Duhovna obnova u Župi

Tekst Natalije Kivač

Snimke (pogledajte ovdje) : Martina KIvač

Petak, 13. listopada 2017. je za našu Župu bio posebno milostan, a vjerujem – i plodonosan. I ne samo za nas već i sve koji su ispunili župnu crkvu između 18 i 21 sat želeći nazočiti duhovnoj obnovi koju je predvodio vlč. Dražen Radigović, župnik župe Sv. Petra i Pavla u Kašini (Zagrebačka nadbiskupija), a svojevrsni sin Donjeg Pustakovca, od kud mu je majka.  A kako je rodom iz Sračinca, susjedne župe našega župnika Darka – vlč. Dražen je, zapravo, višestruko „naš“. I, kako reče, rado se odazvao višekratnom pozivu našega župnika Darka iako mu je bilo teško pronaći slobodan termin.

Duhovna obnova (i/li duhovne vježbe) je vrijeme kada ostavljamo zbrku svakodnevice pogledom  na prošlost, analizom sadašnjosti s namjerom da u budućnosti učinimo promjene na bolje. Bog uvijek djeluje u nama, potiče nas, obraća nam se i obraća nas. Naš jedini zadatak je osigurati Mu vrijeme za primitak po(r)uke. Pritom je molitva od neizmjerne pomoći ulasku Boga u našu, često zbrkanu, sadašnjost. Vjera se, ma kako slaba i krhka bila, podrazumijeva. Duhovna je obnova poput vode u bazenu, koju, ako uzburkamo, nećemo ništa vidjeti. A kada se voda umiri, moguće je ne samo pogledati u njezinu dubinu već i razaznati ponešto na dnu bazena. Stoga je neminovno (naći) vrijeme za smiraj duše.

Možda i nije uvijek najlakše i najjednostavnije povući se iz svakodnevice, ali je nužno i nasušno potrebno. I zato su zainteresirani  isplanirali dan za duhovnu obnovu, želeći susresti Boga i otvoriti Mu se kroz Božju riječ, ali i riječi, molitvu i primjere vlč. Dražena. Spremne i otvorene duše ispunjavali su našu crkvu već od 17.30 sati.

Svetom misom, u kojoj je vlč. Dražen osjetno produžio propovijed i aktivno nas u nju uključio, navevši to kao prvi dio svog nagovora, započeli smo te večeri milosne trenutke osobnoga susreta s Bogom. Nadasve duhovno, a na trenutke duhovito slavitelj nas je najprije pozvao da Božju riječ uvijek slušamo tako da bar jednu rečenicu zapamtimo – jer bi mogao ispitivati što smo zapamtili! – i upitao nas jesmo li Bibliju, Božju (o)poruku pročitali bar jednom u životu. Potom nam je kroz propovijed tumačio Božju riječ kao hranu za našu vjeru kojom nam je pobjeđivati teškoće koje su nužni, a svakako i sastavni dio našega života. Biblija će nas držati daleko od grijeha, ali i grijeh daleko od Biblije – pripomenuo je. Mi bismo veliku vjeru, a male teškoće – više je puta propovjednik istaknuo naš, ljudski, nesrazmjer u odnosu na Božji savršeni sklad velika vjera – velike teškoće.  A za sretan ishod i dovoljno snage u našim ljudskim svakodnevnim (vjerničkim) naporima ponudio je jednostavan recept: u svakom danuohrabriti bar jednu osobu. A biblijske retke Rim 8, 28 (Bog u svemu surađuje s onima koji ga ljube) i 1 Kor 10, 13(Bog je vjeran) sigurno smo svi u crkvi zapamtili. Pa nije bilo potrebe da u pol 4 ujutro zovemo župnika za pomoć, kako nas je u šali uputio ukoliko se ne snalazimo nakon cjelonoćnebezuspješne potrage u Bibliji.

Nakon mise koju je pjevanjem pratio župni zbor (u mršavijem sastavu od svečanih prigoda, ali dovoljnom za ispunjenu crkvu s obzirom da je bio radni dan) s orguljaškom pratnjom i dirigentskom palicom kantora Nenada i stanke od 10ak minuta u kojoj su se mogle nabaviti knjižice koje nam je vlč. Dražen preporučio po simboličkim cijenama (i koje su planule u nekoliko minuta!) – nastavili smo s drugim dijelom obnove: kratkim nagovorom uz životni primjer iz svećeničkog života vlč. Dražena i molitvom oslobođenja kroz meditaciju. Naravno, i tih nekoliko minuta je bilo dovoljno i za kratke osobne susrete s vlč. Draženom, prisjećanja podijeljenog djetinjstva kod bake i dede u Donjem Pustakovcu, druženje i praktičnu vježbu ohrabrivanja.

Duhovnu smo obnovu okončali primljenim blagoslovom oko 20.45 sati. Poneki među nama su se požurili odmoriti jer su sutradan u 4.30 krenuli na slovensko-hrvatsko hodočašće u Stičnu (Slovenija), o čemu će već netko od nazočnih izvijestiti.