|
Putovima svetog Pavla od 15.06. – 22.06. 2014.
Ovdje ćete naći veliku galeriju fotografija našeg Helmuta Pankasa.. |
|
Nakon dugog iščekivanja i razmišljanja o tom putovanju konačno smo se okupili 15. lipnja na našem Župnom dvoru pune ruke kofera i torbi i treptaja po mraku očekujući autobus. Djelovali smo neki odmorno a neki umorno jer te nedjelje bilo je dosta aktivnosti u našoj župi. No pustimo sve to. Krenuti se mora. Napokon je stigao i autobus iz Zagreba sa dva šofera srednjih godina, ozbiljna gospodina i vidjelo se savjesna u svojemu poslu. Autobus je izgledao udoban a inače je iz Požege tvrtke APP. Kako utrčati u autobus i zauzeti dobra mjesta da se nešto bolje vidi. Župnik Darko dao je neke smjernice pa je ukrcaj mogao početi. Među nama došlo je jedno nepoznato lice, isto tako gospodin srednjih godina, a to je bio naš vodič Tomislav Varošanec iz Zagreba. Točno u 22 i 47 krenuli smo iz naše župe na put u nepoznato jer skoro nitko još u Grčkoj nije bio. Vodič nas je pozdravio, predstavio agenciju Obsido iz Čakovca te predstavio šofere. Tada je župnik uzeo mikrofon, blagoslovio nas, zajedno smo izmolili i polako kretali. Nismo odmah zaspali jer uskoro dolazi Slovenska granica. Na granici sve u redu i mi se vozimo i tonemo u san. Krenuli smo kao obitelj.
SAN MARINO-LORETO-ANCONA Ranim jutarnim satima došli smo na tlo Italije, vozeći se po njihovoj vječno dugoj autocesti, umorni od putovanja. Naime, neki su mogli lijepo spavati na autobusu, što se i čulo, dok su drugi imali probleme sa rukama i nogama kamo ih smjestiti da bude udobno. Nismo baš prigovarali jer smo znali da je to hodočašće a ne neki raskošni izlet. Stajali smo više puta i krijepili se na stajalištima. Euro nam je postao glavna valuta, a naša kuna malo počivala u našim novčanicima. U San Marinu nismo se dugo zadržavali već smo krenuli u Loreto gdje se nalazi prekrasna bazilika posvećena Majci Božjoj. Takova raskoš izvana sa pravim elementima kiparstva i slikarstva, stepenište i trjemovi, ulazna porta ukrašena reljefima iz života Majke Božje. Tu je bila naša prva Sveta Misa. Sama misa nije bila na glavnom oltaru, već dolje u kripti crkve. Misu smo imali sami a predvodio je naš župnik Darko. Sama misa bila je upečatljiva sa mislima na našu domovinu, puna emocija u našim srcima, prelijepim pjevanjem nas hodočasnika, čitanjem naše vjeroučiteljice Valerije, te ministriranjem Williama i Leonarda. Isto tako i hodošanski zvonar Vladimir izvršavao je svoju zvonarsku dužnost. Nakon mise zajednička fotografija i molitva Majci Božjoj neka nas čuva na našem putovanju. Krenuli smo prema Anconi, prema „velikom brodu“ PLOVIDBA VELIKIM BRODOM Već prije u domovini razmišljali smo kako će to biti 22 sata na brodu. Neki od nas već su plovili njime dok će drugima biti to prvo takovo iskustvo. U samom autobusu razmišljali smo kako ćemo popuniti kabine, budući da u njih ide četiri osobe, tko će biti s kime, te su čak bile kombinacije da ih i pravi matematičar ne bi riješio. Bilo je i smiješnih trenutaka koji su nam dobro sjeli. Došavši u Anconu malo smo pravili krugove sa autobusom, budući da nismo mogli odmah na pristanište, te se „ugodno“ iznenadili da naš brod kasni četiri sata iz Trsta. Tako da umjesto dva sata popodne, polazak je bio malo iza šest sati navečer. Na brodu je bilo istaknuto veliko ime EUROPALINK, grčkog brodovlasnika. Smjestili se u kabine i počeli smo razgledavati brod. Cijene i nisu bile tako bajne gledajući za naše prilike. Lijepi pogled sa broda kvarila nam je neumoljiva kiša koja je stalno padala a vjetar kao da ne želi prestati. Smiješno je bilo promatrati kako izgledamo. Nismo se napili alkohola ali smo onako nejednako hodali sa polu crvenim očima. Same kabine bile su dobro uređene i onako veličinom za normalno putovanje. Neki su u kabinama gledali kao da je stalno noć, dok su drugi uživali u malo dana budući da je kabina bila malo „osvijetljena“ dnevnim svijetlom. Nismo bili ljubomorni. Tako je ispalo. I tako plovili i plovili prema drevnoj Grčkoj. PATRAS U luku Patras stigli smo u večernjim satima, budući da smo plovili 24 sata. Konačno na kopnu neki su govorili. Oprostili se od broda, uzeli stvari, sjeli u autobus i krenuli prema sljedećem cilju. Zaustavili smo se kod predivne crkve Svetog Andrije koji baš ovdje u Patrasu ima veliko značenje a pogotovo za cijelu Grčku. Crkva je pravoslavna. Slikali smo posebno glavu Svetog Andrije i ostatke njegovog križa, budući da je i on bio mučenik i razapet za vjeru u Isusa Krista. Zajedničkom fotografijom oprostili smo se od crkve i krenuli prema našem prvom hotelu. PELOPONEZ Naš prvi hotel zvao se HOTEL BARBARA. Hotel je smješten tik uz more, sa lijepim pregledom krajolika, sa predivnom pješčanom plažom. Već smo u autobusu govorili kako ćemo se tu okupati, budući da brod nije imao bazena, ali budući da je bilo već kasno nije bilo ništa od kupanja. Dobili smo svoje sobe, koje su djelovale sasvim normalno, te nakon tuširanja krenuli na večeru i počinak. Mi svi volimo pojesti dobre „piceke“. Hrabri su prošetali malo gradom, neki umočili noge u tiho more, neki žalili što smo tako kasno stigli. Noć se smirila, mi se smirili i utonuli smo u san. Po noći nam je bilo malo vruće ali nekako smo uskladili svoje organizme. Došlo je i jutro već dosta toplo ali ne prevruće. Nakon doručka pokupili smo svoje stvari i polagano autobusom krenuli dalje. Naše odredište postalo je Korint. To je mjesto Pavlovog javnog djelovanja i poslanice Korinčanima) Svi smo se divili Korinskom kanalu, ljudske ruke dijelom, mjestu koje spaja dva mora. Nismo mogli sve dobro čuti vodiča jer je bio veliki promet, ali naš pogled i naše misli bile su oduševljene tim vrhunskim djelom. Naravno kako dalje a da ne bi kupili par suvenira i sigurno ih smjestili u autobus. U autobusu je bilo jako vruče ali hladna voda, sokovi i pokoja pivica su nas rashladili. Krenuli smo dalje te se vozili kroz Nauplion, nekadašnji glavni grad Grčke u kojem je princ Oton 1832. godine okrunjen za prvog grčkog kralja. Po planu je bilo kupanje ali vremena sve manje i manje za to. U samom autobusu nije bilo samo spavanje i pričanje, nego nas je župnik preko molitve i desetke krunice animirao za duhovni život. Kako je i sam rekao da nismo u autobusu skupina ateista nego kršćana koji vjerujemo u pravoga Boga. Došli smo tako do Epidaura, antičkog kazališta, jednog od najakustičnijih kazališta antike. No trebalo je do njega propješačiti budući da je bila uzbrdica a i bilo veoma toplo. Vidjelo se to po licima nekih koji su dobrano pocrvenili. Zbilja je bilo prekrasno to zdanje. Nakon zajedničkog slikanja, hrabri su se popeli na sam vrhunac i promatrali prekrasan krajolik. Nije se smjelo trčati prema dolje jer „čuvari reda“ su na engleskom jeziku podržavali red i propise. Nekima je bilo vruće, nekima najljepše ali svi smo kao jedan išli i išli dalje. Antička Atena nas čekala. Drugi hotel na našem putovanju u Ateni HOTEL DORIAN IN nas čekao. ATENA Probudivši se u hotelu, shvatili smo brzo da smo već na pola puta našeg hodočašća i kako vrijeme brzo prolazi. Sam hotel bio je dosta dobar, možda su neki očekivali i više, ali glavno je bilo da smo prespavali noć i mirno se probudili. Bračni parovi u svojim sobama, dok su neki stekli nove stanare i prijatelje u hotelskim sobama. Ali svi smo se poznavali pa nije bilo problema. Zajedničkom molitvom započeli smo doručak i zaželjeli da nas Bog prati čitavog dana. Taj hotel ugostio nas je dva dana. Nakon doručka krenuli smo u razgled Atene i njezinih znamenitosti. Tako smo vidjeli Trg Omonia, ulice prenapučene Atene, gradsku vijećnicu gdje smo se opet zajednički fotografirali, sveučilište i nacionalnu knjižnicu, akademiju, zgradu parlamenta, smjenu straže. Monastiraki, ostatke Zeusova hrama, stadion prvih olimpijskih igara, akropola s propilejima, Partenon, vidikovac, Agora. Zanimljivo je bilo promatrati sve nas iako smo bili izmučeni hodanjem i gledanjem kako smo samo izdržali doći do antičkog Partenona. Samo kamenje, bolne noge, znoj, godine sve nas vuklo do cilja. Moram napomenuti da je toga dana bila i velika kršćanska svetkovina Tijelovo, te smo svi skupa u tom ozračju ispitivali svoje snage i mogućnosti. Kakva bi to bila svetkovina a da nema Svete Mise. Došavši do hotela na brzinu smo se osvježili, potuširali i za tu zgodu dostojno obukli za polazak na misu u Atensku katedralu. Vodič nam je rekao da to nije daleko, ali mi nikako da stignemo. Na samom putu nismo bili sami, već su prosvjednici na velikom gradskom trgu transparentima tražili svoja prava. Pobožno smo ih zaobišli i došli do katedrale. Lijepa misa na pokrajnjem oltaru uz čitanje Glorije, ministriranje već spomenutih ministranata i pjevanju i molitvi sviju nas. Posebno nam se dojmilo kada smo išli na pričest da smo Tijelo Kristovo dobili pod obje prilike, dakle hostiju i vino. Kako smo samo zdušno zapjevali: „Zdravo Djevo kraljice Hrvata…“Zajednička slika i polako odlazak prema hotelu. Uz večeru, pojedinačno šetanje gradom, utonuli smo u san. U jutro krenuli smo dalje. DELFI-METEORA Nakon ranog doručka, zbilja ranoga, krenuli smo prema najpoznatijem starogrčkom proročištu, čuvenim Delfima. Tu su glavne znamenitosti Apolonov hram i mjesto na kojem je Pitija proricala budućnost. Za taj pothvat opet nam je bila potrebna malo jača energija i snaga jer je trebalo dosta pješačiti na brežuljak. Bili smo već dosta izmučeni pa smo više puta stali na tom putu. No nitko od nas nije htio odustati. Hrabrili smo jedni druge i pomagali jedni drugima. Pa mi smo obitelj. Nakon pregleda dočekalo nas je prelijepo Egejsko more u kojem smo preko kupanja umirili svoju dušu i tijelo. Zbilja nam je bilo lijepo. Onako orni i svježi krenuli smo dalje prema sjevernoj Grčkoj sve do Kalambake. Pred nama su bili fascinantni meteori, zbilja nešto za vidjeti te čuveni pravoslavni samostani na stijenama koji su centar Grčke pismenosti i kulture. Posjetili smo tako jedan samostan. Moram napomenuti da na samom ulasku u samostan bilo je dosta smijeha ali ne zbog samog samostana ili svetosti što se u njemu nalazi već zbog oblačenja nas samih hodočasnika. Mi žene dobile smo posebne haljine, dok naši muškarci posebne. Moramo poštivati propise samostana i ne polugoli ulaziti u njega. Slikali smo se sa župnikom mi žene i muškarci. Nakon kraće pauze posjetili smo jednu tvornicu ikona, makar to nije bilo u planu, pa smo brzo otišli dalje. Navečer smo došli do novog našeg odredišta u Kalambaki do HOTELA AMALIJA. Smjestili smo se u hotelu, večerali i poneki krenuli na počinak. Na inicijativu našeg župnika i nas samih otišli smo navečer u razgled grada te se vratili neki puni maslinovog ulja. Probudivši se ujutro uz ritual doručka krenuli smo prema Makedoniji polako napustivši antičku Grčku. Možda smo više očekivali od same Grčke, više crkava, više zapada, ali bili smo svjesni da je to drugačiji svijet od onoga što smo sami naučeni. Naše sljedeće odredište je Ohrid. OHRID Ohrid je vodeće makedonsko ljetovalište i turistički centar. Smjestio se na istoimenom jezeru. Prvo što smo morali učiniti je eure promijeniti u makedonske denare. Koliko nas je više zanimao sam grad Ohrid s jezerom tako smo puno slušali i o poznatim ohridskim biserima. No to nam nije bio cilj. Kišica je samo padala i padala. Naš vodič Tomislav pronašao je zamjenu u mjesnom vodiču elegantnog odijela koji nas je poveo na obale ohridskog jezera i staroga grada Ohrida. Na putu smo vidjeli turske zgrade, posjetili crkvu Svete Sofije iz 11 stoljeća, crkvu Svetog Klementa, Samuilovu tvrđavu, staru baziliku, crkvu Svetog Ivana. Kada već to opisujem moram spomenuti i junačke pothvate naših župljana na tom putu u visine, stepenice, bregove i brežuljke. Naime, nismo bili upozoreni što nas na tom putu čeka pa smo svi krenuli gore. Po kamenju i uzvisinama i padinama neki naši župljani bolesnih nogu i bolesnog tijela, onako herojski su stupali naprijed i došli kao i svi mi do cilja. Zbilja su zaslužili molitvu i pljesak od svih nas prisutnih. Međimurci se nikad ne daju. Nakon kratke stanke krenuli smo i prema našem posljednjem hotelu HOTELU BELVEDERE. Budući da je na samom dolasku bila makedonska svadba onako tiho smo se kroz mladence i goste dovukli do svojih soba. Sam hotel bio je dosta raskošan i nismo imali nikakve primjedbe. Nakon smještanja i kratkog sređivanja uputili smo se u jedno konobu na večeru. Uz živu glazbu, ples, večeru krenuli smo na zasluženi noćni odmor. Iz hotela su neki imali lijepi pogled na jezero. Probudivši se ujutro, nakon obilnog doručka krenuli smo prema glavnom gradu Skopju.
SKOPJE
Došavši u centar grada Skopja svi smo otvorenih očiju pratili što to sve u njemu ima. Naravno nismo se još ni snašli a prodavači naočala navalili su na nas. Samo 10 eura prave marke naočala. No cijene su padale. Glavni cilj u Skoplju bilo nam je svetište blažene Majke Terezije, koja se rodila u samom Skoplju, sveta misa i konačno katolička crkva. Mogu reći da je ta misa zbilja bila dirljiva. Budući da su Majku Tereziju zvali majkom župnik nas je podsjetio o važnosti naše majke, budući da je ona dvorila bolesnike i mi smo molili za naše bolesne članove, budući da je ona donosila mir, mi smo molili za mir u našim obiteljima i lijepoj našoj domovini Hrvatskoj. No prije same mise jedna voditeljica nam je približila lik i djelo Majke Terezije, te smo svi skupa potpisom u knjigu dojmova utisnuli svoj biljeg. Na misi je čitao Viktor i vjeroučiteljica Valerija, uz Williama i Leonarda ministrante, Vlade zvonara, gromko pjevanje sviju nas. Župnik je na misi napomenuo da neka sve ono što je bilo dobro bude na slavu Božju, a svi nedostaci na putovanju, sve poteškoće, problemi i druge stvari neka se njemu stave na dušu. Zajednička fotografija sa voditeljicom svetišta i tako hrabra srca krenuli smo dalje. DOMOVINA HRVATSKA Noćnom vožnjom kroz Srbiju i njezine velike gradove poput Niša i Beograda polako smo se približavali našoj domovini. Na granici sve u redu te smo ušli u našu prelijepu istočnu Slavoniju. Bio je mrak, pa makar kroz prozor nismo puno toga vidjeli, ali smo osjetili da smo u našoj domovini. Uz par kraćih stajanja, oko pet sati došli smo u našu župu Sveti Juraj u Trnju. Brzo smo krenuli svojim kućama a neki čak i na posao. Upoznali smo novi svijet, vidjeli različitu kulturu, doživjeli različitost vjere, upoznali različite ljude i shvatili samo jedno: SVUGDJE JE LIJEPO, ALI JE NAJLJEPŠE DOMA.
|
