Zlatna i srebrna misa - Škapuljarsko proščenje

17. srpnja 2016. godine

   Fotografije: četvrtak - petak - subota - nedjelja  (snimila Martina Kivač),

napisala: Natalija Kivač za web obradio Ivan Barić^TM

Kada Bog iz jedne obitelji poziva u duhovni stalež, to je poseban znak Božje ljubavi i to je Božji blagoslov. (…) Sigurno ste živjeli i svoje zajedništvo zajedništvom molitve, svetim sakramentima i nedjeljnom Misom –  napisao je prigodom dijamantnog pira Đuri i Jeleni  Horvat r. Čavlek 1996. godine blagopokojni Franjo kard. Kuharić. A pisao je ne samo o njihovu sinu svećeniku preč. Miji Horvatu, nego i o njihovim unucima vlč. Mladenu Sinkoviću i vlč. Ivici Horvatu (doduše, on tada još nije bio svećenik već svećenički kandidat ili čak i đakon).

Da, sve je počelo s Đurom i Jelenom.

Njihov sin Mijo, zaređen za svećenika 1966. godine, 17. srpnja 50 godina kasnije, 2016., u svojoj rodnoj župi proslavio je zlatni svećenički jubilej. A do njega je za oltarom ponosno i zahvalno srebrni jubilej, 25-godišnjicu misništva slavio i njegov nećak vlč. Mladen. A da sve ostane u obitelji pobrinuo se kao propovjednik nećak - bratić vlč. Ivica. Iako je istaknuo da je na njegovu mjestu trebao biti preč. Blaž Horvat, ali je Božja volja da on ovo slavlje prati iz vječnosti.

Nema ljepše i izvrsnije zahvale Bogu nego prikazivanje svete mise koja je zahvaljivanje Bogu po darovima koje nam je on sam dao – u svojoj je čestitci jubilarcu preč. Miji istaknuo mons. Josip Mrzljak, varaždinski biskup. Stoga su naši jubilarci, u zajedništvu s Donjomeđimurskim dekanom, preč. Antunom Hoblajem i većinom donjomeđimurskih župnika te našim župnikom Darkom zahvalu Bogu uputili 17. srpnja 2016. u svetođurskoj župnoj crkvi gdje su slavili svoje Mlade mise.

U nadahnutoj prigodnoj propovijedi vlč. Ivica podsjetio je gotovo svakoga od nazočnih na ponešto od preobilja zbivanja utkanih u živote svečara. Mi domaći župljani ne znamo puno o njihovim životnim putovima, ali znamo da se rado vraćaju među nas, da su među nama naši. Stoga smo ih i prigodnim darom, fotografijom župne crkve s filijalnim kapelama, koju su im je uz nekoliko Martininih rečenica zahvale uručili ona i Predrag podsjetili otkud su, i gdje su uvijek dobrodošli i rado čekani i viđeni.

Molilo je  i zahvaljivalo, pjevalo i plakalo sabrano mnoštvo najbližih, suradnika, prijatelja, župljana i hodočasnika koji su ispunili našu župnu crkvu na Škapuljarsko proščenje.

Sa svećeničkim služenjem preč. Mije upoznali smo se prigodnom knjižicom koju su mu o prigodi zlatne mise podarili njegovi sadašnji suradnici u varaždinskoj župi Sv. Fabijana i Sebastijana, a koju je on podijelio u četvrtak kad je započeo trodnevnicu. Prisjetio se, kao predslavitelj misnoga slavlja, svojih vjerničkih i svećeničkih početaka, izniklih iz obitelji i među prijateljima u svojoj rodnoj župi. S njim je misu suslavio i naš župnik Darko, dok je vlč. Petar Majstorović nastavio ispovijedati i za vrijeme svete mise.

U petak misno je slavlje predslavio vlč. Mladen u zajedništvu našega župnika i preč. Mije. Vlč. Petar je i opet bio na raspolaganju za ispovijed i tijekom mise. U propovijedi je istaknuo lik Majke Božje kao one koju nam je slijediti, a podsjetio nas je i na majke svećenika i njihove molitve i žrtve utkane u svaki Božji poziv i odaziv.

Subotnju misu trećeg dana trodnevnice predslavio je vlč. Ivan Rak, župni vikar u župi Sv. Fabijana i Sebastijana, u zajedništvu preč. Mije, našega župnika i vlč. Petra. Kako je to tradicionalno dan starijih i nemoćnih, dan bolesnika – tijekom mise podijeljeno je i bolesničko pomazanje.

Kroz trodnevnicu, kao i na sam jubilejsko-proščenjski dan, pjevanjem je misno slavlje uzveličao i župni zbor pod vodstvom kantora Nenada. A dugogodišnji kantor i voditelj zbora, otac vlč. Mladena, Vladimir, ponosno i zahvalno se smiješio kad mu je crkva u jednom trenutku pljeskom odala priznanje za njegov doprinos kvaliteti liturgijskoga višeglasnoga pjevanja u našoj župi.

Preč. Miji i vlč. Mladenu želimo i molimo Božji blagoslov u njihovom daljnjem svećeničkom služenju.