Župa Svetoga Jurja nastavlja svoja inozemna
hodočašća. Tako smo ove godine hodočastili putevima domovine i
okolnih država pokojnog, ali u našim srcima još uvijek živog,
pape Ivana Pavla II. U vremenu od 3. do 9. kolovoza posjetili
smo Prag – prijestolnicu Češke, Poljsku – gradove Krakow,
Wadowice, Wieliczka i Czestochowa i na kraju Budimpeštu u
Mađarskoj.
Nakon noćne vožnje kroz Sloveniju i Austriju u
prijepodnevnim satima stigli smo u Prag. Prag (češki
Praha) je
glavni
grad s 1,2 milijuna stanovnika, najveći grad
Češke
te njeno kulturno i gospodarsko središte. Od srednjeg vijeka,
govorilo se da je Prag jedan od najljepših gradova na svijetu,
zato ga i zovu -zlatnim gradom. Iako u samoj Češkoj ima samo oko
20% katolika, postoje mnogobrojne građevine, crkve, katedrale,
muzeji, groblja, starogradske jezgre i spomenici koji zaslužuju
biti posjećeni i viđeni. Prag leži na rijeci Vltavi koju
okružuju dobro očuvane srednjovjekovne jezgre;
Hradčani
i
Malá
Strana na lijevoj obali te
Staré
Město i
Nové
Město (Stari i Novi grad) na desnoj obali Vltave. Od
1992. stari dio Praga uvršten je u
UNESCOv
popis
mjesta svjetske baštine u Europi. Poznati umjetnici
poput Mozarta, Beethovena, Čajkovskog, Rodina divili su se
arhitekturi Praga i veličali njegovu ljepotu i šarm. Nadahnuto
su o rodnom gradu pisali Seifert, Kafka i Kisch.
Nakon panoramnog razgleda grada prošetali smo
Starim Mestom : Vaclavskim namestima – dugim trgom na kojem se
nalazi Narodni muzej, Narodnom ulicom, Karlovom
ulicom,Starogradskim trgom sa Starogradskom vijećnicom ( koja
nije jedinstvena zgrada, već kompleks 5 kuća kupovane i spajane
stoljećima) i Tinskim hramom. Okomito na Trg nalazi se tzv.
Astronomski sat koji datira iz 15 st. i veličanstveno je
ostvarenje astronomske nauke. Na njemu se nalaze figurice
apostola, kostura, Turčina, škrtca i raskalašenika. Sat pokazuje
godine, dane, i sate, pokazuje izlazak i zalazak sunca, mjeseca
i nebeske znakove. Svaki puni sat odvija se „mimohod apostola“
koji okuplja stotine ljudi ispred sata.
Kako je Češka poznata po pivu, tako je i naš prvi
dan boravka u Pragu završio večerom u jednoj od mnogobrojnih
pivnica s tradicionalnim menijom i neizostavnim crnim, odnosno
svijetlim pivom (Kozel, Pilsner…).
Drugi dan proveli smo u pratnji lokalnog vodiča,
iliti „vodičke“ koja nas je provela i upoznala s Pragom.
Razgledali smo Hradčane : katedralu sv. Vida u kojoj su sačuvani
ostaci Svetoga Vida. U istoj nalazi se i tijelo Sv. Ivana
Nepomuka. Velebno zdanje počelo se graditi u 14. st. i ima osam
kapela u svetištu katedrale. Najvrednija od njih je kapela
Svetog Vaclava – zaštitnika Češke iznad koje se nalazi
krunidbena prostorija u kojoj je čuvano češko krunidbeno blago.
Impozantni su i vitraji kapela kao npr. onaj Ćirila i Metoda u
Novoj nadbiskupskoj kapeli. Prošli smo kraj Zlatne Ulice koja je
poznata po minijaturnim kućicama koje su izgrađene u 16.st. uz
obrambeni zid. Legenda govori da su tu živjeli alkemičari, a
nalazila se i ženska kaznionica. Na Hradčanima se nalazi i
samostan Strahov, iza čije se ulazne crkvice nalazi kapela sv.
Roka. Loreta ili Sveta kuća zove se sitna građevina u sredini
hodočasničkog mjesta uz koju stoji legenda da su kućicu u kojoj
je živjela Djevica Marija u Nazaretu, anđeli prenijeli u Trsat
i u Italiju da je spase pred nevjernicima koji su okupirali
Svetu zemlju. Mjesto u Italiji zvalo se Loreto.
Starim dvorskim stepenicama spustili smo se u dio
grada Mala strana. Treba spomenuti i vrhunski primjer praškog
baroka – hram Sv. Nikole podignut u 18.st. u čijoj se crkvi
nalaze orgulje na kojima je svirao i sam Mozart. Iako Prag ima
nekoliko mostova, treba spomenuti izvanredno djelo
srednjovjekovnog graditeljstva – Karlov most (Kameni most,
Praški most). Ime osnivača ima tek od1780.godine koji je položio
kamen temeljac. Most se gradio od 1357. do početka 15. st. na
mostu ima 30 kipova, od kojih je većina napravljena u razdoblju
1683. – 1714.god. najstariji je kip Sv. Križa, a najboljim se
smatra kip San Sv. Luitgarde. Tu se nalazi i Kip Sv. Ivana
Nepomuka koji je zaštitnik Češke i grada Praga, zaštitnik
ispovjednika, kraljica, mostova i protiv poplava, kao i
zaštitnik Hodošana. Njegova slika, u umjetnosti, simbol je
sakramenta sv. ispovijedi. Na dvoru
kralja
Vaclava
IV. radio je kao savjetnik i odvjetnik siromašnih.
Kod njega se ispovijedala kraljica, koju je savjetovao da
strpljivo podnosi teški karakter svoga supruga. Kralj je želio
znati što kraljica govori za vrijeme
ispovijedi, no sv. Ivan Nepomuk je uporno to odbijao,
jer kao
svećenik
to ne smije nikome govoriti. Zatvoren je u tamnici i nakon
upornog odbijanja ubijen
20.
svibnja
1393.g.
Tijelo su mu zapalili, zavezali za kotač i bacilli s mosta u
rijeku
Vltavu.
Od ostalih kipova najpoznatiji su „Praški Turčin“, sv. Ivan iz Mathe,
Sv. Ivan postinjar…
Dan smo završili vožnjom brodom po Vltavi, večerom
na brodu uz pjesmu i ples.
Sutradan, četvrti dan, nakon odjave iz hotela
nastavili smo svoje putovanje prema Poljskoj, točnije Wadovicama-
rodnom mjestu pape Ivana Pavla II.
Nadomak
rodne kuće Ivana Pavla II. nalazi se bazilika u kojoj je kršten
Papa i u kojoj smo prisustvovali Sv. misi koju je predvodio naš
župnik na latinskom jeziku uz čitanja na hrvatskom koja je
čitala naša hodočasnica župe Iva Ivković. Na svakom pokrajnjom
oltaru bazilike sve podsjeća na Ivana Pavla II.; njegove slike,
njegovi kipovi ali i prisutnost njegova duha. Kuća našeg Pape
ispunjena je slikama, suvenirima, detaljima iz njegova života,
njegovim stvarima za jelo, odjećom, kolijevkom… Ali kao i
bazilika ali i same Wadovice daje osjećaj unutarnjeg mira i
Njegove punine. Naravno da je bilo nezaobilazno ,uz sve te
prizore koji dočaravaju Papin život, kušati i hranu koju je on
jeo. Mi smo odmah prešli na njegov omiljeni desert – kolač
kremovke. No, o ukusima se ne raspravlja, pa iako je Papa, bio
je čovjek, jedan od nas.
Sljedeći dan uz pratnju lokalne „vodičke“ razgledali smo
Krakow. Krakow je grad na jugu Poljske u centralnom djelu
Europe. Bivši poljski glavni grad zadržao je do danas najviše
povijesnih spomenika i kulturnih dobara u svojoj zemlji. To je
grad kazališta, galerija, zabave, lijepih trgovina, kako s
modernim, tako i onim s folklornim artiklima, grad za
istraživanje, kupnju i šetnju u prošlost. Danas ovaj grad nosi
mnogo nadimaka poput "Kraljevski grad", "grad stotinu crkava",
"Poljska meka" i "glavni duhovni grad Poljske". Gotička
katedrala iz 14.st., dvorac u kojem su stolovali poljski
kraljevi, Stari grad sačuvan prema srednjovjekovnom uličnom
planu, Glavni trg, Crkva sv. Marije i zdanja Jagiellonskog
sveučilišta među najstarijima su u Europi – svi se nalaze na
UNESCOvu popisu zaštićenih kulturnih spomenika.
Jezgra starog grada je ujedno i glavni trg
Krakowa, Rynek Główny. Trg potječe još iz srednjeg vijeka,
gotovo cijeli trg sa svojim građevinama očuvan je do današnjeg
dana. U samom središtu trga nalazi se Sukiennice, zgrada koja je
u prošlosti služila kao tekstilno trgovačko mjesto, a danas je
dio Nacionalnog muzeja, dok se u podnožju i danas nalaze
štandovi sa suvenirima i krznom. Odmah do nje nalazi se
usamljena kula koja je ostatak Vijećnice koja je uništena u 19.
stoljeću; crkva sv. Aldaberta, te crkva sv. Marije, poznatija
kao bazilika. Cijeli trg okružen je nizom boljih restorana,
pivnica i pubova.
Drugo upečatljivo odredište je svakako Kraljevski
dvorac na brdu Wawel, u čijem podnožju se nalazi Zmajeva špilja.
Legenda kaže kako je u doba kralja Kraka živio zli zmaj Smok
Wawelski koji je redovito palio polja i radio veliku štetu po
kraljevstvu. Kako bi primirio zmaja, kralj se dogovorio da se
zmaju žrtvuju djevice iz sela i zmaj ih je puštao na miru.
Međutim, jednog je dana ponestalo mladih djevica i na red je
došla kćerka samog kralja. Kralj to naravno nije bio spreman
dopustiti te je ponudio ruku svoje kćeri (djevice) onome tko
ubije zmaja. I kako priča obično biva: mnogi vitezovi, junaci i
plemići su pokušavali i pokušavali i svi su izginuli dok se nije
pojavio jedan siromašni mladić koji je nagovorio nevoljkog
kralja da mu dopusti ubiti zmaja. Kralju se nije svidjela ideja
kako će jedan siromašni seljak oženiti njegovu kćer, ali kako
nije vjerovao da će uspjeti, dopustio je mladiću da pokuša.
Mladić je pred zmajevom spiljom zmaju ostavio ovcu napunjenu
sumporom. Proždrljivi zmaj je pojeo ovcu i progutao mamac te
zbog sumpora jako ožednio. Kako je pored njegove pećine tekla
rijeka Wiszla zmaj se nagnuo nad rijeku i pio i pio dok nije
popio pola rijeke. A svi znamo što se događa kada sumpor i voda
dođu u doticaj. Ne dolazi do sumporne kiseline kao što se danas
vjeruje, već se zmajevi napuhnu i eksplodiraju. I tako je Smok
Wawelski umro od ruke siromašnog seljaka koji je oženio kraljevu
kćer.
U samom kompleksu nalazila se i katedrala, koja je
i danas katedrala Krakowa. U toj katedrali je većina poljskih
kraljeva okrunjena, a dobar dio njih i pokopan. U samom središtu
katedrale nalazi se grobnica sv. Stanislava, biskupa i mučenika.
Iako u planu puta nije bilo predviđeno posjetili smo
zloglasni koncentracijski logor Auswitz. Tišina … Patnja i bol…
Sjećanja… Iako nismo bili, hvala Bogu, kao jedni od mnogobrojnih
zatočenih, a nevinih ljudi, povijest nas je naučila mnogo toga i
ništa lijepoga o ovome mjestu. To je bilo mjesto na kojem se
nije pitalo zašto je netko tu, svi su oni bili krivi nacističkom
režimu što nisu bili „jedni od njih“ i zato nisu zaslužili
živjeti u „njihovom“ svijetu. „Blokovi“ s praznim sobama odišu
hladnoćom, kreveti jedan do drugoga, tisuće i tisuće cipela,
četki za kosu, putne torbe, zdjele, kosa ljudi… Zid plača i
molitve za sve žrtve… Tamnice, ćelije u koje su smještali ljude
veličine su jednog kokošinjca s rupicom na zidu kroz koju su
dobivali zrak… „Kupaonice“ s tuševima… Jednostavno, ostanete bez
riječi… A u glavi vam navire bujica pitanja koja se u konačnici
svode na jedno: kako to čovjek , ljudsko biće,može
učiniti drugome čovjeku? A pravog odgovora, naravno, nema…
Pretposljednji dan našeg hodočašća otišli smo na
izlet u poljski rudnik soli Wieliczka. Početak Rudnika Soli u
Wieliczkoj - jedno od najpoznatijih na svijetu rudnika datira se
u srednjem stoljeću. Najstarija potvrda sačuvana do naše epohe
to je privilegij Kralja Kazimierza Odnowiciela iz 1044 godine, u
kojem grad dobiva svoj naziv – Wieliczka "magnum sal alias
Wieliczka". U gornjim dijelovima nalazi se muzej s dvoranama
koje su posvećene događajima i ličnostima iz poljske povijesti,
umjetnine napravljene od soli, dok se u donjem dijelu nalazi
podzemna katedrala.
Svetu misu tog dana imali smo u poljskom
nacionalnom marijanskom svetištu, koje se nalazi u Czestochowi,
a smješteno je u podnožju planine Jasna Gora po kojoj je i
dobilo ime. U Svetištu se čuva čudotvorna Gospina slika, a oko 4
milijuna hodočasnika godišnje hodočasti Crnoj Gospi, tako je
nazivaju zbog boje lica. „U Jasnoj Gori u Marijinu srcu kuca
srce poljskoga naroda
!
“ - znao je reći blagopokojni papa Ivan Pavao II.
Posljednji dan hodočašća, nakon doručka i odjave
iz hotela krenuli smo prema Budimpešti. Budimpešta je glavni
grad
Mađarske
i glavni politički, industrijski, trgovački i prometni centar
zemlje. Postala je jedinstveni grad
1873.
spajanjem
Budima
i
Obude
na desnoj obali
Dunava
s
Peštom
na lijevoj (istočnoj) obali. Iako nas je dočekala kiša,
razgledali smo Citadelu, Trg heroja, Vaci ulicu, Povijesni
muzej, Budim, Matijaševu crkvu, vidjeli velebnu zgradu mađarskog
parlamenta…
U kasnim večernjim satima vratili smo se svojim
kućama, nadahnuti još jednim hodočašćem, upoznati s kulturom i
znamenitostima drugih naroda i s pitanjem: kuda nas putovi vjere
i zajedništva vode sljedeće godine?!!