Salzburg

21. rujna 2013. godine

 

***galerija fotografija***

 

Sat je pokazivao datum 21. ruja 2013., na kojem su kazaljke zatvarale ponoć. Rasla je euforija, a s njome i sreća, nestrpljenje, te samim time velika zahvalnost. Zahvalnost dragom Bogu koji nam je podario lijepu noć i lijep dan koji nas je čekao. Radovali smo se novom danu koji stiže, Salzburgu.

 

Kao velika obitelj okupili smo se u Svetom Jurju u Trnju te zakoračili na autobus i otvorili svoja srca Mariji i Isusu koji su nas čuvali cijeli naš put uz vodstvo našeg župnika Darka.

Neki su sklopili oči i odmorili se za podhvate koji su ih čekali, dok su neki iskoristili noćne sate za razmišljanje i razgovor. Jutro je donijelo prekrasan krajolik. Visoke planine, svjež zrak, zelenilo, te miris borovine ostavljao je

bez daha.

 

Grad Salzburg dočekao nas je širom otvorenih vrata. Dolaskom oko 8 sati razgledali smo Mirabellski vrt koji je širio svoju ljepotu grčke i rimske kulture, šarenilo i spokojan mir. Zabilježili smo posjet zajedničkom fotografijom i šetajući nastavili razgledavati grad u jutarnjem izdanju. Most Makartsteg je mnoge prisjetio njihovih romantičnih trenutaka gdje su mnogi parovi, zatvarajući lokot, zapečatili svoju ljubav. Šetnjom smo stigli do same jezgre gradića gdje nas je turistička pratiteljica uputila u povijest Salzburga te nam pokazala Mozartovu rodnu kuću i salzburšku katedralu. Katedrala je bila izgorjela desetak puta, no to ju nije sprječilo da bude sagrađena još većom i

još ljepšom.

 

Barokna katedrala oduševljavala je svakog trenutka, svakog koraka sve više i više. To je bilo savršeno mjesto da ukrademo minute za naš unutarnji mir. Trenutke koje smo usmjerili na poglede po prekrasno ukrašenim stropovima, kupolama, oltarima. Trenutke kojima smo stvarali osobne molitve, misli koje su bile upućene našim najmilijima, najbližima i našoj domovini.

Teška srca oprostili smo se od katedrale te krenuli prema skućenom groblju sv. Petra koje je prštilo ljepotom i starinom te u kojem su se nalazile katakombe. Slobodno vrijeme dopustilo nam je da samostalno upoznamo tajne prekrasnog romantično-povijesnog grada. Neki su se laganom šetnjom prepuštali ljepoti kamena, dugoj prošlosti, glazbenom svijetu, dok su se drugi okušali u kupnji i pokojem toplom zalogaju. Kazaljke su pokazale podne te je to bilo dovoljno da se lagano oprostimo od grada glazbe. Prije polaska zasladili smo se finim kolačima koje su  marljivo propremile naše župljanke.

Krenuli dalje do mjesta St. Wolfgang. Shvatila sam da je putovanje teklo i teklo, iz ljepšeg u sve ljepšeg. Započevši s razgledom mjesta koje okružuje jezerce stigli smo do svetog nam dijela dana. Sveta misa. Pomno smo slušali Sveto Evanđelje i iz sveg srca zapjevali na našem jeziku „svete“ pjesme.

 

"Pokozali smo Austrijoncima kak se to dela!"

 

Osjetilo se zajedništvo, osjetila se dobrota koja je prštila iz naših grudiju, osmijesi su krasili svako lice, a vjerujem da je i mir zavladao svakim srcem tjerajući sve brige tog trenutka.

Mjesto Hallstatt se narcisoidno razbacivalo svojom ljepotom. Masovne planine, drvene kućice, prekrasna kulturna baština te jezero u kojem su se ljepote mirno zrcalile, su bile upravo ono što je ispunjavalo velikim mirom. Sama šetnja pored tih jezera, pogled u par labudova i patkica, poticale su na razmišljanje i povećavale nostalgične osjećaje za našim dragim nam Međimurjom. Popeli smo se do prekrasnog groblja te hrabro zavirili u kosturnicu. Udahnuli smo posljednje mirise jezera i zelenila, zapamtili ljepotu i moć prirode. Čarolija je počela nestajati kada je došao trenutak da se vratimo našim realnostima.

Polako smo krenuli kućama. Pomolili se i napravili pravu Međimursku feštu u autobusu. Naša teta Vera pročitala nam je svoje stihove, anegdote. Zbor je gromoglasno zapaprio atmosferu u autobusu i pjesma je zavladala. Pjevalo se satima, smijalo, razgovaralo... Oni najizdržljiviji su u kasnim večernjim satima "zapopevali naše domoče pesme", a kolači su kružili autobusom kao i nešto fino slatkoga za one malo starije. 

Nikolina Matić i Ana Zrna