Pred nama je opet Uskrs, uskrsni običaji
sa svojim ljepotama pojedinih krajeva, radosne i pjevane Svete
Mise, školska Pisanica po četvrti puta, spremnost na čestitanje
i još mnogo toga što nas u tom vremenu povezuje. Ovo sve
nabrojeno možda se već dogodilo prošle godine, prije više
godina, možda će se dogoditi sljedeće godine, za pet godina, no
siguran sam da tajnu Uskrsa ne shvaćamo samo izvana, već još
više i na duhovni način želimo biti slavitelji.
Svi sada govore
da se nalazimo u teškim vremenima, kriza koja je zahvatila čitav
svijet, svi nam samo navještaju nekakvu prazninu, nelagodu,
beznađe, te se čovjek jednostavno boji pogledati televiziju,
slušati radio, upitati nekoga nešto, kao da sve ide nekakvom
kraju. Možda se sada mnogi pitaju, pogotovo oni koji su ostali
bez posla, kako se veseliti za Uskrs, kako u obitelji
proživjeti, kako djeci pomoći, kako ostati miran i staložen
čovjek.
No, ne smijemo i
u tim teškim trenucima gubiti nadu. Bog je poslao svoga sina
Isusa da za nas trpi, umre i uskrsne. Možda će netko reći da
preko tih riječi filozofiram i da je najlakše tako govoriti, ali
znamo iz povijesti, da je bilo uvijek teških vremena i da su se
ljudi uvijek žarko okrenuli i prosili Boga za pomoć, a On im je
pomogao. Bog nas je stvorio i siguran sam da nas neće ostaviti i
iznevjeriti. No, da li ću ja njega ostaviti i iznevjeriti?
Drago mi je što
ćemo i ove godine po četvrti puta slaviti misu u školskom
prostoru na Cvjetnicu, što će djeca, učitelji, vjeroučitelji,
roditelji, ljudi dobre volje, sa cvijećem u ruci i sa maslinovim
grančicama slaviti Boga te nakon mise pogledati ono što su
dječje, roditeljske, učiteljske ruke sa ljubavlju pripremile.
Stoga od srca pozivam sve Vas dragi moji župljani, pa i one koji
nisu iz naše župe da dođete na Misu, na uskrsni sajam i ponesete
koju kunu za prelijepe uskrsne radove koji će i Vama puno
značiti, ne zbog toga što će oni imati na sebi cijenu, već još
više, zbog dječjeg osmjeha koji najviše govori i zna da će
njihov trud biti nagrađen. Stoga ne mislim da je cilj školske
pisanice novac, već još jedanput, radost djeteta da i netko od
njega nešto želi, da i on nešto sa svojim dječjim rukama može
učiniti.
I na kraju
koristim priliku, te želim svim djelatnicima škole, djeci,
roditeljima, svim ljudima, obilje mira i uskrsnog blagoslova uz
nadu da i kad nas ne bude, školska pisanica, neka živi dalje.
Darko Kelemenić, župnik
