Hodočašće u Svetište Majke Božje Trsatske

5. kolovoza 2009.

Za naše hodočasnike evo i mali izlog sličica..  Pa pogledajte....

Još jedno lijepo druženje vjernika

Krenuli smo u 3,30 iz Svetoga Jurja u Trnju. Dva autobusa pokupila su 100 vjernika iz Turčišća, Palinovca, Donjeg Pustakovca, Čehovca, Svetog Jurja u Trnju, Donjeg Hrašćana i Hodošana. Našle su se tu i snehe iz Goričana, studenti iz Čakovca, poznata lica sa svih hodočašća te neki novi klinci... Putem su sa župnikom vlč. Darkom Kelemenićem i kantorom Nenadom Glavakom odmolili molitve za dobro putovanje i već uobičajene krunice. Posebno se prisjetilo Dana Majke Božje Snježne, dana kada cijela domovina slavi Dan pobjede.

Stali smo na svratištu Vukova Gorica i tu smo se priključili brojnim autobusima s vjernicima Donjomeđimurskog dekanata. Bili su tu prijatelji iz Donje Dubrave, Kotoribe, Draškovca, Goričana, Svete Marije i Preloga. Ovaj puta nije bilo vjernika iz Male Subotice i Dekanovca.

Nakon kišovitog Gorskog kotara kod izlaza iz zadnjeg tunela autoceste Zagreb-Rijeka, tunela Hrasten (druga cijev probijena je u veljači 2008. godine) preko Vrata osvanuo je sunce i prekrasni plavi Jadran.

Rijeka izgleda kao i uvijek, ali ovaj puta zbog državnog blagdana i ljetnih odmora promet je bio slab. Autobusi su nas ostavili pred starim parkiralištem samostana. Sada već uobičajeni raspored sazvao je fra Serafin Sabol: "Procesija Križnog puta počinje u 9,00, a Sveta misa u 10,00 sati" - čulo se sa zvučnika već pri ulasku kod novoizgrađenog (2008.) Pastoralnog centra Aule pape Ivana Pavla II.. Prvo se krenulo u Crkvu Gospe Trsatske gdje se obilaskom oko mramornog oltara u svetištu s likom Gospe Trsatske, djelom G. Paccassiadara (1705.) gdje su se vjernici pjesmom, klanjanjem i darovima odužili Gospi. (Podsjetimo: zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena "Majka milosti". Original slike koju hodočasnici vide na glavnom oltaru čuva se u riznici trsatskoga samostana). Obišli smo i Kapelu zavjetnih darova, zapalili svijeće te zavirili u Kapelu sv. Ante Padovanskoga. Mnogi su najdražima kupili darove koje Svetište nudi u izobilju. Molilo se za zdravlje, za povišicu, za posel, za sve ljude svijeta ...

Župnici našeg Donjomeđimurskog dekanata započeli su procesiju Križnog puta kod kipa najstarijeg i najvjernijeg hodošasnika - dragog nam pape Ivan Pavla II. (kip izradio Antun Jurkić). Svi vjernici zajedno krenuli su na Trsatki brijeg, a s velike pozornice na vanjskom amfiteatralnom dijelu svetišta radio je razglas s molitvom i pjesmom. Tu su pjevali pjevači svih naših nazočnih župa.

Zajednička Sveta Misa održana je u 10 sati. Ovaj puta stotine stolaca bilo je postavljeno pred samom crkvom. Prepuno gledalište tako je uglavnom u hladu pratilo koncelebriranu Svetu misu koju je vodio Dr. Milan Šimunović, profesor na Teološkom fakultetu u Rijeci

Nakon Svete mise nije bilo puno vremena za uobičajene slobodne aktivnosti. Vjernici su se razišli tek po svetištu i najbližim ugostiteljskim objektima. Ni ovaj puta nisam propustio sići i zatim, nakon kratkog boravka u parku, požuriti Trsatskim stubama Petra Kružića i do Gradine. Malo prije 12 već smo svi osim  male skupine izgubljenih dušica bili kod autobusa. Par minuta čekanja i polazak na obalu, pa pored brodogradilišta 3. maj, Bakra, Kraljevice došli na Krčki most. Most koji spaja obalu kontinenta, otočić Svetog Marka i otok Krk , visok 67 metara i dug 2332 metra uvijek izaziva divljenje svakog tko ga prelazi. Slijedi vožnja obnovljenom cestom preko Omišlja i  već u 13,00 sati otvorilo nam se dobro vrijeme, topla voda, odlični restorani sada prepunih Njivica. Jedva se našlo tih stotinjak mjesta za ležaljke i ručnike. Voda čista i topla, tek lagana bura pirka i smeta najboljem doživljaju. Kupali su se romari dovoljno vremena, imali su još časa za kupovinu sladoleda i okrjepu na terasama.

U 18,00 sati krenulo se prema zavičaju. Dok su sve oči Hrvatske bile uperene u Knin i proslavu 14. obljetnice akcije Oluja, zapjevale su se svete pjesme i prepričavale šale. Za brojne provale smijeha bio je naravno zadužen čovjek za mikrofonom - naš župnik. Stalo se nakratko na stajalištu kod Jastrebarskog, ali se uglavnom gledalo staro međimursko - čim predi dimo! Zbog viška vode u starijih putnika drugi autobus nakratko još staje kod Novog Marofa. Već u 20,15 stali smo u Donjem Pustakovcu i iskrcali one koji su u autobusu danas proveli najviše vremena

Autobusi su i ovog puta bili primjereni putovanju, nikakvih problema nije bilo, vozači dobri, klima kakva treba biti, putnici složni i veseli.

Ukupna ocjena - odličan ponovo. Preporučamo svima da nam se iduće godine pridruže, i naravno, dopune slavu našeg zaštitnika i priče o druženjima vjernika župe Svetog Jurja u Trnju.(Iv@n i Boris)