2. - 8. kolovoza 2015. Fotografije: Iva Ivković (D. Pustakovec), tekst Glorija Srpak (Palinovec) |
|
|
|
Dan prvi
|
Nakon duge noćne vožnje i kratkih stajanja da bismo nešto pregrizli, stigli smo do Strasbourga. Tamo je prvu svetu misu održao naš župnik Darko Kelemenić u Marienthalu. Marienthal je ujedno i najstarije Marijansko svetište u Alzasu. U samoj crkvi nalaze se relikvije Svetog Ivana Pavla Drugog. Nakon svete mise krenuli smo šetnjom po Strasbourgu. Strasbourg naime nazivaju kraljevskim gradom kojim teče mirna rječica Ill duž čiju obalu se nalaze kućice koje su obrubljene drvenim gredama što je tipična arhitektura za taj dio Francuske. Ispred Suda pravde među brojnim zastavama pronašli smo i našu te pozirajući pred njom trenutak zabilježili fotoaparatom. Mnogo europskih institucija nalazi se u Strasbourgu, a jedna vrlo poznata je i Europski sud za ljudska prava. Šetnjom po Petite France-u te uz pratnju tihe rječice, Francuska nam se polako šuljala u srce. Posjetili smo i protestantsku crkvu Sv. Tome. No svima nam je dah nakratko stao kad se pred nama uzdigla velebna katedrala Notre Dame De Strasbourg iznad čijeg se ulaza nalaze brojne biblijske sličice isklesane iz kamena. Katedrala se gradila tristo godina što savršeno potvrđuje njen toranj visine sto pedeset metara. Od dalekog puta i iscrpljujućeg razgledavanja, fino nam je sjela večerica u obližnjem restoranu. Svi smo zaspali odmah kad smo sklopili oči. |
Dan drugi
|
Vozili smo pokrajinom Champagne-Ardenne. Bogatstvo pjenušastog francuskom šampanjca koji nažalost nismo kušali rezultat je alkoholnog vrenja koje se zaustavi prije nego se šećeri pretvore u alkohol. Stigli smo u Reims. Središte kršćanstva u Francuskoj. Sv. Remi krstio je Karla Velikog u 5. st. Reims je također i studenski grad . Konačno smo stigli u Pariz. Grad u kojem živi više od petine cijele Francuske, grad ljubavi i mode, grad kojeg je osnovalo malo keltsko pleme s otočića, a danas se razvio u velegrad poznat širom svijeta. Zaštitnica samog grada je Sv. Ženeviva koja je u spasila grad od razaranja Atile. U čast Sv. Ženevivi posvećena joj je crkvica na brdašcu. Napravili smo panoramsku vožnju Parizom kroz Place de la Concorde, trg giljotina gdje je poginula Marija Antoaneta kći Marije Terezije i Luj Šesnaesti uz još tisuće žrtava. Bogatstvo Pariza daje i rijeka Seina kojom prolazi mnoštvo mostova ukrašenih šarenim lokotima čiji se ključevi nalaze duboko na dnu rijeke. Sve to upućuje da je Pariz grad zaljubljenih. Naporan dan odveo je naše umorne noge do obližnjeg restorana gdje smo napunili trbuhe te zaspali k'o male bebe u hotelskoj sobi daleko od bučnog centra Pariza. |
Dan treći
|
Svanuo je ugodan ljetni pariški dan, bili smo spremni za odlazak na Eiffelov toranj. Sam toranj težak je deset tisuća i sto tona te tristo šesnaest i pol metara visok. Kad su vani visoke temperature zbog ekstenzije metala toranj naraste za još dvanaest centimetara. Na samom vrhu osjeća se blago ljuljanje tornja na vjetru. Uspinjanjem žičarom sve je više rastao naš strah pomiješan s uzbuđenjem i divljenjem. Na trećem katu Pariz je izgledao tako maleno i nevino, a ljudi su poprimili oblik mrava. Kad je nebo čisto, može se vidjeti i sedamdeset kilometara u daljinu. Nakon Eiffela posjetili smo Bijelu crkvu Montmantre koja se nalazi na povišenom mjestu s kojeg se pruža opuštajući pogled na veći dio Pariza. Zvuk zvona crkve odjekuje po cijelom brdašcu i spušta se do ulica Pariza što daje do znanja da je umrla neka važna osoba. Kad se Sunce sakrilo za visokim zgradama Pariza, a Mjesec zasjao visoko na nebu, bilo je zapanjujuće voziti se srebrnkastom rijekom Seinom. Pogled na uspavani grad s tornjem koji svijetli poput noćne svijeće utkao mi se u srce. Nakon ugodno provedenog dana i fine večere u istom restoranu bilo je lijepo leći u krevet i utonuti u san. |
Dan četvrti
|
Sljedeći smo dan posjetili Chartres. Mjesto u koje su tijekom povijesti hodočasnici dolazili iz različitih dijelova Francuske kako bi dan proveli u molitvi i razgovoru s Bogom u prekrasnoj Chartetskoj katedrali. Katedrala u Chartresu je najveća katedrala u Francuskoj te svojim izgledom jasno otkriva prelazak iz romanike u gotiku. Ulaskom u katedralu osjetila sam spokoj u duši i divljenje prema ogromnoj unutrašnjosti katedrale na čijem se podu glavne lađe nalazi najduži labirint gdje su hodočasnici i vjernici mukotrpno na koljenima u čast Bogu prošli cijeli put. Blaga svijetlost šulja se kroz šarene vitraje koji prikazuju biblijske priče. U jednoj maloj kripti u podrumu katedrale održali smo pobožnu svetu misu. Miris svježine i male prostorije sa skromnim oltarima pobuđuju u čovjeku spokojnost i sreću. No ova sveta misa bila je drugačija nego obično. Kao pravi hodočasnici pružali smo jedni drugima ruku te pogledavši se u oči bez straha izgovorili najljepše riječi koje se izgovoriti mogu. Oprosti mi, trebam te! Najljepšu kršćansku molitvu Oče naš izmolili smo držeći se za ruke i žmireći te smo u tom zajedništvu još više zavoljeli jedni druge. Na kraju mise zapjevali smo Zdravo Djevo Kraljice Hrvata, a naši su glasovi odjeknuli hodnicima katedrale zavirivši u svaku prostoriju, mojim su tijelom prošli trnci. Nakon Chartresa dolazi Versailles. Palace of Versailles je dvorac koji čuva puno povijesnih priča i tajni. Vrtovi koji se prostiru u nedogled te rječica čiji rukavci u obliku križa daju srebrnkasti odsjaj vrtu, naveli su svako naše grlo da ispusti blagi znak oduševljenja. Šetnjom vrtovima i otkrivanje tajnih prolaza te razgledavanje palače Marije Antoanete umorilo je naše oči i noge pa nam je udoban krevetić odlično poslužio. |
Dan peti
|
Peti dan posjetili smo Jardin Du luxembourg te najpoznatiju crkvu u Parizu Notre Dame. Toranj posvećen Zvonaru crkve Notre Dame, možda još uvijek krije tajne koje upućuju na njegov život (ako je uopće postojao). Sama crkva ogromna je iznutra te s mnoštvom vitraja i prekrasnih rozeta omogućuje čovjeku sanjarenje otvorenih očiju dok se pogled lagano kotrlja po svom tom šarenilu. Nakon Notre Dame posjetili smo Louvre. Muzej koji čuva mnoštvo slika najpoznatijih umjetnika. Naime kip Nike sa Samotrake i slika Leonarda da Vincija Mona Lise ipak su najpoznatije. Tako umorni i puni dojmova zadnjim pogledom na tornjić oprostili smo se od Pariza te krenuli prema Munchenu. |
Noćna vožnja popraćena blagom kišicom utonula nas je sve u dubok san. Ujutro smo stigli u Munchen te nam je šetnja po Marienplatzu dobro došla za razgibavanje ukočenih nogu. Vidjeli smo i malu lutkarsku predstavu na vrhu katedrale. Slobodno vrijeme odvelo nas je u male butike gdje smo kupili krpice te se u restoranima počastili finim kobasicama i poznatim pivom. Naime sreli smo se i sa znancima. Tako zadovoljni i siti krenuli smo prema Domovini. Iskoračivši iz autobusa poletjeli smo u zagrljaje naših najmilijih te sretno krenuli kućama dok su nam se Pariz i Francuska zauvijek zapečatili u srce. Fotografije: Iva Ivković (D. Pustakovec), tekst Glorija Srpak (Palinovec)
Ovu fotografiju centra Munchena snimio je g. Sedlar na ekskurziji djelatnika OŠ Hodošan |
|
|
|
|
|
Obrada stranice: Iwan |