Mons. prof. dr. Juraj Kolarić proslavio 50. obljetnicu svećeništva

26. srpnja 2015. godine

Okružen rodbinom i sumještanima na blagdan svete Ane u nedjelju 26. srpnja, točno na dan svoga svećeničkog ređenja prije 50 godina, u rodnom Donjem Hrašćanu, malenom mjestu župe Sveti Juraj u Trnju u donjem Međimurju, zlatnu misu proslavio je mons. prof. dr. Juraj Kolarić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, poznati teolog, povjesničar i ekumenist, prebendar Prvostolnog kaptola zagrebačkog, dugogodišnji profesor na KBF-u, veliki promicatelj Međimurja i plodan autor. U kapeli Svete Obitelji sa zlatomisnikom suslavili su domaći župnik vlč. Darko Kelemenić te kolega iz iste generacije mons. Blaž Horvat, rektor varaždinske katedrale.

Uvodno je slavljenik rekao kako 50 godina svećeničkog života predstavlja zapravo pedeset zlatnih zrnaca spletenih u jedan predivni vijenac na čast Bogu, Crkvi i narodu, ali i isto tako pedeset trnovih kruna koje prate svećeničke živote. Podsjetio je kako je prije pedeset godina primio svećenički red u Innsbrucku po rukama biskupa Pavla Ruscha te je želio u svome mjestu na liturgijski spomen svetih Joakima i Ane, roditelja Blažne Djevice Marije, proslaviti ovaj jubilej na "dan očeva i majki" u spomen svojih roditelja, zajedno s obitelji i sumještanima u kapeli Svete Obitelji.

U propovijedi se mons. Kolarić prisjetio svog životnog i svećeničkog puta. Rođen je 20. travnja 1938. godine u Donjem Hrašćanu kao deveto dijete u obitelji Dominika i Lucije Kolarić. Nakon boravka u Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu i završetka Klasične gimnazije u Zagrebu kao prvi stipendist austrijske vlade nakon II. svjetskog rata školske godine 1962./1963. teološki studij nastavio je u Innsbrucku kao pitomac međunarodnog isusovačkog zavoda Canisianuma koji je ugošćivao studente teologije iz 25 zemalja sa svih pet kontinenata.

U sveučilišnoj crkvi 26. srpnja 1965. zaređen je za svećenika, a idućeg dana u alpskom mjestu Lansu prikazao je svoju mladu misu kojoj su nazočili roditelji, brat, dvije sestre, ujak i nekoliko članova rodbine, školski kolege i prijatelji. Po povratku u Hrvatsku, u nedjelju nakon svetkovine Uzvišenja Svetoga Križa kada se u Donjem Hrašćanu slavi tradicionalno proštenje, po želji svojih roditelja s obzirom da Donji Hrašćan nikada nije imao mladomisnika, 17. rujna 1967. godine služio je sekundiciju ili drugu mladu misu u svome rodnom mjestu. U Innsbrucku je doktorirao, a dva semestra proveo je na Teološkom fakultetu u Munsteru odakle je po želji nadbiskupa sluge Božjega Franje Kuharića otišao u Rim gdje je upisao studij crkvene povijesti na Gregoriani, orijentalnu teologiju na Papinskom orijentalnom institutu, dok je na Papinskoj školi za diplomatiku i arhivistiku diplomirao arhivistiku.

Dvije godine bio je za vrijeme pisanja doktorske disertacije o temi "Ekumenizam u teologiji Srpske pravoslavne crkve" kapelan u župi svetog Blaža u Zagrebu, dugogodišnji profesor opće crkvene povijesti i crkvene umjetnosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu kojem je bio dekan u dva mandata, a u dva i dekan Zbora prebendara prvostolne Crkve zagrebačke, kao stručnjak za interkonfesionalne odnose i ekumenizam predavao je i na drugim fakultetima, bio je tajnik Vijeća za ekumenizam i dijalog Biskupske konferencije Jugoslavije, pa tajnik Vijeća za ekumenizam Hrvatske biskupske konferencije, član Vijeća za kulturu i kulturna dobra HBK-a, redovni član Europske akademije znanosti i umjetnosti sa sjedištem u Salzburgu, predsjednik Odbora za gradnju Apostolske nuncijature u Zagrebu, ravnatelj Dijecezanskog muzeja, predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, napisao je četrdesetak knjiga, osamdesetak znanstveno-stručnih tekstova, sudjelovao je na mnogim međunarodnim znanstvenim skupovima, autor je brojnih djela iz crkvene povijesti i povijesti međimurskih mjesta i župa, a između ostalog obavljao je i dužnost Velikog meštra Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" te predsjednika Zavičajnog društva Međimurje u Zagrebu.

S trostrukim hvala - svojim roditeljima i svima koji su mu pomagali tijekom života te svim svojim dragim Međimurcima, Bogu i Crkvi - zaključio je kako je završio prvo poluvrijeme svojeg rada, a kako u drugome želi djelovati na veću slavu Božju i Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Upozorivši kako je u našemu narodu sve manje svećeničkih zvanja, zaželio je da iz njegovog Donjeg Hršćana netko osjeti Božji poziv i spremno mu se odazove na rad u Božjoj njivi.

Na kraju slavlja riječi zahvale za sve učinjeno i čestitke povodom vrijednog jubileja uputili su župnik Kelemenić, koji je pročitao i čestitku zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i prenio riječi čestitke varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka, zatim župnik u Prelogu i dekan Donjomeđimurskog dekanata preč. Antun Hoblaj, te u ime vjernika župe crkveni odbornik Zvonko Zrna.

Slavlje su pjevanjem uzveličali članovi župnog zbora, a nastupom u gardijskim odorama i pripadnici Zrinske garde Čakovec čiji je mons. Juraj Kolarić višegodišnji civilni član i predsjednik njezinog Povijesnog povjerenstva.

Jasminka Bakoš-Kocijan, preneseno sa stranice Varaždinske biskupije