Deveti Križni put Župe

7. travnja 2019. godine

Listam Hrvatsku enciklopediju, čitam i prepisujem:

Kalvarija (lat. Calvaria, od calva: lubanja) ili Golgota (grč. Γολγοϑ, prema aramejskom gulgūltā’: lubanja). 1. Brežuljak izvan jeruzalemskih zidina na kojem su se izvršavale smrtne kazne i gdje je bio razapet Isus Krist; na tome je mjestu podignuta bazilika Groba Isusova. Odatle se riječ kalvarija (i golgota) upotrebljava kao simbol patnji i ispaštanja. 2. Kalvarija je i mjesto u prirodi gdje je smješteno 14 postaja križnoga puta (prizori Muke Kristove u reljefu ili punoj plastici redovito uklopljeni u manje arhitektonske cjeline). Od XVII. st. obično se smješta na brežuljak, s prvom postajom u podnožju, 12. s raspećem i trima križevima na vrhu, 13. i 14. pri spustu ili u samoj crkvi.

Ne znam je li oko 150 župljana, od najmanjih, koju godinu starih, do osamdeset i više godišnjaka znalo za ovo i imalo to na pameti kad se po deveti put u ravnom nam Međimurju biciklom otputilo na 25 kilometara dugo vozočašće, naš tradicionalni Veliki Križni put. Naših 14 postaja nije bilo na brežuljku niti su to bili prizori Muke Kristove u reljefu nego su to bile kapele u naših 6 sela i župna crkva. Doduše, trebalo je doći do nadvožnjaka i svladati ga. A tu su misli krenule k brežuljku, onom jeruzalemskom, na kraju Kristova Križnoga puta.

A Križni put, ovisno o pristupu i kutu gledanja, može biti ili jest proživljavanje Spasiteljeve otkupiteljske muke, djelo biblijske duhovnosti, promišljanje koje učvršćuje u istini, vjeri, nadi i ljubavi; pobožnost tradicionalnih (ili suvremenih) postaja, skazanje, radiodrama, monodrama; hodočasnički, molitveni i vjeronaučni priručnik, a u svakodnevnom govoru i zbilja puna muke; težak, trnovit život.

Nakon župne mise, dobrom voljom i molitvenim nakanama oboružani, ovaj put uistinu isposničko-pokornički, bez usputne okrepe, naši su se biciklisti 7. travnja 2019., u Petu korizmenu nedjelju, po „da smo Božeka prosili bolje vrijeme, ne bi ga bolje isprosili“, krenuli iz župne crkve, oko 11.30 sati prema Čehovcu. I planirali se u istu vratiti oko 15 sati. Planirano, ostvareno!

Promišljali su, predvođeni župnikom Darkom i križonošom Željkom, uz tehničku podršku Darka zaduženog za razglas, a pod budnim okom pratitelja iz DVD Palinovec i DVD Sv. Juraj u Trnju i  koji su pazili da sve prođe dobro i sigurno, riječi Križnoga puta dr. Tomislava Ivančića. Po dvije postaje su čitači izmolili pred kapelama, a prvu i zadnju u župnoj kapeli. Prvu postaju u župnoj crkvi predmolila je Manuela Šmit Vuk; u Čehovcu predmolile su Martina Kivač i Agneza Mihac; u Donjem Pustakovcu predmolili su Goran Novak i Marija Ivković; u Palinovcu predmolile su Veronika Zrna i Marinela Miklaužić; u Turčišću predmolile su Anita Sabol i Dragica Ivković; u Donjem Hrašćanu predmolile su Andrea Bukal Kolarić i Nela Kolarić; u Hodošanu predmolile su Vesna Glad i Matea Baranašić, a posljednju postaju u župnoj crkvi predmolila je Snježana Matić.

Zahvalni smo nadasve dragom Bogu kojeg smo prepoznali i u susretu sa srnom na relaciji Turčišće – Donji Hrašćan, župniku Darku i našim župnim vijećima koja su kao i svake godine dosad planirala i organizirala ovo naše župno vozošašće biciklima. Zahvaljujemo i DVD Palinovec, DVD Sveti Juraj u Trnju, Policijskoj postaji Prelog, križonoši Željku Matiću, i nosaču razglasa Darku Sabolu, kantoru Nenadu i vjernim neumornim članovima i članicama župnoga zbora, čitačima kao i načelniku Općine Domašinec koji je društveni dom u Turčišću stavio na raspolaganje potrebama biciklističkih molitelja. A posebno zahvaljujemo svima koji su nas u nemogućnosti osobnoga sudjelovanja pratili molitvama, žrtvama i porukama svesrdne podrške.

Riječju i slikom ovo župno okupljanje združeno popratile sestre Kivač