Reportaža s Drugog velikog Križnog puta župe Sveti Juraj u Trnju

 

Drugi veliki križni put župe Sveti Juraj u Trnju i ove godine organizirala je Dramska grupa KUD-a općine Donji Kraljevec u suradnji sa župom i volonterima iz svih sedam naselja župe.

Nakon jutarnje Svete mise križari su krenuli putom prema Čehovcu, zatim Donjem Pustakovcu, Palinovcu, Turčišću, Donjem Hrašćanu, Hodošanu i na kraju se vratili u Župnu crkvu svetog Jurja Mučenika u Svetom Jurju u Trnju. Na putu dugom 23,5 kilometara križari su preispitivali svoju vjeru, svjedočili dobrodošlicama u svakom naselju i kroz živopisne krajolike prošarane berekima, gajima i kotima upoznali svaki kutak svoje župe. Ove godine dodana je udaljenost od 1 kilometar - dodana su vjerska obilježja: Pil Isus svijeta premišljava na južnoj strani Čehovca i Poklonac Bezgrešne Djevice Marije Božje na Trokutu u Hodošanu. Mala izmjena Puta dogodila se također  među postajama u palinovcu i turčišću: umjesto glavnom asfaltiranom cestom pješačilo se makadamom i livadama. Posebno je bilo zanimljivo gostima iz susjednih župa: Goričan, Draškovec, Mala Subotica i Domašinec, a među stotinama sudionika našli su se i gosti prek' Mure i Drave.

Marija Hranjec, voditeljica Dramske družine KUD-a općine Donji Kraljevec opet je osmislila prikaz postaja križnog puta i uz pomoć članova svoje družine ostvarila nezaboravne prizore osude, muke i smrti Isusa Krista. Po već poslovičnom točnom canjgeru  križare je vodio, ohrabrivao, upućivao, pazio i u redove stavljao Ivan Barić. Mapu je na internetsku stranice župe stavio Boris Barić. Po točnom planu i karti puta  sudionici su se poklonili pred 25 sakralnih objekata župe na kojima je župnik Darko Kelemenić uz pomoć čitača vodio molitve. Za vrijeme čitanja teksta i pjevanja pjesama križnog puta prikazi su zamrznuti, glumci su bili kipovi sa starih reljefa i slika. Marijino proživljavanje gubitka sina, žrtva Šimuna Cirenca, stavljanje krune, brutalnost pribijanja na križ i slično, a bez ikakvog pokreta izazivali su suosjećanje, divljenje, poniznost i čuđenje kod križara i vjernika na postajama. Novost je bila obilazak više objekata te cjelodnevno sudjelovanje župnog zbora pod ravnanjem kantora Nenada Glavaka. Vjeroučitelj Predrag Brezničar ponovo je glumio Isusa; njegov lik i ponašanje odlično su se  uklopili u izvornu priču o Isusovom posljednjem putu.

            Dramska družina čiji je Marija voditelj djeluje sada 11 godina. Prikaze postaja ostvarili su njeni članovi: Isusova majka – Dragica Cvetko, Veronika - Štefica Kolarić, Šimun Cirenac - Ivan Gašparić, Poncije Pilat - Željko Strahija, rimski vojnici: Zvonimir Zrna, Mladen  Čonka, Zdravko Halić, Josip Recek, Miro  Ružić i Vlado Pavlic; jeruzalemske žene:  Slavica Kranjčec, Đurđica Hegedušić, Marija Gašparić, Gordana Čonka, Jasna Zrna i Ruža Špirk, Marija Kovač, Martina Cvetko, Nada Krznar i Tamara Recek i ostali: Vlado Hranjec, Vinko Kiš, Miljenko Kranjčec i Jurica Recek. Tijekom prikaza na postajama  čitali su: Sabina Pintar i Martina Kivač (Čehovec), Darja Barić i Iva Ivković (D. Pustakovec), Ljiljana Zelenić i Ljubica Srpak (Palinovec), Ksenija Pavlic i Mirjana Ružić (Turčišće), Mirjana Fleten i Marija Hranjec (D. Hrašćan), Ana Zrna, Josip Glad i  Jasna Zrna (Hodošan), Tamara Recek na Župnom groblju Sveti Juraj u Trnju, a  molitve na ostalim objektima obavljao je velečasni Darko. Prošlogodišnji vojnik Josip Glad ove godine nije sudjelovao jer je prošle godine zaspao na dužnosti.

Tijekom Križnog puta vjernici su upoznavali povijest svakog sakralnog objekta, brojilo se i nadmetalo u discipliniranosti. Župljani su vidjeli i upoznali druga sela, promatrali o ocjenjivali gospodarstva, kapele, domove nogometna i dječja igrališta. Najupečatljiviji događaj bio je na postaji kod poklonca Bezgrešne Djevice Marije Božje u Hodošanu, gdje su se križnom putu u kolicima pridružili štićenici Doma za starije i nemoćne Strahija u Hodošanu.  Naime, župnik Kelemenić na mnogim je mjestima nadahnuto pričao o svakom selu, vjernicima, pilekima, križnim drevima, kapelama; rasplakao je više puta majke, braću, djecu… Kod obraćanja štićenicima Doma pogodio je u srž samog događaja – križari su zajedno s Isusom pohodili svaku kući, ustanovu, svako srce pa je župnik tako tražio suosjećanje i solidarnost vjerske zajednice sa starim ljudima diljem župe.

U mjestima obilaska okrjepu križarima pružile su udruge žena i vjernica. Ove skupine radišnih i urednih žena zaista su dale sve od sebe kako bi križari zadovoljni napustili njihovo mjesto. Ova uvijek dobrodošla dopuna nije bilježena kamerama niti su  Križari nisu zapisivali imena, ali su zapamtili njihova prvo zabrinuta, a onda ozarena. Župnik se svima zahvalio na svakoj mrvici dobrote koju su pokazali prema križarima.

Čelno raspelo nosili su Alojz Koprivec, Dejan Čonka,  Ivan Borović i Iva Ivković, a putom su veliki i čelni križ preuzimali mnogi sudionici Puta. Podršku regulacije prometa i prijevoz umornih križara pružili su također besprijekorno članovi Dobrovoljnog vatrogasnih društva Palinovec Renato Hranjec i Danijel Čemerika. Tehničku podršku prijevoza rekvizita omogućio je DVD Donji Hrašćan i  vrijedni Božidar Kolarić.

Na putu je kolonu pratilo više krda srna, vrijeme je bilo za poželjeti, nije zabilježena nijedna neugodna riječ, novi putovi olakšali su dugotrajno pješačenje, dok su organizatori Drugi križni put osmislili i proveli na puno lakši način. Izostanak predstavnika medija shvatljiv je kada urednici znaju da će od vođe puta sve primiti na pladnju. Možda bi došli kad bismo napisali da će na križnom putu sudjelovati "deset tisuća vjernika". Znaju križari koliko ih je bilo - a sve je vodio njihov Bog Otac kojemu su se u suton zahvalili u Župnoj crkvi.

Što na kraju reći? Za najveću grupu sudionika bio je ovo veličanstven vjerski događaj, za manji broj sudionika tek ugodan izlet i zdravstveni test. U Spomenicu župe bit će upisane nove lijepe rečenice, a planovi za iduću godinu već su spremni. Naime, preostalo je još nekoliko sakralnih objekata koji nisu obuhvaćeni u ova dva Puta. Pred nekima od njih križari će se pokloniti već sljedeće godine, pred ostalima opet sljedeće. Tako to biva uvijek kad se zajedno nađu i sve obave ljudi dobre volje. (sve napisao i poslikao Ivan Barić)

 

Treći veliki Križni put

 

Prošla je godina, nestajali su hladni zimski dani i došlo je vrijeme planiranja, organizacije i održavanja još jednog velikog događaja za našu župu. Za razliku od prva dva Velika Križna puta kada je sve  izvela Dramska grupa KUD-a općine Donji Kraljevec ovogodišnji VKP organizirala je grupa župljana. Naravno, već na samom početku priprema pisac ovih redaka zajedno s glavnom pokretačicom i organizatoricom prva dva Puta Marijom Hranjec i župnikom Darkom Kelemenićem održao je sastanak na kojem su trasirane i dogovorene osnovne ideje Trećeg puta. Tijekom priprema unesene su i prihvaćene još neke promjene u planu ovogodišnjeg Puta, a od nekih zamisli se odustalo jer župnik nekad ne smije reći "Ne".

Ovogodišnji Put bio je duži za obilazak dva nova vjerska obilježja čime je premašio 25 kilometara. Dakle, na Prvom velikom Križnom putu hodočastilo se 22,5 kilometara, na Drugom putu dodan je kilometar, a na Trećem novih 1,5 kilometara obilaskom dvaju vjerskih obilježja: poklonca (raspela iz 1902. godine) na istočnoj strani Hodošana i poklonca (raspela iz 1911. godine)  na istočnom vanjskom raskršću prema Goričanu. Time se broj "posjećenih" objekata penje na 27, naravno ako se računa početna i završna molitva u Župnoj crkvi. Osim najava u medijima i već uhodanom poslu pismenog praćenja s puta pisca ovih redaka, na VKP je pozvana i Hrvatska televizija.

Nekoliko dana prije Puta vrijeme se u cijeloj Hrvatskoj promijenilo: već od srijede navečer pa do petka ujutro puhao je hladan sjeverac, snijeg je plesao u naručju neprekidne vijavice, smrzlo se tlo. „Ekipa neće odustati ni pod kojim uvjetima“ – zaključila je najodgovornija trojka putem Sypea i SMS-a. U subotu je bilo hladno, tmurno, tako je bilo i u nedjelju ujutro.

Sad je puhao samo neugodni južnjak. Za vrijeme Svete mise sva crkvena vrata bila su dobro zatvorena jer je vjetar tražio svaku rupicu da pokaže svoju pakost. Bijaše to vjetar ipak od Boga dan i bio je još jedan veliki suputnik križarima na Velikom Križnom putu. Velečasni je zajedno s vjernicima pozdravio novoizabranog papu Franju. Već za vrijeme Svete mise trčao sam u crkvu velečasnom javiti da je Marijin auto blokiran nekom grdosijom s austrijskom „WA“ registracijom nekog nesavjesnog vozača i da će scenografkinja kasniti na prvu postaju. Ali prije nego je na mikrofon bilo objavljeno već su skočili vojnici slavne rimske garde, podigli i grunuli auto dalje po stazi.

            Nakon Mise, u 10,00 sati krenulo je više od stotinu vjernika prema Čehovcu i sve dalje prema Planu puta u koji sam ukomponirao novosti. Malo veće blato bilo je na putu od Čehovca prema Gajima, ali nadalje je cijeli put bio puno ljepši. Na nekim mjestima pojedinci su opet uzimali pravo da ubrzavaju ili usporavaju kolonu koju je vođa puta vodio po predviđenoj brzini. Najveći dušobrižnici željeli su skrenuti križare na cestu prema Turčišću jer „Črnec je celi pod vodom“. No, kad se narod krijepio u Vatrogasnom domu Palinovec prijatelj Dragec posudio mi je bicikl pa sam u 10-tak minuta proletio put prečicom do polja uz nadvožnjak i natrag i uvjerio se da su ljudi zaista zabavni. Cesta kroz Črnec bila je suha, a zahvaljujući načelniku i dozerom očišćena od bilo kakvog blata. Bilo je još šaljivih pokušaja kršenja „kućnog reda“ Puta, ali neka je to na dušu svakog tko želi biti važniji od važnih, svetiji od svetaca…No, bilo je tu još više stotina vjernika koji su uživali tijekom puta. Bili su strpljivi, poštivali su organizatore, zahvaljivali domaćinima na stajalištima, žarko molili Boga za svoje zdravlje i zdravlje bližnjih. Bili su jaki u nogama, jaki u nakanama i našem plebanušu, piscu ovih redaka, Mariji Hranjec i službenom dijelu povorke pružili zadovoljstvo i potvrdu da je ova manifestacija sada župi nužna i da će je netko nastaviti i idućih godina.

U svakom naselju opet su se iskazale grupe žitelja koje su križarima dale okrjepu u svim oblicima i okusima. Mišljenja o darivanju točno su podijeljena po hrvatskom običaju – pola križara kaže da je to nepotrebno i da im je dosta stanka za posjet sanitarnim čvorovima. Druga polovica pak ovaj dio smatra potrebitim i „neka se putnici počaste kako je red“. Pa neka tako i ostane, samo će se putnici prije završne molitve moći poslužiti sanitarnim čvorovima i prostorima područne škole.

Putovima između naselja sada je koračalo malo manje križara nego prošle godine – njih 220 prebrojili smo na kontrolnim točkama pred Palinovcem i Donjim Hrašćanom. Ali na ulazima u naselja i na postajama bilo ih je više. Velečasni Darko ovaj je puta odlučio da na postajama u svakom naselju čitaju članovi Crkvenog odbora, a na pilovima i pokloncima i drugi vjernici i vjernice. Veliki križ pomogli su Predragu nositi vojnici i drugi križari. Svu tehničku pomoć besprijekorno su pružili Božidar Kolarić i članovi DVD-a Palinovec. Ove godine vrijeme će se primijeniti 31. ožujka pa se mrkli mrak spustio već kod Šimun kuta. Zbog sigurnosti putnika na Župno groblje kretalo se glavnom prometnicom.

Na završnu molitvu u Crkvu svetog Jurja Mučenika ukoračalo je hrabro 185 križara. Spojenim rukama upućena je zahvala Isusu na pruženoj pomoći na putu. Iako vrijeme nije bilo naklonjeno putnicima imao sam osjećaj da je ovaj dulji put bio nekako lakše obavljen.

Završen je tako još jedan lijepi događaj za upis u Spomenicu župe i događaj koji uz „Pisanicu“ naše vjernike najljepše uvodi u Dane Uskrsa i slave. A za dolazeću 2014. godine preostalo je još nekoliko pilova i poklonaca za obići (bez dodatnih kilometara), predlažem također uvođenje zadnjeg noćnog dijela Puta od groblja do Župne crkve sa svijećama u rukama. Ali, tko zna tko će, kada i kako produžiti priču o sada već tradicionalnom Velikom križnom putu župe Sveti Juraj u Trnju. Neka nam je svima Bog na pomoći. (Ivan B.)