Rane godine i svećeničko ređenje
(1927–1953)
Joseph Ratzinger, papa Benedikt
XVI, rođen je na Veliku subotu 16. travnja 1927. u mjestu Marktl
am Inn u biskupiji Passau u Njemačkoj. Kršten je istog dana.
Otac je bio policajac podrijetlom iz stare, skromne
zemljoradničke obitelji iz Donje Bavarske, a majka kći obrtnika
iz općine Rimsting koja se nalazi na jezeru Chiem. Prije udaje
radila je kao kuharica u raznim hotelima.
Djetinjstvo i mladenaštvo Joseph
Ratzinger proveo je u Traunsteinu, malom selu blizu granice s
Austrijom, trideset kilometara od Salzburga. U takvu je
okruženju, koje je sam opisao "mozartovskim", primio kršćansku,
kulturnu i humanističku formaciju.
Njegovo mladenaštvo nije bilo
lagano. Vjera i obrazovanje koje je primio u svom domu
pripremili su ga za teško iskustvo u godinama kada je nacistički
režim imao neprijateljski stav prema Katoličkoj crkvi. Mladi je
Joseph vidio kako nacisti tuku župnika prije misnog slavlja.
Upravo je u takvim složenim okolnostima otkrio ljepotu i istinu
vjere u Krista, koja je bila temelj njegove obitelji, koja mu je
uvijek davala jasan primjer dobrote i nade zasnovane na čvrstom
uvjerenju i povezanosti s Crkvom.
Tijekom posljednjih mjeseci rata
bio je unovačen u pomoćno protuzrakoplovno topništvo. Od 1946.
do 1951. studirao je filozofiju i teologiju na Visokoj
filozofsko-teološkoj školi u Freisingu i na Sveučilištu u
Münchenu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1951, a godinu dana
kasnije počeo je predavati na Višoj školi u Freisingu. Godine
1953. doktorirao je teologiju disertacijom koja je nosila naslov
Narod i dom Gospodnji u Augustinovu nauku o Crkvi.
Sveučilišni predavač (1954–1972)
Habilitacijskom radnjom Teologija
povijesti svetoga Bonaventure, koju je napisao četiri godine
kasnije 1957, pod vodstvom slavnog profesora fundamentalne
teologije Gottlieba Söhngena, Joseph Ratzinger postao je
predavač na sveučilištu.
Nakon što je dogmatsku i
fundamentalnu teologiju predavao na Višoj filozofsko-teološkoj
školi u Freisingu, od 1959. do 1963. predavao je u Bonnu, od
1963. do 1966. u Münsteru, a od 1966. do 1969. u Tübingenu.
Tijekom posljednje godine bio je pročelnik Katedre za dogmatiku
i povijest dogme na Sveučilištu u Regensburgu, gdje je ujedno
bio i prodekan.
Od 1962. do 1965. značajno je
pridonio radu Drugog vatikanskog koncila kao ekspert, a u radu
Koncila sudjelovao je i kao teološki savjetnik kardinala Josepha
Fringsa, nadbiskupa Kölna.
Intenzivna znanstvena djelatnost
dovela ga je do važnih zadaća u služenju Njemačkoj biskupskoj
konferenciji te Međunarodnoj papinskoj teološkoj komisiji.
Godine 1972. zajedno s Hansom Ursom
von Balthasarom, Henrijem de Lubacom i ostalim uglednim i
poznatim teolozima pokrenuo je teološki časopis Communio.
Nadbiskup Münchena i Freisinga
(1977–1981)
Papa Pavao VI. imenovao je Josepha
Ratzingera nadbiskupom Münchena i Freisinga 25. ožujka 1977.
Iste godine 28. svibnja zaređen je za biskupa postavši prvi
dijecezanski svećenik, nakon 80 godina, koji je prihvatio
pastoralnu skrb nad tom velikom bavarskom nadbiskupijom.
Svoje je biskupsko geslo „Suradnici
istine“ objasnio riječima: „S jedne strane, novu sam službu
vidio kao vezu između svoje prijašnje zadaće kao profesora i
svog novog poslanja. Unatoč različitim pristupima, uvijek moramo
slijediti i služiti istini. S druge strane, to sam geslo odabrao
zato što je u današnjem svijetu istina gotovo u potpunosti
zanemarena kao nešto previše teško za čovjeka, ali kada istine
nema – sve propada.“
Imenovanje
kardinalom (1977–1981)
Papa Pavao VI. na konzistoriju 27.
lipnja 1977. imenovao je Josepha Ratzingera kardinalom te mu
dodijelio naslovnu crkvu Santa Maria Consolatrice al Tiburtino.
Kardinal Ratzinger je 25. i 26.
kolovoza 1978. sudjelovao u konklavama na kojima je za papu
izabran Ivan Pavao I, koji ga je imenovao posebnim izaslanikom
na Trećem međunarodnom mariološkom kongresu održanom u
Guayaquilu u Ekvadoru, od 16. do 24. rujna. U listopadu iste
godine sudjelovao je u konklavama na kojima je izabran papa Ivan
Pavao II.
Bio je relator Petog redovitog
općeg zasjedanja Biskupske sinode, koja je održana 1980. na temu
Poslanje kršćanske obitelji u današnjem svijetu. Bio je
delegirani predsjednik Šestog općeg zasjedanja Biskupske sinode
1983, a tema je bila Pomirenje i pokora u poslanju Crkve.
Prefekt i Papa (1981–2005)
Ivan Pavao II. imenovao je Josepha
Ratzignera pročelnikom Kongregacije za nauk vjere i
predsjednikom Papinske biblijske komisije te Međunarodne
teološke komisije 25. studenoga 1981, nakon čega je 15. veljače
1982. odstupio s pastoralne službe nadbiskupa Münchena i
Freisinga. Papa ga je 5. travnja 1993. promaknuo u red kardinala
biskupa dodjeljujući mu suburbikalno sjedište biskupije
Velletri-Segni.
Bio je predsjednik Papinskog povjerenstva za izradu Katekizma
Katoličke Crkve i nakon šest godina rada (1986–1992) predao je
papi novi Katekizam. Papa je odobrio izbor kardinala Ratzingera
za vicedekana Kardinalskog zbora 6. studenoga 1998, a izbor za
dekana Kardinalskog zbora s pripadajućim suburbikalnim sjedištem
u Ostiji 30. studenoga 2002.
Godine 1999. bio je posebni
papinski izaslanik na proslavi dvanaest stoljeća osnutka
biskupije Paderborn u Njemačkoj.
Od 13. studenoga 2000. počasni je
član Papinske akademije znanosti. U Rimskoj kuriji bio je član
Odjela Državnog tajništva za odnose s državama. Bio je član
kongregacija za Istočne Crkve, bogoštovlje i disciplinu
sakramenata, biskupe, evangelizaciju naroda, katolički odgoj,
kler i za proglašavanje svetaca. Bio je i član papinskih vijeća
za jedinstvo kršćana i za kulturu, papinskih povjerenstava za
Latinsku Ameriku, Ecclesia Dei te član vijeća za autentično
tumačenje Zakonika kanonskog prava i za reviziju Zakonika
kanonskog prava Istočnih Crkava te član Vrhovnog suda Apostolske
signature.
Nakon smrti pape Ivana Pavla II.
kardinal Joseph Ratzinger 19. travnja 2005. izabran je za 265.
papu u povijesti Katoličke crkve. Uzeo je ime Benedikt XVI.
Izvor:
Povjerenstvo za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije
