|
I tako, prema nekadašnjem zaključku seoskih starješina i župnika vlč. Peceka, na drugu nedjelju poslije jesenskog Križeva održalo se tradicionalno proštenje u Donjem Hrašćanu. Svetu Misu služio je domaći sin, mons. dr. Juraj Kolarić, umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Velečasni Darko Kelemenić bio mu je desna ruka u pripremi i održavanju Mise. Na raskopanim ulicama Donjeg Hrašćana okupio se veliki broj vjernika. Pripeklo je za ovo doba godine prejako sunce i potjeralo vjernike da potraže hlad iza okolnih kuća i drveća. Mjesni odbor ublažio je nesnosne uvjete koje Hrašenčani proživljavaju drugu godinu za redom: polijevana je glavna ulica da se ne praši, a dio kod kapelice Svete Obitelji bio je zatvoren za promet. U uvodnom govoru mons. Kolarić zahvalio je Vijeću Mjesnog odbora na trudu, radnicima Tegre na započinjanju završnih radova ugradnje kanalizacije i pripremi za asfaltiranje glavne ulice. "Ako su ceste i putovi raskopani vaše duše i srca nisu. Posebno sam sretan što Svetu misu služim u našoj "katedrali" koja je jedina od svih uvijek puna" - našalio se mons. Kolarić i pozdravio štovatelje Svete Obitelji hodočasnike iz Slovenije i Australije, članove Zavičajnih društava, vjernike Donjeg Hrašćana i drugih župa, te, na kraju, i licitare koji su stišali svoje razglase. Zahvalio je zvonarici Agati Barić na čuvanju kapelice i crkvenom zboru pod ravnanjem Nenada Glavaka, čija se svojevrsna ovogodišnja "turneja" nastavlja na proštenjima diljem župe.
U zaokruženoj propovijedi, punoj poruka i lijepih riječi, mons. Kolarić je svim članovima današnjih obitelji govorio o današnjoj i "onoj za nas idealiziranoj Obitelji" kakvu nalazimo u Zagrebačkoj katedrali gdje je nakon Drugoga vatikanskog sabora postavljen novi glavni i jedini oltar, onaj prema narodu. Na njegovim je palama, tj. pločama koje uokviruju oltar i prizor iz života Svete obitelji. "Kako živi današnja obitelj? Otac je prezaposlen, umoran, nakon posla mu je samo do odmora i televizora. Majka je uglavnom sama suočena s odgojem svoje djece. Teže joj pada ako je k tome zaposlena. A djeca su rastrgana obvezama, obitelj im je teret, kažu: 'Moji starci su ludi. Oni nas ništa ne razumiju!' Je li onda prikaz smirene Isusove obitelji uzor današnjoj obitelji? - pitao je mons. Kolarić. Nazaretska obitelj nije bila tako idilična, bila je također opterećena prezirom drugim, sukobima, životnim problemima... Propovjednik je ukazao na sve najvažnije prekretnice u Svetoj obitelji: rađanje u štalici, bijeg pred Herodom, neprihvaćanje u novoj sredini, odvajanje Isusa od obitelji i konačni odlazak od majke i oca. Majka Marija pokušala je razumjeti i utjecati na Isusovu buntovničku mladost, ali Isus se u nekom trenutku odriče svoje obitelji. Znači ni Sveta Obitelj nije po tome idealni uzor. "Ali Sveta Obitelj imala je nešto što bi svaka obitelj trebala imati: vjeru u Boga. Nade ima ako je obitelj jedinstvena. To je tako lijepo da je i Bog htio imati svoju obitelj. I živio je kao dijete u obitelji kakve su i danas, samo što u toj obitelji nije bilo grijeha. Bog zna kada se pojave problemi u obitelji, u društvu i kada se obitelj suočava sa svime što je uništava. Bog ima razumijevanja za suvremenu obitelj, posebno za onu koja je po vjeri jednaka Nazaretskoj Obitelji" - zaključuje mons. Kolarić. U završnoj riječi vlč. Kelemenić zahvalio je također svima koji su omogućili ovo Misno slavlje. Mons. dr. Juraj Kolarić pozvao je sve nazočne vjernike i njihove goste da mu se poslije Mise večernjice pridruže na Bohnjecovom gruntu.
(Iwo) |
|
Evo izvornog teksta Dominika Kolarića* gdje se opisuje kako je došlo do uvođenja mjesnog proštenja (nismo ispravljali riječi koje danas drugačije pišemo):
..... Za prijašnjega vremena kod nas nije bilo proštenja, ali su zato naši ljudi obdržavali obrede za svoju rodbinu i prijatelje dva puta na godinu: i to na Jožefovo 19. ožujka i na Sve Svete, a u vezi time, što je one dane proštenje u Dekanovcu. Bio sam mali dječak, živo se sjećam, kad su se ljudi sastali kod kapelice i dogovarali kako da se i kod nas uvede prošćenje, ali je trebalo prije toga kapelicu temeljito popraviti, a i krov na zvoniku izmijeniti, sve je išlo u sporazumu. Seoski starješina bio je tada Ignac Hegeduš, a cemeštar Josip Kolarić, moj pokojni otac. Naravski, da je tu i župnik morao reći svoju. Kada je već sve bilo popravljeno, pozvali su župnika iz Svetog Jurja u Trnju, g. vlć. Jurja Peceka, pa kad je gospodin župnik razgledao kapelicu, sve mu se dopalo samo je prigovorio kipu Svete Obitelji, veli da nije pravilno načinjena, jer da Isusa drže za ruke sv. Josip i Marija, a Isusa kao Boga nije treba voditi za ruke i tako je trebalo izmijeniti kip Svete Obitelji, ako selo hoće da ima proštenje to se mora. I tako je došao u kapelicu novi kip Svete Obitelji na oltar i onda je 1908. godine bilo održano prvo proštenje Svete obitelji u Donjem Hrašćanu. Bilo je mnogo neprilika dok se nije ustanovio dan kada se ima obdržavati proštenje jer Sveta Obitelj se slavi na 1. nedjelju poslije Sveta Tri Kralja, a onda je zima pa se u maloj kapelici ne može služiti Sveta misa. Na Josipovo je u Dekanovcu pa ljudi svi idu tamo gdje je veće proštenje. Konačno su se složili da se proštenje ima obdržavati svake godine na drugu nedjelju poslije jesenskog Križova i to je uvijek u mjesecu rujnu pa se tako ustanovilo kad je proštenje koje je već danas na glasu kao najbolje u našoj okolici.... *Dominik Kolarić, Hrašćanski zapisi, originalni rukopis, Donji Hrašćan, 1947., (str 35. – 43.)
|
