|
8. veliki Križni put Župe Sveti Juraj u Trnju 18. ožujka 2018. godine |
|
Tekst: Natalija Kivač |
|
Križni put je jedna od najstarijih
Božjem narodu priraslih pobožnosti. Iako ovakav Križni put, kroz 14
(15) postaja, koji danas molimo i razmatramo, nije tako davna
pobožnost. Posjetitelji Jeruzalema su u prvim
Danas nema crkve bez Križnog puta. I ne samo crkve. Poznate su kalvarije na otvorenom poput one u Mariji Bistrici. A u najnovije vrijeme pobožnost Križnoga puta poprimila je različite oblike, poput onog u rimskom Koloseumu, Planinarskog Križnog puta mladih, ili našeg župnog Velikog Križnog puta kojeg su po 8. put, u malo izmijenjenom obliku, organizirali Župno pastoralno vijeće i Župni zbor uz svesrdnu pomoć i na poticaj župnika Darka. Po vjetrovitom i sniježnom (ne)vremenu, 100-tinjak hrabrih i na žrtvu spremnih župljana slijedilo je nakon župne svete mise Pete korizmene nedjelje 18. ožujka 2018. križonošu Željka i župnika Darka,na putu oko Svetog Jurja, točnije od župne crkve preko Šimun kuta, škole, pileka Sv. Florijana, župnog dvora, pastoralnog centra, pileka Žalosnog Isusa prema Palinovcu, mrtvačnice, križa na groblju do župne crkve. Tih 4-5 kilometara hoda, popraćenih prigodnim pjesmama i glazbenom pratnjom Župnog zbora pod ravnanjem kantora Nenada, uvjetovanih vremenskim neprilikama, svakog je sudionika zasigurno zamislilo nad riječima klasičnoga Križnoga puta koje su čitali članovi pastoralnog i ekonomskog vijeća i svakim korakom približavalo, znakovito – župnoj crkvi kao sigurnoj utjesi i skloništu na kraju puta. I upravo ta znakovitost, istovjetnost 14. postaje Križnoga puta (grob) u ovogodišnjem Velikom Križnom putu župe Sv. Juraj u Trnju i zaštićenosti koju je crkva pružila pred naletima britkog vjetra iz koje su sudionici izašli u svoju svakodnevicu uputila nas je na početak sve duhovnosti. Isusov je križni put započeo nepravednom osudom. I ljubavlju koja nije htjela odustati. Isus se nije iscrpljivao u dokazivanju da je nepravedno osuđen. Izabrao je ljubav. Iscrpio se do kraja za ljubav. Za Evanđelje, Radosnu vijest. Iscrpio se za tebe. Za mene. Za svakoga. Izbor stotinjak ljudi naše Župe Pete korizmene nedjelje 2018. bio je više nego očit. Hrabro su i odlučno pošli Isusovim i svojim križnim putem, ususret Isusovom i svom križu, ususret Isusovim i svojim padovima. Ususret Isusovom Uskrsu. Hrabro su i odlučno bili i Veronika i Šimun Cirenac jedni drugima. Vjetru i snijegu unatoč. I koječem drugom usprkos!
Čitači na postajama križnoga puta: 1. POSTAJA – Martina Kivač 2. POSTAJA – Danijel Miklaužić 3. POSTAJA – Agneza Mihac 4. POSTAJA – Anđelko Bukal 5. POSTAJA – Radojka Kramar 6. POSTAJA – Ivica Sinković 7. POSTAJA – Ivan Čavlek 8. POSTAJA – Božidar Fajić 9. POSTAJA – Jasna Zrna 10. POSTAJA – Marko Havaić 11. POSTAJA – Mihaela Halić 12. POSTAJA – Marta Sinković 13. POSTAJA – Marija Ivković 14. POSTAJA – Marija Mihac Damjanović
|
|
|
stoljećima
– kao i naši hodočasnici prije nepunih 15 dana - išli putem kojim
je Isus išao od Pilatove sudnice do Kalvarije, ali to nije bilo u
današnjoj formi i s današnjim postajama. Međutim, srž i srčika kod
svih je bila ista. Od onih prvih, koji su imali samo nekoliko
postaja na svom križnom putu, do onih koji su ih, prema tradiciji,
imali čak trideset. Muka i smrt Isusa Krista je bila pred očima i u
duši svih koji su se zaputili tim putem, ponijevši svoje osobne
križeve ili zahvale za Božja dobročinstva. Za one koji ne znaju,
Križni put s 14 postaja nastao je tijekom 17. stoljeća kad su ga
„uveli“ i Crkvom proširili franjevci. 
