Župni zbor u Lici

10. rujna 2016. godine

Napisala: Marinela Miklaužić

Točno u 4 sata 10. rujna 2016. ispred Pastoralnog centra naše župe stigao je autobus sa dva vozača i voditeljicom puta Sanjom koja nas je upućivala u ono što nas čeka te nam ispričala brojne legende. U autobus

 ukrcali su se članovi Ekonomskog i pastoralnog vijeća, Crkvenog odbora, Župnog zbora te Zbora mladih. Put nas je vodio u gorski dio Lijepe naše. Uz molitvu i Božji blagoslov put je krenuo mirno, jer je većina nas na autobusu pokušavala nadoknaditi izgubljeni san. No, već u 8.30 stigli smo u malo selo Smiljan svega 6 km udaljeno od Gospića poznato po geniju koji je bio ispred svog vremena – Nikoli Tesli.

 Ovdje ima više slika...

U Smiljanu smo mogli vidjeti rodnu kuću Nikole Tesle uz koju su gospodarske zgrade, pravoslavnu crkvicu sv. Petra i Pavla u kojoj je Nikolin otac bio na službi, te memorijalni kompleks izgrađen u čast tom znanstveniku. Memorijalni centar izgrađen je povodom 150. obljetnice od rođenja Nikole Tesle, a sadrži multimedijalnu dvoranu u kojoj smo pogledali kratak dokumentarac o životu i djelu Tesle, zabavni park, smanjenu verziju Nikoline ispitne stanice u kojoj smo vidjeli kako veliki napon struje može bežično na određenoj udaljenosti zapaliti neonsku lampu.

U rodnoj kući Nikole Tesle mogli smo vidjeti neke njegove izume: bakreno jaje, vodene turbine (jedna je postavljena i vani uz potok Vaganac), Teslinu ideju o izmjeničnoj struji… Ispred kuće nalazi se statua Nikole Tesle koji u rukama drži prepolovljenu Zemlju prema njegovoj izjavi da može izraditi oscilator tolike jačine koji bi prepolovio Zemlju.

Od ovakvog genija, koji je svoje izume koristio kako bi olakšao čovječanstvu, krenuli smo na put prema Udbini i Crkvi Hrvatskih mučenika. Približavajući se odredištu, mogli smo već izdaleka na brdu primijetiti prekrasnu bijelu crkvu sa zlatnik križem (krbavski križ) posvećenu svim hrvatskim mučenicima. Stigavši do crkve, na ulazu u kompleks dočekao nas je župnik, a i kip svetog pape Ivana Pavla II. koji kao da kroči prema nama hodočasnicima. Župnik nas je upoznao sa cijelim kompleksom: temeljima stare i razrušene Crkve svetog Nikole, Spomen-parkom gdje je predviđen Zid boli, plača ili sjećanja na kojem se sakuplja spomen-kamenje na one koji zbog svoje vjere izgubili život na stratištima, logorima te im se ne zna grobno mjesto. Pronašli smo tu i neke ploče sa područja našeg Međimurja, a ispred samog zida napravljena je replika Vukovarskog križa kao spomen na sve one koji su ili poginuli u domovinskom ratu ili stradali na Ovčari i drugim logorima.

 Iza crkve pruža se prekrasan pogled na Krbavsko polje koje nas podsjeća na bitku koja se tu odvijala te veliki gubitak od strane hrvatskog naroda koji se hrabro borio protiv Turaka.

Zatim smo krenuli u kriptu ispod same crkve u kojoj je izložen sam proces gradnje spomenute crkve, ali i posteri sjećanja na župnike koji su bili pogubljeni zbog svoje vjere za vrijeme komunizma o kojima nam je župnik pripovijedao. Iz kripte krenuli smo u muzej koji je dio kompleksa. Tamo smo mogli vidjeti radove Stjepana Brezića: drvene predmete iz svakodnevne uporabe: kola, plug, zaprege… A osim tih predmeta tu su bile izložene i njegove slike u tehnici drvenog mozaika sa motivima narodnih nošnji (pronašli smo i međimursku) te značajnih osoba hrvatske povijesti.

Ispod crkve nalazi se i kapelica posvećena Majci Božjoj Kraljici mučenika. Na samom ulazu u kapelu nalazi se vitraj Marije koja svojim plaštem zakriljuje poznate nam hrvatske mučenike (Nikola Tavelić, Marko Križevčanin, drinske mučenice, Alojzije Stepinac) i tolike nama nepoznate vjernike koji su izgubili svoj život za svoju vjeru.

Kao šećer na kraju ušli smo u prekrasnu crkvu hrvatskih mučenika. Župnik nam je u detalje predstavio oltar koji je izradio poznati umjetnik Kuzma Kovačić. U crkvi smo zapjevali himnu hrvatskih mučenika O, Kralju mučenika svih te smo pjesmom Zdravo Djevo pozdravili Mariju.

Nastavili smo putovanje u drugo svetište, Krasno polje koje se nalazi unutar Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. I tamo nas je dočekao domaćin župnik. Pošto nas je već čekao ručak, župnik nam je ukratko predstavio samo svetište. Obilaskom oltara iskazali smo počast Majci Božjoj te otpjevali Marijo kroz življenje. Na samom vrhu okrijepili smo se hranom i pićem.

Još nas je čekao posjet medvjedima u Kutarevo. Iako je počela padati kiša, to nas nije spriječilo da čujemo kakav je suživot ljudi i medvjeda na tom području te i pogledamo medvjede. Pokupili smo par korisnih savjeta što u slučaju da susretnemo medvjeda i saznali da onaj 'pravi se mrtav' ipak vrijedi. J

I tako nam je brzo prošao dan te smo oko 19h krenuli na put kući. Obogaćeni novim spoznajama i puni dojmova, veselo smo dali hvalu Bogu pjevajući mu na autobusu. Tako nam je put brzo prošao i u 22.30 našli smo se opet u našoj župi ispred Pastoralnog centra. Bio je to predivan i ispunjen dan. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u organizaciji, a najviše našem dragom župniku Darku Kelemeniću.