|
Predstavljanje djela Svetođurska pjesmarica kantora Vladimira Sinkovića 14. travnja 2013. godine
|
|
Promociji "Pjesmarice" nazočili su mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinske biskupije, svećenici Donjomeđimurskog dekanata predvođeni preč. Antunom Hoblajom, svećenici, časne sestre i djelatnici u pastoralu s područja naše župe i drugih župa, kantori, pjevači i brojni ljudi dobre volje i čista srca. Na početku Svete mise koja je počela u 17,00 sati župnik Darko se obratio biskupu Mrzljaku:
Preuzvieni
oče biskupe:
Okupili smo se
ov Tijekom Mise spomenuta je iznenadna smrt člana crkvenog zbora Josipa Hermana. Nakon svečanog misnog slavlja, u crkvi je formiran počasni stol, a ispred oltara svoje mjesto zauzeo je mješoviti zbor župe. Župnik Darko zahvalio se:
Pjesmaricu su predstavili prof. dr. sc. Mijo Bergovec, dr. med. i prim. dr.sc. Josip Detoni, dr. med. Za vrijeme dojmljivog, lucidnog i domoljubnog govora dr. Detonija zbor je ilustrativno pjevao naznačene pjesme. Slavljenik Vladimir, koji je točno 58 godina vršio časnu dužnost kantora župe u kratkom govoru zahvalio je svima na pomoći. Suze nije uspio zaustaviti - ipak je to bio njegov dan. Biskup Mrzljak je na kraju podijelio Zahvalnice autorima Svetođurske pjesmarice kantora Vladimira Sinkovića. Zahvalnice su primili:
Nakon predstavljanje Pjesmarice pozvani gosti i crkveni zbor uputili su se u Dom kulture Sveti Juraj u Trnju i tu bili počašćeni kako to već priliči.
(Obrada teksta: Ivan Barić, fotografije s Mise i proimocije: Maja Naranđa, dio knjige objavljujemo uz dozvolu župnika Darka Kelemenića, fotografije iz mape o našem kantoru izradio je Ivan Barić)
Sadržaj ovog našeg prikaza: 1. Impressum 2. Svetođurska pjesmarica - dogodilo se u moje vrijeme (Darko. župnik) 3. Iz pera kantora Vladimira Sinkovića (Vladimir Sinković, kantor) 3. Otrgnuti zaboravu (Nenad Glavak, kantor) 4. Međimurske crkvene pjesmarice i međimurski kantori (prof. dr. sc. Mijo Bergovec, dr. med.) 5. Glazbeni i tekstualni doseg pjesama (primarijus dr.sc. Josip Detoni, dr. med.)
1. Impressum Svetođurska pjesmarica kantora Vladimira Sinkovića Sveti Juraj u Trnju, 2013. Nakladnik: Rkt. župa Sv. Jurja, Sveti Juraj u Trnju Za nakladnika: Darko Kelemenić, župnik Urednik: Anđelko Igrec Lektor: Đuro Blažeka Glazbena korektura: Nenad Glavak Fotografija s naslovnice: Ivan Barić Notografija: Anđelko Igrec Design, priprema: Marko Bergovec Tisak: Zrinski d.d., Čakovec CIP zapis dostupan je u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 832539. ISMN 979-0-9013631-0-6
2. Svetođurska pjesmarica - dogodilo se u moje vrijeme (Darko. župnik) Kao župnik župe Svetoga Jurja u Trnju sretan sam i Bogu zahvalan da mogu biti skroman dionik lijepog, i u neku ruku, povijesnog događaja izdavanja naše domaće crkvene Svetođurske pjesmarice. Time se ispunjava ono što se već dugo očekivalo, budući da je župa Svetoga Jurja u Trnju župa s velikom pjevačkom tradicijom, neumornim kantorima, predivnim zborskim pjevačima i pjevačima predvoditeljima crkvenih pjesama. Neka izdavanje ove pjesmarice u ovom času bude od dragoga Boga blagoslovljeno.
Svojim djelomičnim glazbenim znanjem ne
mogu se glazbeno stručno o Mnogo sam puta doživljavao radost u srcu i osjećao Božji blagoslov promatrajući ruke i slušajući glas kantora Vlade Sinkovića. On je mnogo puta predano, makar je bilo raznih poteškoća, sjeo za orgulje i iskrene duše pjevao naše domaće crkvene pjesme. Radosni su trenuci bili kada je uz glas kantora Sinkovića i uz zvukove svetođurskih orgulja cijela crkva gromkim glasom pjevala božićne pjesme. Mnogo sam puta promatrao ljude, naše župljane, kako bi na Dušni dan ili na sprovodnim misama ispustili suzu slušajući tužne pjesme za pokojne sa stihovima spričavanja pokojnika. Uronjen u razmišljanje slušajući kantorovo pjevanje kao da sam u tim trenucima i sam osjetio njegovo posebno glazbeno nadahnuće koje se može nazvati i duhovnim stvaralaštvom. To posebno stvaralaštvo obuhvaća i čitavu njegovu obitelj jer su svi članovi njegove obitelji glazbeno nadareni. U njegovoj obitelji posebno je razliven Božji blagoslov i Božja pomoć u duhovnim zvanjima jer su kantorov sin Mladen, zatim pokojni brat Ivan, te suprugin brat Mijo i nećak Ivica, svi redom uzorni svećenici. A kantor Vlado kao da je odabran da svojim glasom i sviranjem slavi Gospodina i zahvaljuje dragom Bogu za tolika duhovna zvanja i blagoslov u svojoj obitelji. Iako danas kantor Vlado Sinković znade reći da je u „kantorskoj penziji" ipak i danas kada god mogne, pogotovo u zauzetosti mladoga kantora Nenada, za svoju dušu i za nas sve u župi, zasvira neumorne taktove naše svetođurske pjesme te svojim dobro očuvanim glasom slavi Gospodina. Neka ga dragi Bog pozivi još mnogo godina, a njegove će pjesme ostati u našim srcima. Neka ova pjesmarica bude spomen jednog lijepog vremena i djelovanja kantora Vlade i neka ona pomogne da to lijepo vrijeme ne padne u zaborav. Hvala Bogu što danas u župi imamo već „isklesanoga" mladoga kantora Nenada, koji je i sam mnogo doprinio u realizaciji ove pjesmarice. I hvala Bogu da pjevači crkvenoga zbora a i svi naši župljani, mladi i stari, pjevajući nastavljaju tradiciju domaće crkvene popijevke. Kada bih danas u crkvi upitao kantora Vladu da mi kaže nešto o sebi i kako se sada osjeća, znam točno što bi on napravio: sjeo bi za orgulje te od svega srca svirajući zapjevao: „Zdravo Djevo svih milosti puna...! Rajska Djevo, Kraljice Hrvata..." Hvala svima koji su na bilo koji način, urednički, glazbeno, tehnički, kritički ili molitvom unijeli sebe u realizaciju ove pjesmarice. A Bogu dragome neka je vječna hvala i slava!
3. Iz pera kantora Vladimira Sinkovića (Vladimir Sinković, kantor)
Rodio sam se 30. travnja 1937. godine. Poslije pučke škole otišao sam u Dječačko sjemenište na Salati u Zagrebu, gdje sam postao i katedralnim pjevačem pod vodstvom maestra Albe Vidakovića koji mi je dao pravu podlogu za moje stvaralaštvo i vođenje crkvenog pjevanja. Nakon dvije godine vratio sam se kući i postao orguljaš u župi Svetog Jurja u Trnju. Godine 1956. osnovao sam četveroglasni pjevački zbor, te sam svoje pjevače prvo naučio pjevati Evo, svećenik veliki, a zatim Udlovu Latinsku misu. Tako smo započeli pjevati i pomalo se okupljati. Moram ovdje spomenuti, da nijedan moj tadašnji pjevač nije poznavao note, pa sam ih sve naučio pjevati napamet. Velika mi je radost što sam sa svojim zborom u Godini Duha Svetoga nastupao u Zagrebu, u katedrali i Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj. Pjevači su bili izvrsni, što nam je svima bilo na ponos. Osim gostovanja po drugim krajevima pjevali smo naše pjesme i po brojnim Mladim misama, jer naša župa osim mnogo svojih pjesama ima i mnogo duhovnih zvanja, a to je, vjerujem, povezano. Najljepše mi je bilo tom prigodom pjevati sljedeća djela i autore: misu Rudolfa Matza, misu fra Ivana Glibotića, misu Josipa Vrhovskog, Bachove pjesme, Bortnjanskoga, Magdalenića... Kako smo radosno pjevali adventske, božićne, marijanske, korizmene, uskrsne, pokojničke pjesme! A sada da vam još nešto malo napišem o starim pjesmama u našoj župi. Pjesme su velika vrijednost i baština jedne župe. Zato sam odlučio da ih zapišem u notnom obliku. Moram odmah spomenuti da su se mnoge stare pjesme pjevale i prije mene, pa ja sebe ne smatram autorom tih pjesama, nego sakupljačem i zapisničarem, no uz stalnu obradu tekstova i nota.. Stari župnik Andrija Fišer imao je veliku zbirku naših popjevaka (neke od pjesama zabilježene su u zbirci dr. Vinka Žganca), ali se ta zbirka zagubila pa je ostala samo pjevana predaja. Tu pjevanu predaju pokušao sam zapisati. Pojedine pjesme imaju iste riječi ali drugu melodiju, neke se pjevaju i u drugim dijelovima Međimurja, ali najviše tih starih pjesama pjeva se u župi Svetog Jurja u Trnju. I na kraju bih se zahvalio svome sinu svećeniku Mladenu na ideji i ohrabrenju da napišem riječi i note tih starih pjesama, župniku Darku za poticaj i organizaciju rada na ovoj pjesmarici, ali najveću zahvalu dugujem maestru Anđelku Igrecu zbog obrade i stručnosti koju je pokazao. Na moje pjevanje starih pjesama on je zapisivao note, a to je veliki posao. Veliko hvala i svima koji su pomogli u realizaciji ove pjesmarice! Neka ova pjesmarica bude i duhovno bogatstvo naše župe, našeg naroda hrvatskoga, našeg međimurskog kraja „med Murom i Dravom"! Neka za povijest ostane zabilježen i djelić našega rada.
3. Otrgnuti zaboravu (Nenad Glavak, kantor)
Ideja o zapisu pjesama započela je još 2000. godine kada sam prihvatio službu župnog kantora od g. Vlade Sinkovića. Budući da nije bilo notnih zapisa naših pjesama, već smo tada počeli raspravljati da bi bilo dobro te pjesme zapisati. Tako je malo pomalo g. Vlado počeo bilježiti pjesme koje su trebale za nedjeljna i blagdanska bogoslužja u našoj župi a posebno za župna i filijalna proštenja od kojih svako ima svoje spričavanje. Ideja o izdavanju pjesmarice rođena je 2006./07. godine kada smo slavili 50. obljetnicu osnutka mješovitog župnog zbora. Sada nakon par godina napokon u ruci držimo pjesmaricu naše župe. U njoj su zapisane sve pjesme koje su se nekada pjevale, a veliki dio tih pjesama se i danas pjeva na liturgijskim slavljima u našoj župi. Nadam se i vjerujem, sada još i više nego prije, da izdavanjem ove pjesmarice pjesme zapisane u njoj neće otići u zaborav, te da će se i nadalje pjevati u našoj župi na sve na veću slavu Božju. Kao župnom kantoru ugodna mi je dužnost zahvaliti ma Anđelku Igrecu, povjereniku za crkvenu glazbu Varaždinske biskupije i katedralnom orguljašu na svesrdnoj pomoći i podršci koju nam je iskazao. Na njemu je bio najteži i najveći dio posla jer je preslušao sve pjesme i zabilježio ih. Zahvaljujem i našem kantoru g. Vladimiru Sinkoviću koji je sve pjesme ručno zapisao i otpjevao mo. Anđelku unatoč svojoj bolesti i svojim godinama. Zahvaljujem primarijusu dr. Josipu Detoniju, profesoru dr. Miji Bergovcu, dr. Đuri Blažeki, dr. Marku Bergovcu, g. Ivanu Bariću i svima koji su na bilo koji način pomogli u realizaciji ovog projekta. Velika hvala našem dragom župniku, vlč. Darku Kelemeniću na svakoj podršci koju nam je pružio u ovom projektu. I na kraju velika HVALA mojim dragim pjevačima na svakom trudu i naporu u očuvanju liturgijskog pjevanja u našoj župi.
4. Međimurske crkvene pjesmarice i međimurski kantori (prof. dr. sc. Mijo Bergovec, dr. med.) Svetođurska pjesmarica Vladimira Sinkovića kantora, koja je pred Vama, plod je rada Vladimira Sinkovića, koji je kroz nekoliko desetljeća bio kantor župe Svetoga Jurja u Trnju. On je ove pjesme iskreno i pune duše i od srca pjevao, učio druge pjevati i brižno skupljao bilježeći ih u svoje notne bilježnice. Riječi i zvukovi crkvenih pjesama koje su se pjevale, a velikim dijelom i danas se pjevaju u župnoj crkvi Svetoga Jurja u Trnju, u župnim kapelama u Hodošanu, Donjem Pustakovcu, Donjem Hrašćanu, Palinovcu, Cehovcu i Turčišću, na proščenjima i hodočašćima, ali i u drugim životnim prigodama, pokazuju duboke religiozne osjećaje našega hrvatskoga međimurskog čovjeka. Pjesme koje se nalaze u ovoj pjesmarici, pjevaju se i u drugim međimurskim crkvama. Mnoge od njih nalazimo samo u Međimurju, a neke od njih samo se čuju u crkvama i kapelama župe Svetoga Jurja u Trnju. U ovim se crkvenim pjesmama mogu osjetiti razni glazbeni i kulturni utjecaji kojima je tijekom povijesti bio izložen međimurski puk te se u mnogima pjesmama zamjećuju dodirne sličnosti sa susjedima. Za većinu od njih ne zna se tko im je autor, a kako su ove pjesme dio međimurske tradicijske glazbene baštine, za većinu pjesama ove pjesmarice može se smatrati da su međimurski vjernici autori ovih pjesama. Svetođurska pjesmarica Vladimira Sinkovića kantora nastavak je višestoljetne povijesne tradicije skupljanja i objavljivanja crkvenih pjesama u Međimurju i u drugim hrvatskim kajkavskim krajevima. Najstariji pronađeni zapisi kajkavskih crkvenih pjesama, kojima pripadaju i međimurske crkvene pjesme, vjerojatno potječu iz 16. stoljeća. Rukopisna Varaždinska pjesmarica najstarija je sačuvana pjesmarica duhovnih latinskih i kajkavskih pjesama. Nađena je i rukopisna Marijanska pjesmarica / Prekomurska pjesmarica I. s kraja 16. stoljeća u kojoj se nalaze nabožne crkvene i svjetovne pjesme. U 17. stoljeću objavljena je Pavlinska pjesmarica u kojoj su bile zapisane rkvene pjesme hrvatskoga kajkavskog Sjevera na kajkavskom narječju kojim se govorilo i u Međimurju. Zagrebački biskup Maksimiljan Vrhovac, potkraj 18. i početkom 19. stoljeća u borbi protiv zatiranja hrvatskoga materinjeg jezika dao je poticaj pojedinim svećenicima za prikupljanje narodne usmene baštine. U varaždinskom Franjevačkom samostanu pronađen je Cantuale franjevca Alojzija Posavca s početka 19. stoljeća koji je sadržavao kajkavske duhovne pjesme. U drugoj polovici 19. stoljeća objavljeno je nekoliko pjesmarica s crkvenim pjesmama. To su Svete pesme za službu Božju u cirkvi Antuna Lucij a, dekanovečkoga župnika, Međimurske cirkvene popevke Franje Glada, učitelja i orguljaša iz Preloga, te nekoliko pjesmarica iz Donjega Vidovca. Vrijedno je spomenuti da je hrvatski književnik Vjenceslav Novak bio i orguljaš i da je u drugoj polovici 19. stoljeća objavio zbirku Starohrvatske crkvenepopievke. Početkom 20. stoljeća međimurski su kantori i orguljaši preuzeli iz prvoga hrvatskog kantuala Vinac bogoljubnih crkvenih pisamah o. Mariana Jajića dvadesetak božičnih pjesma koje su prepjevali na kajkavski. Najopsežniju zbirku međimurskih duhovnih napjeva objavio je 1925. godine Vinko Žganec pod naslovom Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja II. (crkvene). Kotoripski franjevački svećenik Leto Lukša objavio je u nekoliko izdanja (1945., 1968., 1979. i 1983.) Hrvatsku crkvenu pjesmaricu. Veliki doprinos čuvanju crkvene glazbene baštine u Međimurju u najnovije vrijeme pružio je etnomuzikolog Miroslav Vuk Croata. On je 1994. godine u knjizi Nedelišće Josipa Butorca predstavio duhovne napjeve iz Nedelišća, iste godine objavio Hrvatske božićnice i 1998. godine Hrvatske uskrsnice u kojima se nalaze i pjesme iz Međimurja. U knjizi Skladbe i život Ivana Mustača objavljene 2001. godine nalazi se veći broj crkvenih pjesama koje se pjevaju diljem Međimurja. Svećenik Josip Drvoderić iz Novakovca objavio je 2002. godine Hrvatske crkvene i svjetovne popjevke Florijana Andrašeca, kantora u Dekanovcu u Međimurju. Rukopisna zbirka međimurskih duhovnih napjeva Jelene Horvat iz Preloga pod naslovom Starinske pesme Božične i Marijine još nije objavljena. I u župi Sveti Juraj u Trnju bilo je već pred sto godina organiziranog zapisivanja crkvenih pjesama što, nažalost, nije objavljeno. Tako Vinko Zganec, u već spomenutim svojim Hrvatskim pučkim popjevkama iz Međimurja II., spominje opsežnu zbirku orguljaša u Svetom Jurju u Trnju Lacija Pintera u velikom kvart formatu, koja sadrži veliki broj međimurskih popijevaka. Nažalost, ta se zbirka zagubila.
Vladimir Sinković, autor ove pjesmarice, predvodeći kroz nekoliko
desetljeća crkveno pjevanje u župnoj crkvi Svetoga Jurja u Trnju i u
mjesnim kapelama, bio je u pravom smislu rijeci kantor. Tko su bili kantori? Postoje zapisi s početka 18. stoljeća koji spominju djelovanja prvih službenih učitelja, koji su bili i orguljaš! - kantori ili školniki, u međimurskim katoličkim župnim crkvama od sredine 17. stoljeća. Oni su svirali na koru na orguljama ili harmoniju, sudjelovali su u posluživanju u crkvenim obredima, pratili župnike na blagoslovu kuća i na ukopima. Od kraja 18. i do sredine 19. stoljeća, kantori su podučavali mladež u vjeri, čitanju, pisanju i računanju. Zbog toga su ih ljudi zvali „školniki". Sredinom 19. stoljeća, kada su uvedene državne škole, kantori više nisu iz crkava podučavali osnovno obrazovanje, nego su to činili drugi školski učitelji. Za usluge kantora župa im je osiguravala stanovanje i redovne prihode za život. Od kraja 18. i velikim dijelom 19. stoljeća Međimurje je bilo pod mađarskom vlasti, a službeni jezik u školama i državnim uredima bio je mađarski. Premda je Međimurje po crkvenom ustroju uvijek bilo dio zagrebačke nadbiskupije (sve do osnutka Varaždinske biskupije 1997. godine) u međimurskim crkvama mađarske vlasti su nastojale što više „progurati" mađarski jezik i u crkve. U bogoslužju u međimurskim crkvama, kao i svugdje drugdje u svijetu, koristio se latinski jezik. Da bi vjernici ipak razumjeli sadržaje misnih evanđelja i poslanica kantori bi ih ispjevavali i pjesmom prepričavali na dopuštenoj kajkavštini. Mađari su, naime, zabranjivali štokavske crkvene pjesme koje su u 19. stoljeću u Međimurje doprle zahvaljujući ilirskom pokretu, a u kajkavskim pjesmama Mađari su našli manju opasnost za svoju mađarizaciju. Tako su kantori pridonijeli očuvanju hrvatskoga identiteta Međimuraca. Dužnosti kantora u crkvi prilagođavale su se vremenu i pojedinim mjestima. Osim sviranja na orguljama ili harmoniju kantori su često bili i skladatelji, harmonizatori, aranžeri i dirigenti. Oni su opjevavali umrle na sprovodima, u ime umrloga pjesmom su se opraštali se od pojedinih članova obitelji i prijatelja. Posjete župnika obiteljima u Božično vrijeme („Križec") redovno je pratio kantor. Župnik, kantor i ministranti bi pjesmom ulazili u kuće vjernika i nakon blagoslova kuće i njezinih stanovnika s pjesmom izlazili. Sve je te dužnosti obavljao i Vladimir Sinković kroz više od 50 godina u župi Sveti Juraj u Trnju. On je također najviše zaslužan za osnivanje i održanje Župnoga mješovitog pjevačkog zbora, kojeg sam ja u njegovim počecima imao čast pratiti na orguljama. Zbor je nedavno proslavio pedesetu obljetnicu svoga djelovanja. Svi župnici, koji su kroz to vrijeme djelovali u župi Sveti Juraj u Trn-ju (prečasni Mirko Kočila, prečasni Blaž Horvat, velečasni Stjepan Markušić i velečasni Darko Kelemenić), od kojih su svi bili iz hrvatskih kajkavskih krajeva, a većina rodom iz Međimurja, poticali su kantora Sinkovića da njeguje tradiciju i osebujnost međimurske pučke crkvene pjesme. U župi Sveti Juraj u Trnju u crkvama za vrijeme crkvenih obreda nastavlja se tradicija njegovanja posebnosti međimurskih crkvenih pjesama. Glavni nositelj crkvene glazbe i predvoditelj crkvenog liturgijskog pjevanja, kantor župe Svetoga Jurja u Trnju, posljednjih desetak godina je gospodin Nenad Glavak. Njegovo poznavanje liturgijske crkvene glazbe, a naročito posebnosti domaće crkvene pjesme i njegov entuzijazam zalog su održanja i dobre budućnosti međimurskih i posebno svetođurskih crkvenih pjesama.
5. Glazbeni i tekstualni doseg pjesama (primarijus dr.sc. Josip Detoni, dr. med.)
Vlado Sinković, iznjedren iz službujuće kantonske prakse od sredine prošlog stoljeća, desetljećima je vršio svoju službu u župi Sveti Juraj u Trnju predano, upijajući narav i karakteristike duhovne popijevke puka u pratnji liturgijskih manifestacija, misnih slavlja, obrednih čina, obljetnica, crkvenih proslava i evo odvažio se ponuditi nam bokor, zbir pjesama, pjevnik. Pjesme koje je pjevao puk u crkvi pjesme koje je njegovao kantor. Pjesmarica nije prvijenac u župi Sveti Juraj u Trnju, dakle glazbena kantorska tradicija župe bila je zamjetna i prije. Spominjem rukopisnu zbirku duhovnih pjesama mađarskog kantora, orguljala i učitelja slovačkog podrijetla Lacija Pintera (službovao u župi Sveti Juraj u Trnju do 1918. g.) koja se na žalost nije sačuvala, a spominje ju Vinko Žgance u svojem Zborniku 1925. godine „zbirka vrlo opsežna u velikom kvart formatu, a nalozi se kod župnika Andrije Fišera“. Iz te zbirke pridodate su pjesme i u ovu pjesmaricu, čime ona slijedi duhovnu glazbenu liniju župe. Starijih pisanih podataka o glazbenom životu ove župe na žalost nema. Interesantna je opservacija da su već spominjani mađarski kantori i učitelji koji su u političkim okolnostima u jedno povijesno vrijeme službovali u Međimurju, mahom forsirali u duhovnim popijevkama kajkavski jezični idiom, smatrajući do će lokalnim jezičnim stilemom lakše provoditi odvajanje puka od hrvatske jezgre. Posebno je to bilo dominantno u doba Ilirizma, kada je službeno hrvatsko jezično narječje postalo štokavsko. I tako ne znajući, isti su mađarski učitelji i kantori širili bogatstvo kajkavštine smatrajući da odnarođuju. S tog razloga i na sreću dominantna tekstualnost starijih pjesama ove pjesmarice je baštinjena kajkavštuna, mekana, barokno raskošna, melodična. Ne mogu kao primjer ne spomenuti ingeniozan kajkavski prijevod poznate sekvence iz mise za mrtve, Requiem-a Dies irae – Den srditi hoće dojti, koji iznenađuje suptilnom kajkavskom idiomatikom s jedne strane i autentičnošću prijevoda.
Pjesmarica sadrži grupe pjesama koje je kantor Vlado Sinković svrstao u cjeline dijelom prema namjeni pojedinih dijelova „ordinarija i proprija" mise, no ipak dominantna je podjela pjesama prema sekvencama crkvene godine. Došašće, Božić, Korizma, Uskrs, Duhovi, Tijelovo. Posebno bih izdvojio pjesme koje slave domaće župne i filijalne patrone i svece sv. Jurja, Gospu Škapularsku, Sv. Ivana Nepomuka, Sv. Roka, Sv. Florjana, Sv. Anu, Sv. Josipa (str. 1, 78, 83, 84, 88, 82, 87, 80, 81). Ovi prigodni napjevi bit će i kasnije spomenuti radi posebnih agogičkih glazbenih karakteristika, jer pokazuju glazbene osobine dobnih mjera koje su u odmaku prema ritmičnosti drugih pjesama u pjesmarici, koje su karakteristične za međimurski melos.
Opsežniji korpus božićnih pjesama, koji je ovdje
zabilježen, izlazi iz okvira dobro nam poznatog „kanona" vrijednih
dvadesetak Hrvatskih božićnih pjesama, koje su kulturološko
nacionalno blago, a koje nisu tako stare, a pripisuju se Franji
Langeru (1828. g.), orguljašu zagrebačke prvostolnice. Pjesma
Zdravo, Devica
(str. 6) identična je notnom predlošku zabilježenom u prvom
starohrvatskom pjevniku zagrebačke katedrale
Cithara octochorda
(prvo izdanje 1701. g.). Naravno, kantor Vlado Sinković zabilježio je one pjesme koje su se pjevale u župi i bile omiljele od puka. U svetoj noći bilo je nezamislivo preskočiti na polnoćki pjesme Dvanajsta je sad vura (str. 11), te Na očice se tvoje (str. 20), gdje sopran u razvedenom diskantu, prede uspavanku malom Isusu, na što se cijela crkva nadovezala oduševljenim jednoglasjem. Posebno je potrebo spomenuti pjesmu Poslušajte si sada (str. 13) koja se izvodila i u drugim mjestima, ne samo u župi Sv. Juraj u Trnju. Ne ulazeći u izvornost tih pjesama, one su svakako glazbeno obilježile decenijima misterij božićne noći i Božice svetođurske župe. Koliko god te melodije imale jednostavnu, možda čak dijelom i trivijalnu notnu teksturu, te pojednostavljenu ruralnu tekstualnost, one su autentične. Decenijama, a možda i stoljećima su se izvodile i bile glazbeno tkivo domaće autohtone liturgijske prakse. U tome je njihova lokalna zavičajna vrijednost. Veliki korpus korizmenih pjesama uvršten u pjesmaricu, bogate je kajkavske idiomatike, a potresne, žalosne molske melodičnosti, lamentacijske dramaturgije Križnomu drevu idem (str.25), Nebo, zemlja (str. 27), Tožni glasi (str. 31), Totno pldče (str. 32), inačice su srednjovjekovne pjesme žalosne majke pod križem Stabat Mater. Koliko je u tim pjesmama duboke proživljene tuge i potresenosti nad Kristovom patnjom i smrću kao i nad tegobama vlastitoga života i pred smrću uopće?! Postavljam si pitanje, nije li osjetljivost na patnju i tugu i bol, te suptilnost na onostranost toliko specifična baš za mentalitet i karakter međimurskog idioma? Poseban pijetet za „naše mrtve" gajila je svetođurska duhovna popijevka. Da ovu misao razvijem pokušat ću naći uporišta u pjesmarici koja je pred nama. Više pjesama posvećeno je pokojnima. Je li to dio lokalnih utjecaja ili možda crkvena glazbena praksa baštinjena naputcima Tridentskog sabora teško je ovako paušalno reći. I božićna pjesma Došel nam je denek (str. 21) upućena je pokojnima. Zapravo je zahvalna pjesma Bogu za proteklu godinu i pjevala se na Novu godinu. U toj svečarskoj prigodi, neočekivano govori o tuzi za onima „kaj bi denes radi z nami skup živeli, jer je ovak odredil sam Bog Svemogući". U pjesmi anđeoskog pozdrava Mariji Navijestio Anđeo (str. 70) molitvu „za sve vjerne mrtve" svetođurski puk pjeva u zadnjoj strofi ,,A sad pogled jedan na pokojne naše". Neznatnom izmjenom molitvenog teksta u pjesmi naglasak je stavljen na „naše" mrtve. Time se događa snažan obrat od nečega što je opće, neosobno u intimno, osobno, vlastito. Cijela crkva tada iznenada utihne, tu strofu pjeva spontano „piano subito" s posebnom pijetetom, premda u notnom zapisu nigdje nema bilo kakvog dinamičkog naputka. Refren se ponovno pjeva glasno. Pjesmarica obiluje takvim odabirom pjesama i pristupom. Zbog toga taj aspekt i toliko ističem. Melodičnost pjesama je ipak raznorodna, najvećim dijelom vjerojatno izvorno autohtona, no već spomenuti kantori stranog podrijetla sigurno su unosili melodijske karakteristike i napjeve drugih sredina i naroda, tako da će trebati preciznija muzikološka istraživanja, da se točno utvrde izvori ovakvih utjecaja. Već gore spomenute neke pjesme koje slave patrone i svece kako u župnoj crkvi tako i u filijalnim kapelama župe, imaju nešto zajedničko, a to su neobične oznake dobnih mjera, neobične za ritmičnost autohtonih melodija. Većina ostalih pjesama nosi oznake dobnih mjera 2/4,3/4,4/4, rjeđe 6/8, što je tipično za ritmičnost međimurske melodije. Neke pjesme nemaju oznaku dobnih mjera, na primjer one koje sliče gregorijanskom napjevu. Pjesme Zdravo Juraj (str. 1), Ah, raduj se (str. 78), Zdravo majko, sveta Ano (str. 87), nose oznake dobnih mjera 5/8. Pjesma Cio, Josipe, raj (str. 80) je 7/8 dobne mjere. Kada analiziramo agogiku tih pjesama, vidimo da se ona bitno razlikuje od drugih pjesama te upućuje na udaljenije glazbene izvore melodija ovih ritmova, osim autohtonih, jer ovi ritmovi nisu karakteristični za Međimurje, a s obzirom na tematiku pjesama i njihovu namjenu, možemo pretpostaviti da su pjesme proizvod sukladnih ili možda istih izvora (možda isti autor?). Ovo su samo neki aspekti analize ove pjesmarice, no da ne širimo proslov, neka bude dovoljno.
Zaključno može se reći da imamo pred sobom pjesmaricu, koja je
izrasla iz kantorske svakodnevne prakse Vlade Sinkovića, koja nije
imala ambiciju da bude cjelovita, sveobuhvatna, no ostat će kao
duhovni glazbeni dokument pučkog glazbenog života župe Sv. Juraj u
Trnju. Ona je preslika jednog vremena crkvene glazbe župe. Stoga
svaka pohvala autoru pjesmarice. Da su pjesme izvorno zabilježene,
onako kako su se pjevale, autor u Nakladniku župi Sv. Juraj u Trnju, posebno gospodinu župniku velečasnom Darku Kelemeniću posebne čestitke na iznošenju ovog izdanja na svjetlo dana. Hvala na njegovoj posebnoj osjetljivosti za umjetničke projekte, u kojima se dokazao već i prije (minuciozna obnova župne crkve, kao i župnog dvora, po svim principima umjetničke profesije). Pisati ovaj uvodnik nije mi bilo jednostavno, s razloga što sam stavljen u poziciju, kao domaći sin, čije je glazbena izobrazba i kultura izrasla na ovoj glazbi, da ostanem objektivan. Trudio sam se da moje rečenice ne budu privržene, obojene familijarnošću i prisnim emocijama, koje se na nekim mjestima ne mogu izbjeći. Bojao sam se da ne postanem nužno pristran, a težio sam da moje misli pronađu onu razdaljinu kritičke objektivnosti, koja mora resiti svako djelo, pa i ovaj napis, da ostane na razini glazbene struke. Ako sam uspio, moja je radost tim veća.
Još nekoliko fotografija s promocije:
Zdravo Juraj - Sv. Juraj
DOŠAŠĆE Doletio anđel s neba Zdravo budi, Marijo Zdravo, Devica
BOŽIĆ Glejte, o pastiri Pastiri se stanite Pastiri gor stanemo Dvanajsta je sad vura Hote skupa Poslušajte si sada Kakva mi je lepota Amo nebeski anđeli Veselje ti nazveščujem O slavna betlemska Došel je zneba Oj Detešce moje drago Na ocice se tvoje Došev nam je danek (Nova godina) O sveta tri kralja (Bogojavljenje)
KORIZMA Kirie, Isus dragi Križnomu drevo idem Kad Isusa osudiše Nebo, zemlja Na Maslinskoj O žalosni dnevi Zmožno, odičeno Tožni glasi Tožno plače
USKRS Isus usta slavni Veliko je sad veselje Veseli dan Veseli se, o Marija Jezoš dragi Otkupitelj (Spasovo) Nebo, nebo, kak si lepo (Spasovo) Kako krasno svršuje se (Spasovo) Denes Jezuš nam pošilja (Duhovi) Ime štujem (Presveto Trojstvo) Svi jezici (Tijelovo) Hvali Sion (Tijelovo) Slatko ime Jezuševo - Ime Isusovo Božanskog Srca - Presveto Srce Isusovo
KROZ GODINU Mi svi Bogu hvalu dajmo Klečim, Bože moj Dođi k nama, Duše Sveti Ja vjerujem Očenaš Uha noć se evo spušta
EUHARISTIJSKE Isuse premili Eto opet vele sreće Za tobom mi vene duša Sunašce na počin palo Pozdravljeno budi Isuse, tebi živim Svet, svet, svet pjevajmo Klanjamo se tebi Klanjam ti se, Isuse U ovoj svetoj hostiji Isuse, ja te ljubim Zdravo odičeno Dušo moja, poj veselje
MARIJANSKE Navijestio anđeo - Anđeosko pozdravljenje Zdravo da si, o Marijo Zdravo, o Marijo Zdravo Marijo
Majčice draga Den svečnice, Majke Božje - Svijećnica Ah, raduj se - Škapuljarska (Gospa Karmelska)
SVECIMA Cio, Josipe; raj - Sv. Josip Svetim hramom - Sv. Josip Sveti Florjan Poštuvano ljudstvo - Sv. Ivan Nepomuk Poslušajte ljudi - Sv. Ivan Nepomuk Oj, sveti Antune - Sv. Antun Padovanski Slavan danak Apostola - Sv. Petar i Pavao Zdravo majko - Sv. Ana Dragi krščenici - Sv. Roku O svi sveci - Svi sveti
ZA POKOJNE Žalosnoga dneva - Dušni dan Koj' bi hotel premisliti - Dušni dan Ah, čovječe razmišljaj Kaj je čovek Tožen čovek Oj, ti smrt nemila Blago onom Poslušajte sada Den srditi hoće dojti O smrt huda i nemila O nesrećna ti smrt Ah moj čovek Kaj na svetu stalnoga imaš Tožno pripečenje - Spričavanje Tožni človek, kam tva mladost
|
svrnuti na ovu pjesmaricu, ali kao župnik
želio bih da ova pjesmarica bude, uz druge molitvenike, i naš
glazbeni molitvenik i da možemo reći: „Gospodine, evo u ruci svojoj
držimo i prinašamo ti dio sebe, dio naše župe! Primi našu molitvu,
primi našu pjesmu!"
Da bismo sačuvali te otrgli zaboravu
veliko blago crkveni 
