Svetica
Mučenica Djevica
Sveta Cecilija je jedna od najznačajnijih figura ranoga
kršćanstva. Srednjovjekovni pisac Jakov da Voragine u svom
djelu Flos sanctorum u imenu Cecilije gleda nebeske ljiljane
- Coeli lilia. Pa ipak, kritički povjesničari u vezi života
svete Cecilije stavljaju mnoge poteškoće, dakako ne moralne
prirode, već što je legenda, a što stvarnost? Unatoč tome,
kod obnove kalendara spomendan je sv. Cecilije ostao i to
kao obvezatan. Hagiografi kažu da bi bez nje, koju
glazbenici štuju kao svoju zaštitnicu, naš kalendar ostao
siromašniji.
Zaštitnica je glazbe, crkvene glazbe,
glazbenika, graditelja glazbala, skladatelja, pjevača,
svirača na lutnji, pjesnika, mučenika te brojnih biskupija,
naselja, glazbenih učilišta i udruga, festivala, zborova i
orkestara, župa, crkava i kapela diljem svijeta..
Što se tiče sv. Cecilije, sigurne su i rječite barem dvije
činjenice: prva je naziv bazilike Sv. Cecilije, koji je
veoma star; datira sigurno iz vremena prije Milanskoga
edikta, dakle, prije 313. godine. Blagdan se svetice slavio
u njezinoj bazilici u Trastevereu - rimskoj četvrti - već
godine 545.
Druga je činjenica također veoma značajna, a ta je da je
bila pokopana u Kalistovim katakombama i to na počasnom
mjestu, uz takozvanu "Kriptu papa". Kasnije je njezino
tijelo papa Paskal I., koji je bio veoma pobožan prema
svetici, dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastavereu.
Koncem XVI. stoljeća sarkofag je sv. Cecilije ponovno
otvoren, a tijelo pronađeno u još dosta očuvanu stanju,
obučeno u odjeću od svile i zlata. Tada je slavni kipar
Maderna isklesao poznati svetičin kip u mramoru koji je
vjerna reprodukcija - kako se pripovijeda - pogleda i
položaja tijela svete mučenice. Kopija toga kipa nalazi se
još i danas u Kalistovim katakombama, podsjećajući tako da
je svetičino tijelo najprije ondje počivalo.
U legendarnom opisu mučeništva sv. Cecilije, koji je nastao
dosta kasno, ona se uzvisuje i slavi kao najsavršeniji uzor
kršćanske žene koja je iz ljubavi prema Kristu ispovijedala
djevičanstvo i podnijela mučeništvo.
Legenda kaže da je Cecilija bila plemenita roda, bogata, da
je svaki dan išla na misu, koju je u katakombama pokraj
Apijeve ceste služio papa Urban. Putem su je čekali brojni
siromasi, prema kojima je uvijek bila milostiva i darežljiva
srca. Kad su je dali za zaručnicu Valerijanu, na dan zaruka,
"dok su odzvanjali glazbeni instrumenti, ona je u srcu
pjevala samo Gospodinu". Odatle je došlo i do toga da su je
kasnije glazbenici izabrali za zaštitnicu. Prije nje se
slavio zaštitnik glazbe sv. Ivan Krstitelj čiji je otac
Zaharija kod njegova rođenja zapjevao svoj kantik "Benedictus".
Kad je Cecilija, prema legendi, postala Valerijanova žena,
rekla mu je prve noći: "Neka me ne dotakne nijedna profana
ruka jer mene štiti anđeo. Ako me budeš poštivao, on će te
ljubiti, kao što ljubi i mene." Valerijan se tada pokorio
Cecilijinu savjetu, dao poučiti u vjeri i krstiti od pape
Urbana te je onda skupa s Cecilijom i svojim bratom
Tiburcijem podnio mučeništvo. Iako baš u takvu obliku,
izvještaj je samo pobožna legenda, to ipak postoje povijesne
osobe i to mučenici Valerijan i Tiburcije koji su pokopani u
Pretestatovim katakombama. Prema legendarnom opisu muke
Cecilija je bila osuđena na smrt i to tako da joj se odrubi
glava. Krvniku to nije uspjelo učiniti ni s tri udarca.
Cecilija je tada zamolila da prije smrti smije još vidjeti
papu Urbana. U očekivanju toga posjeta kroz tri dana je
nastavila ispovijedanjem kršćanske vjere. Ne mogavši je više
ispovijedati riječima, izrazila je prstima svoju vjeru u
jedinoga trojstvenoga Boga. I upravo ju je u tom položaju i
ovjekovječio slavni majstor Maderna.
Prema odlomku
spisa iz VI. stoljeća, unesenom u VIII. stoljeću u kršćansku
liturgiju (1. antifona 2. večernje), crkveni glazbenici su
je od XV. stoljeća smatrali svojom zaštitnicom. Obično je
prikazuju uz orgulje ili druga glazbala i tema je brojnih
likovnih djela (Domenichino, Guercino, Nicolas Poussin,
Rafael) i skladbi (Georg Friedrich Händel, Henry Purcell,
Benjamin Britten), a mnoga glazbena društva (prvo je u Rimu
osnovao u XVI. stoljeću Palestrina) i časopisi nazvani su
njezinim imenom.
|