|
Župno hodočašće u Trsat 4. kolovoza 2012. godine
Pogledajte veliku izložbu fotografija ( 60/164 uspjele fotografije Vašeg putopisca) |
|
U Marijinoj zaštiti hodimo
Sjedio sam u predvečerje putovanja na Trsat u župnom uredu za radnim stolom te onako, možda s malim strahom, razmišljao o sutrašnjem danu, ranom jutru našeg polaska. Uzeo sam u ruke sličicu Majke Božje i onako poluglasno izgovorio: “Pa Marijo mi smo Tvoji, Ti nas vodi“. Mada je bila još tamna noć, obuzeo me već prvi znoj – hoće li u autobusima za svakoga biti mjesta, hoće li će svaki moj dragi župljanin - hodočasnik imati dobrostivo svijetlo u očima, hoće li se ta uzajamna ljubav koja se razlila potrajati do našeg povratka. U trenutku noćnog polaska začuo sam glas jedne hodočasnice koja je izgovorila, budući da smo iza sebe ostavljali bljeskove na nebu i moguće nevrijeme, koji je rekao: „Marijo čuvaj naše Međimurje“. Možete si zamisliti ljepšu jutarnji molitvu rastanka sa svojim domom. Kada smo putem molili, pjevali pjesme Mariji, znate kako mi je bilo naprijed lijepo slušati glasove i one starije, i one mlađe, i one glasiće male dječice. Ti divni trenuci prelijevali su se u jednom i drugom autobusu, makar smo bili razdvojeni, kad bih zatvorili oči, nas stotinjak zajedno bi dizali ruke Bogu i čekali Mariju kao dobru majku da nas osmijehom poprati. „Majko Božja Trsatska moli se za nas. Mi smo Tvoji putnici blagoslovi nas…“ Lijepo je i duhovno bilo doživjeti Svetište, sklopljene ruke na molitvu, smiješak zahvale Majci Božjoj, ispuštenu suzu i molbu za pomoći, toliko mnoštvo ljudi koji su postali kao jedan glas koji kao da razgovara sa svojom vlastitom majkom, razmišljanje o svojim slabostima tijekom Križnoga puta, skrušena ispovijed i zahvalna pričest Svete mise. Iako je vremenski bila velika toplina, u našim srcima kao da se osjetio božanski lahor. Zahvalivši Majci put nas vodio do našeg prelijepog mora. Osvježeni duhom i vodom, možda smo zaboravili na trenutke našu prelijepu Muru i Dravu, ali iz mnoštva ljudi s mnoštvom jezika, prelijepo je bilo čuti naš domaći kaj. I u molitvi i u relaksaciji u mislima je bila i naša domovina Hrvatska. Koliko puta smo kazali „HVALA“, koliko puta smo se sjetili svih nas žitelja, molili za one koji nas vode, izrekli molitvu za one koji su zbog nas poginuli ili bili ranjeni, nekoga izgubili: prijatelje i neprijatelje, zdrave i bolesne, djecu, mlade, roditelje, muškarce i žene, starice i starce, sretne i žalosne. Hvala Ti Majko za našu domovinu! Hvala Ti Majko za sve ljude koji pomažu meni kao svećeniku i župniku na bilo koji način, mnogo puta odričući se svoga slobodnog vremena. U takovom duhovnom i tjelesnom raspoloženju u noći nas je dočekala naša duhovna majka, crkva Svetog Jurja, obiteljska atmosfera i podjela blagoslova svojim ukućanima. I na kraju razmišljajući kako sve to objediniti (Trsat, Jadran, Domovina) te kao Vaš župnik dati neku svoju skromnu poruku, poslužio bih se stihovima hrvatskog svećenika i pjesnika Izidora Poljaka (1883. – 1924.), rodom iz Bednje, a na službi u Sarajevu, koji je jednom prilikom razmišljao u tuđini o svojoj majci, Mariji, Domovini, sve to objedinio u svojoj pjesmi „Mati“.
MATI
Preko devet gora, dolina i brda,
Darko, župnik Nakon odličnog teksta našeg plebanuša slijedi i službeni putopis:
Ima jedna duga cesta
Tradicionalno hodočašće vjernika župe Sveti Juraj u Trnju ove godine organizirano je dan uoči Dana domovinske zahvalnosti. Za razliku od prijašnjih godina, ovih je dana zažeglo sunce, pravo je čudo kako biljčice rastu u toj suši. Opet dva autobusa pokupila su vjernike iz svih mjesta naše župe i u 4 sata krenula prema odredištu. Putom su pod vodstvom vjernice Marije Jasnić u prvom autobusu i župnika vlč. Darka Kelemenića u drugom autobusu izmoljene nakane za sretan put, izmoljene krunice, otpjevane pjesme posvećene Mariji i putovanju (Čuj nas, Majko, Majka Božja Trsatska i Ima jedna duga cesta). Najavile su se ovogodišnje dvije lijepe obljetnice 100 godina života vjernica Klare Purić iz Hodošana (14. kolovoza) i bake Zelenićove, Marije Zrna iz Palinovca (rođene Rodi 29. studenoga). Dao im Bog da to u zdravlju i miru dožive! U autobusu su predstavnici najrazličitijih generacija, neki u Trsat polaze prvi put, a neki su veterani brojnih hodočašća u ovo svetište, ali i svetišta diljem Hrvatske i Europe. Denis Čemerika popisao je putnike kako se tijekom puta ne bi desio kakav nestanak putnika. Promet je bio izrazito jak - subota je i kolonu drže Česi, Slovaci i Poljaci... Stalo se po običaju na odmorištu Vukova Gorica. Prve kave, sendviči, posjeti sanitarnom čvoru, razgibavanje nogu, a kalodont se ispirao mastikom dragog prijatelja Vlade Švende… Uz nas su autobusi dijela Donjomeđimurskog dekanata, vjernici iz župa Donja Dubrava, Donji Vidovec, Goričan, Sveta Marija i Prelog. Neki naši vjernici doputovali su i tim autobusima.
U Rijeci sunčano, još uvijek nije vruće. Slijedi zajednički dolazak u Crkvu Gospe Trsatske, klanjanje i počast svetištu s likom Gospe Trsatske, gdje su se vjernici pjesmom, klanjanjem i darovima odužili Gospi. Svetište Majke Božje Trsatske sedamstoljetno je mjesto osobitog vjerskog i kulturnog događanja kao i vjerničkog okupljanja. Ono je najstarije hrvatsko marijansko svetište s kontinuiranim štovanjem Majke Božje po hodočasničkom okupljanju. Obišli smo i Kapelu zavjetnih darova, zapalili svijeće te zavirili u Kapelu sv. Ante Padovanskoga. Kupovali su se darovi i molilo za zdravlje, za posel, za pametno duhovno i državno vodstvo... Sada je čuvar svetišta vodi gvardijan fra Antun Jesenović koji je ovamo stigao iz našeg čakovečkog samostana. Neki hodočasnici požurili su na Svetu ispovijed, a već u 9,00 sati svi smo krenuli na Trsatski brijeg na Križni put., a s velike pozornice na vanjskom amfiteatralnom dijelu svetišta radio je razglas s molitvom i pjesmom. Na čeli križnog puta su naši župnici: prečasni dekan Antun Hoblaj (župa Prelog), vlč. Mirko Pilaj (župa Donja Dubrava i Donji Vidovec), vlč. Petar Majstorović (župa Goričan), vlč. Matija Vonić (župa Draškovec) i naš dragi župnik vlč. Darko Kelemenić, dok je iz župe Sveta Marija vjernike vodio zvonar (ime ćemo jednom saznati). Ovdje moramo napomenuti da su na Kalvariji započeli radovi na uređenju staze Križnog puta. Urbanizacija ove inače kamenite staze betonom sa zagrebačkih šljunčara zaista me kao običnog čovjeka čudi. U redu - produžit će se križni put postavljanjem postaja na druga mjesta, proširit će se staza, ali čemu betonski opločnici? Valjda će vjernici biciklima i na rolericama obaviti Križni put. Čekamo zatim i postavljanje žičare da se ne mora niti hodati!
Sunce je i dalje nemilice pržilo pa je odlučeno da se Sveta misa održi u Crkvi. Vjernici su zauzeli mjesta u parku s kipom Ivana Pavla II. te zaklonu drveća na brijegu Trsatskoj kalvariji. A Svetu misu, na vidljivo zadovoljstvo naše grupe iz župe Sveti Juraj u Trnju, vodi naš plebanuš Darko. Da je vodio i Mešu i prodeštvo sve bi trajalo kao i na našim Misama. Nakon Mise vjernici su do polaska autobusa ipak imali vremena za šetnju, nabavu, osvježenje, ali i dodatnu molitvu... Skoknuli su na Gradinu, prošetali Svetištem, pokupovali suvenire, pojeli putno blago… Ove godine zbog vrućine nisam skoknuo na tradicionalnu šetnju stubama Petra Kružića. I tu sam se zamalo sukobio s lešinarima koji prodaju sličice. Prvo jadnim ženama u ruku tutnu sličicu, onda je puste da se zahvale i krenu i potom je gubo napadnu: "Gospođo, niste platili sličicu!". Neke ženice se zahvale i vrate, a najveći dio njih plati 3, 5 ili 10 kuna, već kako je glavnjama ćef. Žalosno. Kad je neki striček nazvao policiju dojurila je jedna mala ženica da bandu obavijesti i u sekundi su se prestrojili, promijenili poziciju, postali skrušeni vjernici skriveni u gomili. Nadamo se da naši vjernici znaju da po istim cijenama unutar svetišta mogu sve kupiti i da se dobiveni novac ulaže u obnovu, dogradnju i stalno čišćenje cjelokupnog Svetišta.
Danas nije bilo kašnjenja - točno u 12,00 autobusi Ivo Expresa pohitali su put Njivica. Nove obilaznice Rijeke prema Istri i ulasku u grad Rijeku iz pravca Zagreba gotove su, ali još se grade one prema Crikvenici. Začudo, promet je tekući i prije nego smo ubili oko već je župnik viknuo: "Tu smo, hvala Bogu!" U Njivicama je bilo sunčano, svi su se imali prilike dobro nakupati, prošetati, nakupovati, nahraniti se i okrijepiti pićem po turističkim cijenama. O kupanju nemamo što reći, nije to glavni dio hodočašća. Voda topla, blizu obale neprozirna, dalje čista, lijepa, plava... Tek prilažemo par sličica i tog dijela puta jer je mnogima to jedini dan na godinu kada namoče noge u toliko razvikano more. Posebno je dirljivo i lijepo kada se hodočasnici nađu s članovima obitelji, prijateljima ili poznanicima koje dugo nisu vidjeli.
Onda slijedi put prema domu. U autobusima imamo malo viška (vozimo naše poznate do Krčkog mosta), pa malo manjka (uzimamo putnike kod čvorišta s autocstom), ali sve u svemu bila je to jedna lijepa povratna vožnja uz dva kraća stajanja. Kiše ove godine nigdje, nije bilo ni prijetećih oblaka, a u pola jedanaest kada smo došli doma bilo je još uvijek 27,5 stupnjeva. Eto, zahvalni smo Bogu na ovom lijepom putu. Slijede hodočašća u Ludbreg, a krajem godine isplivat će neka nova ideja o hodočašćima sljedeće godine.
Kao i naš župnik, tako i Vi svoje misli možete slati na župni e-mail pa ću ih ukomponirati u tekst. A kako je bilo prošlih godina skoknite i pogledajte u našoj Događajima (Trsat godine, 2006., 2007., 2009. i 2011.). Bili su ljudi i prije, ali ljubomorno čuvaju slike i uspomene, ne žele ih podijeliti s nama. (Vaš Iwo) |
