Potvrda je
sakramenat Duha Svetoga. Isus Krist je začet i rođen po Duhu
Svetom od Marije Djevice. Kod krštenja na Jordanu vidljivo mu je
darovan Duh Sveti koji ga je “pomazao” za Mesiju. Sam je za se
posvjedočio: “Na meni je Duh Gospodnji... On me posla
blagovjesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobođenje,
vid slijepima: na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu
milosti Gospodnje” (Lk 4.18). Evanđelje bilježi da je u
svemu svom javnom životu govorio i radio ispunjen Duhom Svetim.
Isus je i
svojim učenicima obećao Duha Svetoga kao Duha istine koji će ih
uvesti u svu istinu, Duha snage kojim će svjedočiti za njega.
kao Duha Tješitelja i Branitelja. Obećani dar Duha primili su
učenici na prve Duhove i odmah su polaganjem ruku taj dar
prenosili na sve krštene. Time se događaj Duhova u Crkvi kroz
sve vjekove obnavlja: Duh Sveti utvrđuje srca Isusovih učenika u
vjeri, u nadi, u Ljubavi i svjedočenju.
Uz
polaganje ruku brzo se kao prikladan znak potvrde pojavilo i
pomazanje krizmom. Njime se označuje pomazanje Duhom Svetim, što
se u Svetom pismu često spominje. Danas u svetoj potvrdi na
potvrđenike, da bi primili Duha Svetoga, redovito polažu ruke
biskupi, koji su nasljednici Apostola.
Potvrda
nastavlja i dopunjuje ono posvećenje koje je započelo krštenjem.
Zato se kod odraslih krštenika potvrda (krizma) podjeljuje odmah
poslije krštenja, a slavlje se dovršava euharistijom: to su tri
temeljna sakramenta, oni potpuno uvode čovjeka u Crkvu i njezina
dobra, iznutra ga izgrađuju i osposobljuju za život po vjeri.
Zato se i zovu “sakramenti pristupa u kršćanstvo” ili
“sakramenti inicijacije”.
Da bi netko
mogao pristupiti potvrdi, valja da je kršten, da je u milosti (tj.
u prijateljstvu s Bogom i ljudima), da je prikladno poučen i da
je kadar obnoviti krsna obećanja.
Potvrđenici
koji su bili kršteni kao mala djeca obnavljaju krsna obećanja
prije potvrde: od riču se sotone i ispovijedaju krsnu vjeru.
Tako svjesno i osobno prihvaćaju ono što su nekoć kao djeca
primili pristankom svojih roditelja. kumova i kršćanske
zajednice.
Bitni obred potvrde je : pomazanje krizmenim uljem na čelu, koje
se izvodi polaganjem ruke i riječima:
PRIMI PEČAT DARA DUHA
SVETOGA.
Potvrđenik
odgovara:
AMEN.
Tako je
potvrđenik zauvijek “obilježen” Božjom ljubavlju i svojim
obećanjem da će biti vjernik. Taj je “biljeg” pred Bogom
“neizbrisiv”.
Potvrđenike prate i predstavljaju biskupu kumovi. Prikladno je
da to budu isti koji su bili i na krštenju (ali mogu biti i
drugi). Budući da su kumovi pomoćnici i predvodnici u kršćanskom
životu potvrđenika, osim što će mu biti prijatelji na koje će
potvrđenik uvijek smjeti računati, oni valja da se ističu i
uzornim kršćanskim životom:
-
da budu dovoljno zreli za
tu zadaću;
-
da su kršteni te da
pripadaju Katoličkoj Crkvi, da su potvrđeni i pričešćeni;
-
da im crkveni zakoni ne
zabranjuju vršiti službu kumova.
Po
sakramentu potvrde (krizme) na poseban način primamo dar Duha
Svetoga koji nas ispunja svojim svjetlom i svojom snagom te nas
“potvrđuje”, to jest učvršćuje i utvrđuje u vjeri i ljubavi. Ono
što nam Duh Sveti na otajstven način dariva i izvodi u nama po
sakramentu potvrde ukratko bismo mogli izraziti ovako:
-
Duh
Sveti usavršuje i dopunjuje u nama unutarnju sličnost Kristu
(“suobličenje” Kristu) što nam je darovana na krštenju;
-
potvrdom se krštenik
potpunije i na osobniji način uključuje u Crkvu (potpunije
se “ucjepljuje” u otajstveno Kristovo Tijelo i na potpuniji
način postaje članom Božjega naroda). Time potvrđenik
postaje sposobniji i obvezatniji sudjelovati u poslanju
Crkve i preuzimati u njoj službe i odgovornosti. Zato kažemo
da sakramentom potvrde postajemo “odrasli”, “zreli”,
“Punoljetni” članovi Crkve.
-
Duh Sveti nas ispunja
svojim svjetlom da bismo što bolje mogli razumjeti ono što
nam je Bog objavio, osobito po svom Sinu Isusu Kristu (Duh
Sveti nas “uvodi u svu istinu”);
-
Duh Sveti nas ispunja
svjetlom i ljubavlju da bismo u događajima i ljudima koje
susrećemo mogli prepoznati Božju prisutnost i Božji poziv da
se neprestano što dosljednije uključujemo u izgradnju
novoga, Božjega svijeta;
-
Duh Sveti nas ispunja
snagom i slobodom da bismo hrabro, kao punoljetni i odrasli
kršćani, mogli živjeti po vjeri i za nju svjedočiti.