Hodočašće je dar
Božji
Tradicionalno hodočašće
vjernika župe Sveti Juraj u Trnju ove godine organizirano je ranije
nego uobičajeno zajedničko hodočašće župa Donjomeđimurskog dekanata
zbog novog i velikog hodočašća naših župljana u Fatimu 2. kolovoza.
Nakon dužeg sušnog i
rekordno vrućeg razdoblja vrijeme se promijenilo upravo ovih dana.
Kiša je malo smočila žedno tlo u petak, a započela opet ujutro na
sam polazak iz Svetog Jurja u Trnju. Dva autobusa pokupila su
vjernike iz svih mjesta naše župe u 3,30 i krenula prema odredištu.
Na početku puta u oba
autobusa izmoljena je nakana za sretan put. Putom su pod vodstvom
župnika vlč. Darka Kelemenića i kantora Nenada Glavaka
izmoljene krunice, otpjevane pjesme posvećene Mariji i putovanju.
Stalo
se po običaju na odmorištu Vukova gorica. Prve kave,
sendviči, posjeti sanitarnom čvoru, razgibavanje nogu…
Kiša
je prala autobuse od početka, sve do ulaska u zadnji tunel pred
Rijekom. Župnik je tom prilikom rekao: "Evo, danima smo molili za
kišu i sada pada. Bit ćemo zadovoljni u svakom slučaju: ako bude
lijepo vrijeme – dobro, sve ćemo obaviti vani; ako bude kiša, lijepo
ćemo sve obaviti ispod kišobrana. Jedino se Sveta misa i Križni put
mogu premjestiti u crkvu. Za sve ćemo biti zahvalni Bogu…"
Da, za
sve moramo biti zahvalni Bogu.
Moramo biti sretni za svaku kunu koju smo mogli uplatiti za put i
putom trošiti, za svaki sok, sendvič i voće koje smo blagovali, za
sve lijepe riječi koje smo slušali tijekom puta i za vrijeme
vjerskih svečanosti. Moramo biti zahvalni za zajedništvo koje
povezuje vjernike naše župe i za brojna takva druženja tijekom
vjerske godine: od proslave blagdana Sveta Tri Kralja, preko uskrsne
Pisanice, zajedničkog Križnog puta, druženja za vrijeme mjesnih
proštenja, druženja tijekom svake Mise, a posebno za blagdana
Uskrsa, Tijelova, Duhova, Velike Gospe, Božića…
Posebno moram naglasiti dar koji Bog rijetko daje. Svakodnevno
osjećam sjaj duše i veliku zahvalu Bogu svakog našeg župljanina za
našeg plebaniša koji ima dara slušati, govoriti i pomoći svakome
koji pomoć treba. Cijelo putovanje on je svugdje, on sve vidi, on
sve provjerava. Kad dolazi u procesiji prije Mise i kada iza oltara
stane među svećenike na zajedničkoj Misi naši vjernici uočavaju ga i
po stasu i po nekom unutarnjem čulu: "To je naš velečasni!".
Hvala ti Bože na tvom daru našoj župi!
I onda se dogodilo najbolje što je moglo biti. Izlaskom iz tunela
Hrasten i preko Vrata pojavilo se oblačno, ali potpuno drugačije
vrijeme. Na Trsat smo stigli prije 8 sati. Dalje se svaka
grupa (vjernici
iz desetak župa) držala "kućnog reda" Svetišta koji se ponavlja
svaku subotu. Svi
hodočasnici zajedno su ušli u Crkvu Gospe Trsatske i s pjesmom obišali mramorni oltar svetišta...
Prisjetimo se kratko priče o
čudotvornoj slici koju je svaki vjernik vidio na glavnom oltaru:Zbog
gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367.
godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena "Majka milosti".
Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist.
Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog
štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga
zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala
pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora.
Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti
neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta
štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom
stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i
danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim
štovateljima. Čudotvorna
slika "Majke Milosti" sastoji se iz tri dijela. U sredini je Marija
koja doji - hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema
Isusu ali i prema nama koji ju gledamo. Isus premda je dijete, ima
ozbiljno lice i podiže ruku za blagoslov. U gornjem redu prikazani
su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje i
Otkupljenje. Lijevo je prikaz Navještenja u Nazaretu, u središnjem
dijelu Marija koja je rodila Isusa i pruža ga nama. U desnom gornjem
kutu prikaz je Isusa koji umire za nas na križu u Jeruzalemu i daje
nam Mariju za Majku. U donjem redu prikazani su svjedoci Crkve. Ono
što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su sv. Petar,
sv. Ivan i sv. Pavao, apostoli. S lijeve strane su sv. Nikola (?),
sv. Bartol i sv. Stjepan, đakon.
Obišli smo i
Kapelu zavjetnih darova i zapalili svijeće. Molilo se u razne
nakane. Potom je veći dio hodočasnika požurio na Svetu ispovijed. U
9,00 sati svi smo krenuli na Trsatski brijeg, a s velike pozornice
na vanjskom amfiteatralnom dijelu svetišta radio je razglas s
molitvom i pjesmom. Kod crkve su pjevali pjevači dobrovoljci svih
nazočnih župa.
Čitačice su tijekom Križnog puta ukazale na sve čime današnji
svijet obiluje. Malo sam začuđen što se ukazuje samo na crne
dane i događaje, negativne primjere, zloslutne misli i djela. Nakon
toga priča se o izlazu iz svega u molitvi i predanosti Bogu, Isusu
Kristu i Mariji. Mislim da naša dolina suza, naš životni put u
zadanom svijetu koji je Bog stvorio, ima i mnogo svijetlih primjera.
Ima osoba, ima događaja i čudesa koji dokazuju ispravnost
molitve, ispravnost nečijeg životnog puta, pokore, smjernosti,
dobrote, uzvišenosti. Na njih se treba više puta osvrnuti. Križni
put je sjećanje na tugu i bol koji su jednoga nesretnog dana ljudi
učinili Sinu Božjem. Križni put je put koji nudi izlaz. Tada je to
bilo putovanje našeg Spasitelja na susret s Ocem, danas je to
putovanje nas smrtnika prema nebesima da Ih nađemo i da
zajedno slavimo.
Tako je brzo došlo vrijeme za Svetu misu. Prije početka i
tijekom Mise zboru su se priključili puhački orkestri iz Zaboka i
Mihovljana. Nažalost, nije to orkestar iz našeg međimurskog
Mihovljana, već iz Krapinsko-zagorske županije, iako traženje na
Internetu uvijek upućuje na Mihovljan kod Čakovca. Sunce je za
vrijeme Mise nemilice pržilo, kišobrani se pretvorili u suncobrane,
a najveći dio vjernika odnio je stolice u hlad uz zidine samostana
ili je hlad potražio u zaklonu drveća na brijegu Trsatskoj
kalvariji.
Nakon Mise koja traje malo duže od naših župnih vjernici su do
polaska autobusa imali malo vremena. Skoknuli su na Gradinu,
prošetali Svetištem, pokupovali suvenire, pojeli putno blago… Ja sam
sa sinom skočio na tradicionalnu šetnju stubama koje je 1530.
sagradio Petar Kružić (na putu od mora do crkve danas je to niz od
561 stube i 4 kapele). Uz malo zakašnjenja zbog pokvarenih Vura
nekih hodošenskih hodočasnica autobusi Ivo expresa pohitali su put
Crikvenice. Nove obilaznice Rijeke prema Istri i ulasku u grad
Rijeku gotove su, ali još se grade one prema jugu pa je promet
otežan.
U Crikvenici je bilo oblačno, pak sunčano, pak malo kišovito,
ali od 13,30 do 18 sati svi su se
imali prilike dobro nakupati, prošetati, nakupovati, nahraniti se i
okrijepiti pićem. Naravno, po dvostrukim turističkim cijenama. O
kupanju nemamo što reći. Niti sličice priložiti. Nije nam to bio
glavni dio puta, ali je bila dobrodošla nagrada za prvi dio
putovanja. Samo jedna Vanjina fotka s plaže tek da se vidi da smo tu
negdje smočili kostime.
Onda slijedi put prema domu. Od karlovačke autoceste do doma
opći potop. Najzanimljivije je bilo u zadnjim trenucima. U Prelogu
kišilo je zaista kao iz vedrice, u Čehovcu suho, u Svetom Jurju
kiša. Sve se to u noći na nedjelju i cijelu nedjelju kišom zalilo i
sad može nastupiti ono dugo, toplo ljeto iz djetinjstva starijih
župljana. Suša je nenadoknadivo naškodila šudrenim poljima pa će
kiša pomoći onim biljkama na izmaku snaga. Ali i to je Bog tako
htio.
Zahvalni smo Bogu na ovom lijepo putu. Svi živi i zdravi nastavili
smo sa svojim poslovima, zanimanjima, hobijima, odmorom. Ja sam uzeo
malo časa za zapisati ovo. Nisam spominjao imena, mnogo kratkih
smiješnih i tužnih dogodovština, ali ne zamjerite – nisam imao
kemijsku kod sebe. Svoje misli možete slati na župni e-mail pa ću ih
ukomponirati u tekst. (Vaš Iwo)
A kako je bilo prošlih godina skoknite i pogledajte u našoj Arhivi
događaja (Trsat godine, 2006., 2007. i 2009.)...
Na slici:
pogled na Rijeku s vidikovca na završnoj postaji Križnog puta
