake
bojale su se da ih ne ostave kod pila Svetog Ivana Nepomuka u
Čehovcu jer dok su uzbuđeno mahale vozači bi mogli pomisliti da
se to cure vraćaju iz diska. Krenulo je 115 vjernika predvođenih
župnikom vlč. Darkom Kelemenićem.
Animatori u autobusima bili su župnik
i Nenad Glavak. Razmijenili su se pozdravi i izmolile
nakane za sretan put.
Iako su svjetla u autobusu pogašena
rijetko je koga uhvatio san. Prekrasni vidici s nove autoceste
plijenili su pozornost i budili razgovore o uspjesima naših
graditelja i, normalno, skrenuli razgovore na najbržu gradnju
autocesta na svijetu - u deželi Sloveniji. Stalo se na svratištu Ravna
Gora. Svi su pohrlili van, ostavili autobuse da se luftaju,
a onda pred sam polazak odmotali sendviče i ostalu papicu tako
da je miris hrane ispunio sve pore prijevoznih sredstava.
Rijeka. Ništ' posebno. Grad smješten
na uskom pojasu uz more, gužva na ulicama, miješa se morski,
cestovni i željeznički promet, desetine nebodera paraju nebo i
pokušavaju doseći zvijezde. Ali zato je bogati trsatski kompleks
samostana
i parkova pun zelenila, lijepih pogleda i što je najvažnije,
prožet mirom vjerskog života.Taj mir
remetio
je
tek
(nenamjerno) fra Serafin Sabol, animirajući nas pjesmom,
pozdravima i obavijestima.
Prvo se krenulo u Crkvu Gospe Trsatske
gdje se obilaskom oko
mramornog oltara u svetištu s
likom Gospe Trsatske, djelom G. Paccassiadara (1705.). Obišli
smo i Kapelu zavjetnih darova, zapalili svijeće te zavirili u
Kapelu sv. Ante Padovanskoga gdje je započela Sveta misa. Do
sljedećeg poziva mnogi su iskoristili priliku obaviti Svetu
ispovijest.
Na Križnom putu sudjelovali su svi
vjernici - hodočasnici donjomeđimurskog dekanata. Pjesmom i
smjernom molitvom do 10 sati obavljen je Križni put. Mnogi su
iskoristili priliku da s vidikovca po divnom sunčanom vremenu
vide cijeli Kvarnerski zaljev. Sinula mi je misao kako kod nas nemamo
ni malog brijega (osim Vukovoga) da se nešto slično napravi u sjedištu Župe.
Zamislite procesije i susrete mladih na takovom mjestu!
Misa je započela u 10 sati na vanjskom
amfiteatralnom dijelu svetišta. Svećenici su ušli u procesiji, a
naši i pjevači drugih župa dali su obol koncelebriranoj misi.
Nakon Svete mise započele su
slobodne aktivnosti. Papica, šetnja, fotografiranje,
kupovina svega i svačega. Mnogi su iskoristili priliku i
prošetali dugim stepeništem, Gradinom i obližnjim ulicama.
Krenulo se skoro na vrijeme; neka župa
u Opatiju, neka u crikvenicu, a po prvi puta naša župa je
posjetila Malinsku. U samom dolasku malo je zasmetao vjetar i
rijetki oblaci. Ali kasnije oslobodili se Međimurci (i Zagorci)
straha pa je od 13,30 do 18 sati topla voda bila puna kupača.
Gazda Branko Jambrović župniku i piscu ovih redaka pokazao je
zavidnu hrabrost kada se spuštao naglavačke s tobogana.
U 19,00 sati krenulo se prema
zavičaju. Vožnja malo problematična tek u jednom autobusu: ako
uključiš ventilatore puše toplo, ako uključiš mikrofon ne rade
ventilatori. Ali dobra strana je da nije treštala već uobičajena
narodna glazba iz mnogih autobusa i što je krunica kratila
put. Stalo se u Sesvetama i napunilo pluća svježim zrakom
očišćenim kišom. 4 sata vožnje jednim, a 4 i pol sata drugim
autobusom i evo nas na području župe.
Ukupna ocjena - veoma lijepo, poučno,
zdravo za dušu i tijelo. Preporučamo svima da se iduće godine
pridruže i naravno, dopune priču o Hodočašću.
